Rece Srdjan da ne gleda Novakove meceve na tv-u, jer i pored lekova njegovo srce ne moze da izdrzi. Malo paradoksalno zvuci iz prvog da se mecevi emotivnije prozivljavaju preko ekrana nego uzivo, ali cesto uhvatim sebe sa pitanjem kod napetih momenata
kako li je njima kad je meni ovako, tj zasto ovi ljudi ne stradaju masovno od infarkata kad moje zdravo srce samo sto me ne izda?
Donekle mi razumljivo sve to za meceve gde su na tribinama organizovani navijaci, pa se peva, navija, tj. nije sav akcenat na ocima i svom favoritu. Ali zato u tenisu, tu si, pored sebe samog tu je za tebe i tvoj favorit cije muke mozes konkretnije da dozivis, plus mnogo je vise naboja oko tebe na tribinama... logicno je ocekivati da uzivo jos vise drmaju emocije.
Ali izgleda da nije tako... ili neko ko je gledao spektakularne meceve uzivo moze da posvedoci da ipak jeste? Ono sto meni pada na pamet kao argument za manje emocija uzivo je sto covek vise dozivi protivnika i njegove navijace kao ljudska bica, dok su kraj tv-a protivnici dehumanizovani, pa nemas osecaj da gubis od coveka, vec od sile koja zeli da ti napakosti.
Animals are my friends...and I don't eat my friends.