Dve lagano, dve posle pakla. Ne zna se koja je slađa. Samo nek’ se nižu. Pobede…
2005. godina, prvi Novakov meč u karijeri na Rolan Garosu. Tamo negde na osmici, ako se ne varam, na jednom od tzv. “šoukortova”, pred 50-ak ljudi igrao je protiv Robija Đineprija. Novak tada 153. na svetu, Amerikanac duplo bolje rangiran. Robiju je verovatno instikt već tada iskusnog igrača govorio da ne sme potceniti 18-godišnjeg novajliju, ali posle dva seta na semaforu je stajalo 60 60. Videvši rezultat na ekranima širom kompleksa, ljudi su počeli da pristižu na teren. Do kraja meča bilo je kao u košnici, a Đinepri je na kraju uzeo tri gema u trećem setu.
To je tada bila vest. Danas, skoro sedam godina kasnije, Novak je na vrhu. I kad “časti” rivala koji je izvan prvih 100 sličnim rezultatom, to se prihvata kao normalno. Ali nije. Bez obzira što je Lorenci bio totalni autsajder, niko ne igra na gren slemu slučajno. I nikome nije lako uzeti 17 gemova za redom. Ovo od noćas, Novakove izjave, problemi najvećih konkurenata… Sve govori da je Đoković favorit br.1. Pustite one ankete na zvaničnom sajtu AO, gde su veće šanse dobili i Federer i Nadal. Biće da je Srbe mrzelo da glasaju…
Volim Janka zbog njegovog srca. Stavite se u njegovu poziciju: ambicije i želje kao nikad do sad, paklene pripreme, uneo se celim bićem u ovaj turnir, a gubi 1:0 i Tursunov ima dve set lopte. Činjenicu da se sve može završiti mnogo ranije nego što je očekivao je potisnuo negde duboko u sebi i nije dozvolio da utiče na ono što je usledilo. A mnogi sportisti, predodređeni za velika dela, nikad ih nisu ostvarili jer nisu imalu tu sposobnost. Biće ovo mnogo teška sezona za Janka jer svi žele skalp top 10 igrača, ali baš zbog tog srca verujem u Tipsu. Prva prepreka je za njim, sledi lakša, a onda počinju paklene borbe…
Srpski predstavnici su noćas Melburn park pretvorili u pijacu. Pljuštali su “krompiri”. Ana Ivanović je preuzela Novakov scenario i Domingez Lino ostavila bez gema, bar u prvom setu. Posle je Špankinja uspela da skine nulu sa semafora, ali posle manje od jednog sata njena muka bila je završena. Ana je rekla da najbolje igra kad je opuštena. To je normalno. Jedno od zlatnih pravila sporta. Čak i u tenisu, kad hoćete da zabijete najjači udarac, ruka ne sme čvrsto da steže reket. Mora da bude opuštena, i tek u trenutku udarca – bum! Ana nije bila opuštena na početku sezone, jutros je izgleda dostigla tu mini – nirvanu. Samo napred.
Viktor… Tako je mirisalo na dramu… Ali ovakvu baš nisam očekivao, pogotovo posle prva dva seta. Da se ne lažemo, Troicki nema reputaciju čoveka koji često uspeva da dotakne dno, ali se odbaci gore na površinu pre nego što ne ponestane vazduha. Upravo je to uradio, i to protiv Huana Karlosa Ferera, nekadašnjeg kralja tenisa, čoveka koji je prošao kroz ove situacije million puta, igrao na gren slemu češće nego što ja usisavam kuću (ne, nije mi svinjac, imam rešenje za to). Zato je ovaj uspeh veći. I pobeda sa ovakvim receptom je upravo ono što je trebalo Viktoru sada. Posle nesigurnog početka godine, i automatskog pada samopouzdanja, napravio je preokret koji leči sve. Samo prvo da odmori telo posle maratona, pa idemo dalje…
Sutra je od naših na terenu samo Jelena. Igra protiv devojke moćnog prezimena, Čang. Majkl nema nikakve veze sa Kai – Čen, o kojoj, moram da priznam, ne znam skoro ništa. Vidim da je sa 19 godina bila u top 100, sad je 149. na WTA listi, ali uvek imam oprez prema teniserkama iz tog dela planete. Kineskinja (mada je ona tačnije iz Kineskog Tajpeha, čitaj - Tajvan) su nadolazeća snaga ženskog tenisa. Tu snagu ne bi trebalo da okusi JJ, ali mora da bude oprezna. Repriza preformansa protiv Lore Robson biće dovoljna za sigurnu pobedu.
O pobedama ostalih – Mareja, Rodika, Conge, Kvitove, Šarapove, Dokićeve… Kasnije. Kad se smanji broj naših tamo. Ako se smanji.