Strasno mi je tesko bilo da odgledam poslednjih par epizoda. Od trenutka kada Volter priznaje Henku, pa do samog kraja. Sam proces kidanja osecaja povezanosti sa glavnim (anti) junakom je izuzetno snazan. Osecaj kada ti kroz glavu prodje sta je sve uradio dok si ti i dalje navijao za njega, da ce se izvuci, da ce se cela porodica izvuci... Kako u poslednjoj epizodi jedna od najomrazenijih likova iz serije, ma prava krava

, postaje pravi junak, pravi heroj, pravi borac za svoju porodicu i kako glavni junak umire (kao antiheroj), sam, prazan, nevoljen, umire u svojoj sebicnosti, tamo gde je izgubio sve, sa osmehom na licu.
Da li je zadovoljan zato sto je ostavio pare porodici, koja ce ga prezirati do kraja, ili zato sto je proveo 2 godine radeci ono u cemu je najbolji? Kolika je cena svega sto je napravio sinu, zeni, cerki, 700k, 9M, 80M? Ima li uopste cenu? On se nije pokajao. Da li je VV jedan od najsebicniji likova iz serija/filma? Da li je jedan od najhrabrijih?
Zaista sjajna tema, sjajna prica, sjajna gluma. Dok sam pisao ovih par redova, sve razmisljam, ma mozda je heroj, ma ipak nije, mozda je morao, mozda nije, kad je bio VV, kada je bio Hajzenberg, kada je mogao da izadje, i da li bi bilo fer da je izasao iz tog plana...
Da li je VV uspeo da svojoj porodici obezbedi bolji zivot posle svoje smrti?
Za mene nije i def. je jedan od najupecatljivijih antiheroja, bas zato sto me je naveo da bukvalno do poslednjih epizoda navijam za njega. A sada sam besan, bas besan
Valjda ce me to proci do pojave dobrog snimka najnovije Godzile, pa da mogu lepo da uzivam
