Vrlo dobar i kompetentan osvrt na Žarkovu karijeru.
Posebno zaključak - odličan glumac u solidnim ili lošim filmovima.
Neko moje tumačenje bi bilo da je zakačio dva slabija perioda za našu kinematografiju, drugu polovinu 80-ih, pa sve do sankcija i period od prethodnih 8 godina, kada Telekom, Filmski centar i par privatnih produkcija bliskih dubokoj državi počinju da ulažu u filmove. Ono što povezuje ta dva ciklusa je to da je u oba bilo dosta investiranja u film, da se proizvodilo mnogo, ali malo kvalitetno i da dolazi do ekspanzije nacionalne (tačnije srpsko-nacionalne) tematike koja za 35 godina nije uspela da stvori jedan jedini odličan film dok televizija jeste imala par velikih pogodaka uz ogromne promašaje. To su talasi povoljni za sticanje popularnosti, zaradu para, ali filmovi nastali u takvim okolnostima obično jako loše ostare, što jeste slučaj sa većinom Žarkovih filmova. Ali njegov talenat i vrlo studiozan pristup ulogama (nikada nije otaljavao) kao zaključak nameću ono što je izneseno u tezi - njegove uloge su mnogo bolje od filmova u kojima je igrao i autora sa kojima je radio.
Sa druge strane, za malo su ga posle druge polovine šezdesetih dva najkreativnija perioda u istoriji naše kinematografije: prva polovina osamdesetih ga je promašila za milimetar (afirmisao se sa 25 godina), a u periodu od ukidanja sankcija do bombardovanja je bio u zatvoru.
Pravi čovek u pogrešno vreme na pogrešnom mestu.
A biće ipak da je tegla u pravu, jer je General sam na ovoj obali koju ste napustili i predali bezvoljno.