Edin Avdić - U obruču i oko njega

[Unexpected]

Iskreno mi je žao što sam otvorio ovu temu.

Док је Тегелтијина тема сасвим у реду.

Nisam je ja otvorio, a ni ne bi.

EDIT: Zaboravih. Ne smeta meni tema.

[Burke]

Nisam je ja otvorio, a ni ne bi.

EDIT: Zaboravih. Ne smeta meni tema.

Очигледно смо се погрешно разумели. У првом моменту сам разумео да ти смета што Един уопште има тему после онога што је изговорио у дербију. Овакав твој став поштујем.

[Baron]

Neka se zna Istina!



Jedan od najvećih majstora košarkaške igre u protekloj deceniji. Mučio se sa viškom kilograma, bio kritikovan zbog noćnih izlazaka, trpio gubitničke sezone, nekoliko puta je za dlaku otpremljen u druge timove, jedva je preživio obračun u noćnom klubu, a ući će u istoriju kao jedan od najboljih igrača Boston Celticsa svih vremena.

Nije bez razloga Shaquille O'Neal rekao da je Paul Pierce "#*% istina!"

Ko je imao priliku da izbliza gleda Paula Piercea kako igra košarku, ostao je zapanjen njegovom - sporošću. Prvo što se zapitate je "kako ovaj tip igra ovako dobro sa ovako sporim nogama?". U nekim trenucima izgleda kao da Pierce šeta od tačke A do tačke B i zatim se bez nekog vidnog napora diže na onaj svoj karakteristični šut sa visine penala i naravno pogađa.

Kada smo svojevremeno pitali pomoćnog trenera Celticsa Kevina Eastmana šta čini da Pierce uvijek pronađe prostor za šut, bez obzira na činjenicu da ga redovno čuvaju brži i eksplozivniji igrači, odgovor je glasio "Ramena. Paul ima vjerovatno najjača ramena u ligi!".

Bili smo začuđeni, otkud sad da Pierce ima takva ramena, ali je potvrda stigla i od jednog trenera sa ovih prostora, koji je u Los Angelesu individualno radio sa njim: "Kada Pierce krene u dribling uglavnom stigneš da ga zatvoriš nogama, ali onda slijedi kontakt ramenom kojim te potpuno razbije, kao da te udari kamion. To mu ostavlja dovoljno prostora za šut."

Na ovo se nadovezuju i izuzetno brze ruke. Dok Paulov prodor pod koš često djeluje kao da voziš Golf dizel planinskim putem, njegove finte i posebno driblinzi su u odnosu na ostatak kretnji nestvarno brzi i uvjerljivi. Kada gledate odbrambene igrače, Pierce uvijek pronalazi način da ih izbaci iz ravnoteže, s druge strane uvijek ima dovoljno snage da zadrži minimum sopstvenog balansa, bez obzira koliko težak bio šut koji pokušava. Ruke mu pomažu i u odbrani, jer je Paul Pierce bez obzira na svoje trome noge odličan defanzivac, uostalom sjetite se onog čuvenog povratka Celticsa iz 24 poena "minusa" u četvrtoj utakmici finala 2008, kada je Pierce tražio od Doca Riversa da on čuva Bryanta: "Treneru stavi mene na Kobea. Ja ću da ga zaustavim!"

U drugom poluvremenu Kobe je protiv Piercea šutirao 6-15 iz igre, a Paul mu je u direktnom duelu i izblokirao jedan šut.

Od djetinjstva Piercea je pratio problem težine. Možda i zbog dežmekaste građe nije tako često pominjan kao neki talentovani igrač u Los Angelesu sve do trećeg razreda srednje škole. Na pitanje nastavnika šta će biti kada poraste Paul je svojeremeno rekao: "Planiram da budem smetlar!", "To je prilično dobar posao", uzvratio je nastavnik. Jednostavno malo afroameričke djece koja odrasta u Inglewoodu, dijelu L.A. najpoznatijem po kriminalu i bivšoj dvorani Lakersa, sanjaju neke velike snove.

Paul je kao i svi dječaci njegovih godina u komšiluku gledao Magica, Kareema, Worthya i Scotta i zatim imitirao njihove poteze na terenu. On i njegova dva najbolja druga su se budili u pola šest i zatim vježbali šut i driblinge dok ih je nadgledao pomoćni trener Scott Collins, inače lokalni policajac koji je tako vodio računa da djeca ne provode puno vremena na ulici i da im usadi radne navike.

Pierce je svako jutro dolazio znojav u školu: "Izgledali smo katastrofalno. Znojavi i prljavi smo dolazili na časove, ali opet, napredovali smo kao igrači, a najveći plus je bio što nećete baš sresti kriminalca na ulici u šest ujutro."

Stipendiju je dobio od Kansasa i čuvenog Roya Williamsa. Kako urbanom momku iz LA prodati priču da dodje u ruralni Lawrence? "Sine, ti si dio koji nedostaje da budemo šampioni", rekao je Roy Williams, a Pierce spakovao kofere i krenuo tamo gdje je košarka izmišljena.

Williams je od početka znao kakvog igrača ima, ali Pierceova volja često nije pratila njegov talenat. "Obožavam Paula", kaže Williams, "ali je on istovremeno osoba koja me je izluđivala!".

Nekoliko puta Pierce se na treninizima pojavljivao sa odsutnim izrazom lica i svaki put Roy Williams bi ga izbacio uz povik "Sa takvom facom na mom treningu nemaš šta da tražiš". Piercovi saigrači na koledžu bili su Jacque Vaughn, Raef LaFrentz, Scott Pollard, Billy Thomas, Jarod Hasse. U dvije godine su ostvarili omjer 69-6 ali titulu nisu osvojili.

Na draftu '98 je prije Piercea birano devet igrača. Ideja Celticsa je bila da uzmu Dirka Nowitzkog, ali je njega zgrabio Dallas, odnosno Don Nelson. Slijedeći je birao Boston, "Pierce uopšte nije bio u našim planovima. Kada je došao red da biramo, morali smo brzo da reagujemo...", prisjeća se tadašnji GM Chris Wallace. Paul nije odradio nijedan trening za Boston prije drafta, a na trening kamp je došao potpuno zapušten. "Uvijek smo kao djeca pričali da želimo da igramo za Lakerse, a tim za koji nikada ne želimo da igramo? Boston."

Tokom trening kampa Pierce je držao u svojoj svlačionici listu imena svih igrača biranih prije njega na draftu. Nakon treninga je ostajao da dodatno šutira i nakon svakog pogotka urlao "Nowitzki", "Olowokandi", "Bibby", "Carter", "Jamison". Celticsi su ubrzo otkrili da se Pierce na terenu ne plaši doslovno nikoga, ali i da utakmice protiv slabih protivnika igra slabo. Protiv dobrih? "Uvijek sam igrao bolje pod pritiskom. Što je protivnik bolji, bolja je i moja igra."

Boston pod vodstvom Ricka Pitina nije uspijevao da pronađe pravi put. "Na koledžu sam u dvije godine izgubio šest tekmi. U Bostonu smo u prve dvije sedmice sezone imali seriju od devet poraza", prisjeća se Pierce.

Osim ljubavi prema košarci, Pierce je još od koledža iskazivao i ljubav prema noćnim izlascima. Njegov najbolji prijatelj Jason Crowe često pominje period kada su poslije zabave po klubovima on i Paul pripiti odlazili da nešto pojedu, a zatim trčali serije sprinteva na plaži od četiri do šest ujutro. "Igrali smo košarku, jurili djevojke i izlazili po klubovima. Sve to smo radili istim intenzitetom.", kaže Crowe.

U Celticsima partner za stalne noćne izlaske je bio Tony Battie. "U Bostonu su naši provodi po klubovima bili baš žestoki, ali bez obzira na to, Paul je uvijek bio prvi u dvorani. On je veliki takmičar u svemu. Ja bih došao u dvoranu oko 9 ujutro i pomislio 'e, sada sam stigao prvi', ali PP je u dvorani bio još od pola osam i tako svaki put."

Noćni izlazak 25. septembra 2000. godine je zamalo koštao života Paula Piercea. I danas je nejasno šta se tačno dogodilo u bostonskom klubu po imenu Buzz. U klub su kročili Tony Battie, njegov brat i Paul Pierce. Braća Battie su otišla do wc-a, a Pierce je započeo razgovor sa dvije djevojke. Verzija koja se najčešće može čuti je da je Pierceu prišao tip i rekao da se odmakne od njegove sestre. U roku od pola minute na igrača Bostona su skočile najmanje tri osobe. S leđa je dobio udarac bocom šampanjca u glavu, neko od njih je potegao nož i zadao Pierceu čak 11 uboda u leđa i vrat od kojih se jedan zaustavio na tri milimetra od srca!

Kada je Battie izašao iz wc-a njegov saigrač je ležao u lokvi krvi, iako i dalje pri svijesti. Uslijedila je ludačka vožnja do bolnice. Dok su ga vodili u operacionu salu Pierce je pitao ono što se pita u tim situacijama: "Doktore, hoću li ostati živ?"

Battie je plakao u čekaonici i narednih godinu dana krivio sebe. "Osjećao sam da sam ga ostavio na cjedilu. Da mu se nešto desilo ko zna šta bih uradio". Navijače Celticsa je uhvatila panika. Len Bias se predozirao kokainom, Reggie Lewisa je izdalo srce na terenu, a sada je i treća nada Bostona u povratak stare slave završila u bolnici.

Oporavak je bio čudesan. Paul je imao više sreće nego pameti. Nakon deset dana je izašao iz bolnice. Doktori su rekli da ne smije dizati ruke iznad glave još neko vrijeme, a dok je to saopštavano treneru Jimu O'Brienu, Pierce je već bio u dvorani i šutirao trojke. "Iz ove perspektive djeluje mi da sam se prebrzo vratio i pokušavao da sve to potisnem na silu. Razgovarao sam sa nekim psihijatrima ali to je bilo kratkog daha. Zatvorio sam se. Nisam se javljao nikome osim majci. Očekivao sam da će se moj otac javiti makar kada čuje šta mi se desilo, ali nije. To me je zabolilo više od svega."

Ožiljke od uboda je prekrio velikom tetovažom. Bijes je iskaljivao na terenu. I prije incidenta poznat kao brbljiv, Pierce se pretvorio u gotovo bezobraznog provokatora. Michaelu Jordanu je pogodio dvije trojke u lice, pa zatim i izblokirao njegov šut i rekao "Starče, idi u penziju, ovo više nije tvoja liga!".

Tokom ljeta je u Los Angelesu u jednoj utakmici toliko provocirao Magica Johnsona, da je inače uvijek mirni i nasmijani Magic krenuo na njega. Dok su ih bivši i sadašnji NBA igrači razdvajali Magic je urlao: "Ti si nula. Mala budala koja nije osvojila ništa. Ja imam pet titula, ti nikada ništa nisi osvojio!!" (Jedna veselija sekvenca. Tokom takmičenja u trojkama u Dallasu, PP je tako ušao u glavu mladom Stephu Curryu da ovaj u finalu nije mogao da pogodi gotovo ništa.)

Pierce tokom utakmica doslovno nije zatvarao usta. Provocirao je protivničke igrače, trenere, navijače. Igrao je sa mržnjom u očima i uspio da okrene i navijače Bostona protiv sebe. Svađa sa Georgeom Karlom tokom SP 2002. u Indijanapolisu nije pomogla. Karl je smatrao da Pierce gleda samo koš i da je sebičan. Paul je smatrao da je Karl loš trener.

Riječ sebičan se sve češće mogla čuti uz njegovo ime. Iz Bostona je otišao Jim O'Brien, došli su Doc Rivers i Danny Ainge, legenda tima na mjesto GM-a. Ainge je odmah otjerao Antoinea Walkera, Pierce je samo čekao poziv: "Osjećao sam da sam ja slijedeći. Iako nismo pričali bilo mi je jasno da mu se ne sviđa način na koji igram." Iako je nuđen na sve strane, spletom okolnosti ostao je u Bostonu. U playoffu 2005. protiv Indijane je zaradio isključenje zbog udaranja protivnika laktom. Dok je izlazio sa terena, Pierce je skinuo dres i vitlao njime iznad glave. Tvorac Celticsa Red Auerbach je kratko izjavio "Ovo je sramota".

Rivers je pokušavao od početka da ubijedi Piercea da vjeruje mladim saigračima Jeffersonu, Westu i Tony Allenu. Naišao je na zid. Pierce je igrao 1 na 5 razočaran u trenerske kvalitete Riversa i nesposobnost Aingea da dovede prava pojačanja. Kada je propala i posljednja šansa za razmjenu igrača (Pierce za prava na Chrisa Paula), Boston se našao u najgoroj mogućoj poziciji. Bez potrebnih elemenata za kvalitetnu razmjenu igrača, bez kvalitetnog nukleusa mladih igrača i sa glavnom zvijezdom koja je naizgled digla ruke od tima.

"Nije nas išlo. Stalno smo gubili utakmice i bilo je jasno da mu to strašno smeta, ali nijednog trenutka nije otkazao poslušnost. Radio je sve što mu se kaže. Tako se ne ponaša sebičan igrač.", izjavio je Doc Rivers.

Promjenu u njegov život u tim, po klub očajnim sezonama, donijela je današnja suruga Julie Landrum. Pierce je ponovo vratio dio svog starog optimizma kojeg je imao prije napada u klubu. Boston je u jednom trenutku izgubio 18 utakmica zaredom. Juile je svog tadašnjeg dečka ubjedila da ne ide u medije sa pričom kako želi napolje, da bude strpljiv.

Isplatilo se. Vlasnici Bostona su Piercu obećali da će odriješiti kesu za pojačanja, a Danny Ainge je povukao dva vanserijska poteza. Dolaskom Kevina Garnetta i Ray Allena, Pierce je opet mogao da bude onaj univerzalac kakav je bio na univerzitetu Kansas. O šampionskoj sezoni Bostona 2007-08 se manje-više sve zna.

Ja ću zauvijek pamtiti da je u finalu protiv Lakersa najbolji igrač na terenu u oba tima bio Paul Pierce. Kobe Bryant, Kevin Garnett, Ray Allen, Pau Gasol, svi su bili dvije stepenice ispod. PP se poigravao sa svojim čuvarima, pogađao kada treba, igrao odbranu, asistirao. Izgledalo je da sve radi kada poželi. Njegov čuveni šut za tri poena koji uvijek djeluje kao da neće dobaciti do koša je funkcionisao besprijekorno.

Trebao bi nam poseban tekst da pobrojimo sve Paulove bitne koševe za Boston tokom karijere. Kako zaboraviti play off seriju sa Chicago Bullsima 2009, u kojoj su i jedan i drugi tim igrali na gornjoj granici svojih mogućnosti. Pierce je sporo udriblavao na svoju poziciju oko slobodnog bacanja, dizao se na šut i pogađao. Svi u Bullsima su znali šta slijedi ali niko svih ovih godina ne može da zaustavi taj potez.

Nakon što je preživio još jedan prelazni rok u kojem se pominjalo njegovo ime, postaje jasno da će Paul Pierce kraj karijere dočekati kao član Bostona. Njegove suze nakon što je primio šampionski trofej i zagrljaj sa legendom Johnom Havlicekom ostaju vjerovatno segment za dokumentarac o trofejnim godinama Celticsa.

Pierce je među pet najboljih u većini statističkih kategorija najtrofejnijeg tima u NBA, a do penzije vjerovatno može da postane najbolji strijelac Bostona svih vremena. Nije loše za nekoga kome je Kevin McHale rekao da "Ne može nositi torbu Larry Birdu".

Zašto je Paul Pierce tako važan? Ne samo zbog poena, skokova, asistencija, važnih šuteva kada je gusto, mada je i toga bilo napretek. Ne. Pierce je važan zato što se periodično pojavi neko poput njega, ko je živi dokaz da košarka nisu samo brzina, odraz, snaga. Da neko prosječnih fizičkih predispozicija može da dominira u igri gdje naizgled svi lete i pucaju od snage. Zato je Paul Pierce istina. Košarkaška istina.

[Petko019]

Sutra gost legenda Mica Beric.

[Baron]

Brojke ne lažu

Upoznajte igrača kojeg broj postignutih poena ne zanima. Sve što radi na terenu, radi za dobrobit tima.

Jedan od najboljih igrača univerziteta Duke svih vremena. Prvi koji je efikasno upotrebljavao naprednu statistiku u igri. Ono što su Paxson ili Kerr bili za Bullse, ono što je Horry bio za Rocketse, Lakerse i Spurse, to je Shane Battier za igru Miami Heata.

"Ne gledam utakmice koje odigram. Pamtim gotovo svaki detalj koji se desio tokom meča, tako da ne volim da gledam sebe kako igram. Stvari koje radim nisu obuhvaćene običnom statistikom, tako da se moj učinak uglavnom ne vidi u zapisniku. Dobru odbranu igram već 10 godina, ali tek nakon duela sa Kobeom Bryantom ljudi su počeli pričati o tome. U svojoj glavi ja sam svaku odigranu utakmicu odgledao nekoliko puta po njenom završetku i tačno znam šta sam uradio dobro, a šta loše" - Shane Battier

Synergy skauting je program koji je potpuno promjenio način pripreme utakmica za trenere, prvo u NBA i NCAA košarci, a zatim i u ostatku svijeta. U neka sada već davna vremena, većina ozbiljnih timova je pravila svoje ogromne video arhive, gdje su pohranjivali snimke protivničkih timova, igrača i mladih igrača koji bi mogli biti zanimljivi u budućnosti. Mnogi kažu da je najveću "video sobu" u košarci dugo vremena imao Michigan State, čiji su treneri predvođeni Tomom Izzom prikupljali podatke o gotovo svim igračima i timovima do kojih su mogli da dođu, po sistemu "možda nekada zatreba".

Synergy je učinio da vam je za sve akcije, pozive akcija, kretnje igrača, njihova omiljena mjesta sa kojih šutiraju, te procente realizacije iz svih pozicija i situacija potreban samo laptop i brz internet (vaš kolumnista ima tu sreću da Synergy skauting koristi već četiri godine). Program koji je u početku pravljen samo za NBA i NCAA, danas koriste svi relevantni timovi u svijetu košarke. U ABA ligu je stigao 2009. godine i maksimalno olakšao pripremu i skautiranje protivnika pomoćnim trenerima.

Iz Synergya možete da izvučete svaki koš svakog igrača u kompletnoj sezoni. Svaki igrač i tim su raščlanjeni po dijelovima terena i pozicijama. Koliko puta neki tim odigra pick'n'roll na određenoj utakmici, koliko puta po utakmici u sezoni. Koliko puta se igra jedan na jedan, koliko napada po utakmici ima određeni tim, koliko trče tranziciju, kakav im je ofanzivni skok. Kako određeni igrač šutira iz mjesta, kako iz driblinga. U koliko posto slučajeva ide u desnu, odnosno u lijevu stranu prilikom prodora, kakav je dodavač iz udvajanja, kako šutira kada izlazi bloka. Kako centar završava akcije kada je na lijevom niskom postu, kako na desnom. Kakav mu je procenat šuta kada se okrene ka srednini, kakav ka čeonoj liniji.

Jesam li nešto izostavio? Vjerovatno jesam ali možete i iz ovoga da shvatite kako je obiman program u pitanju i koliko pomaže timovima da se na najbolji mogući način pripreme za određenog protivnika. Moljakanje kolega iz drugih ekipa, šunjanje oko reportažnih kola u potrazi za snimkom meča je uz ovaj program svedeno na najmanju moguću mjeru.

Bez obzira na sve moguće pripreme, potrebno vam je osoblje koje će zamisli sa treninga i iz skauting izvještaja pretočiti na teren. Nema puno igrača koji su u stanju da procesuiraju sve što pročitaju ili što im se kaže, tako da treneri vrlo često moraju da vode računa o obimu informacija koje se prezentuju igračima, odnosno da saopšte ono što je bitno na najrazumljiviji mogući način. Većina kaže da je opasno pretrpati igrače informacijama, jer onda previše razmišljaju umjesto da instinktivno djeluju na terenu.

Jedan od rijetkih igrača koji prima enorman broj informacija pred svaku utakmicu i onda sve to sprovodi na terenu je Shane Battier.

Battierov put nije priča o teškom djetinjstvu, odrastanju u neimaštini, bandama, krađama, bježanju od policije. Priča je potpuno drugačija. Kada je prije par godina među NBA igračima rađena anketa ko bi od njih mogao biti Predsjednik SAD-a, 80% je odgovorilo - Shane Battier. Za raliku od većine koja danas čini NBA ligu, Battier je odrastao u mirnom kraju Birminghama u saveznoj državi Michigan, sa oba roditelja, okružen "problemima" koje ima većina tinejdžera: ocjene, pubertet, sport i djevojke.

Srednja škola mu se zvala Detroit Country Day. Zašto je bitno ime? Jer je Battier u tu srednju školu stigao kao nasljednik velikog Chrisa Webbera. Jedan od najboljih srednjoškolskih igrača koje je Amerika vidjela, pohađao je školu za bogatu djecu i ostavio neizbrisiv trag. Ipak, jedina sličnost između Battiera i Webbera je bila nemogućnost uklapanja, bilo u školu gdje su većinu činila bogata bijela djeca, bilo sa afroameričkom djecom sa ulice, koja su igrala košarku na turnirima širom Detroita tokom ljeta.

Battier je u srednjoj školi bio jedino dijete iz mješovitog braka (otac afroamerikanac, majka bijelkinja) i to je činilo da se okrene sebi: "Nisam odmah znao ko je Chris Webber i nisam imao predstavu zašto se svaki moj potez gleda kroz prizmu onoga što je on uradio. Kada je bio Dan Martina Lutera Kinga, u razredu su svi odmah gledali u mene, kao da bih ja zbog boje kože trebalo da znam ko je bio on i zbog čega je bio važan. Uglavnom sam ručao sam i učio sam."

Njegov srednjoškolski trener Kurt Keener je prepoznao jednu izuzetnu košarkašku osobinu: "Shane ima nevjerovatnu sposobnost da saigrače na terenu čini boljima. Toliko je pametan. Jednostavno je tako. Kada je on u igri i preostala četvorica igraju bolje. Njegov problem je pretjerana nesebičnost. U debitantskoj sezoni s njim imali smo samo jedan poraz i to zato što nije želio da se nameće i šutira više od starijih igrača."

Srednju školu je Shane Battier završio sa tri titule državnog prvaka i priznanjem za najboljeg igrača i učenika: "Chris Webber je osvojio tri titule državnog prvaka i bio proglašen za najboljeg srednjoškolskog igrača. Isto sam uradio i ja, mada su u prvom srednje doslovno svi pričali kako nisam ni blizu njega."

Na završnoj godini Battier je dobio ponude najvećih programa u koledž košarci. Njegove ocjene su ga učinile jednim od učenika generacije i mogao je upisati bilo koji fakultet. Listu je suzio na Duke, Kentucky, Kansas, North Carolina, Michigan i Michigan State, dakle najbolji od najboljih. U cilju vrbovanja treneri često telefonom pozivaju mlade igrače. Shane je svakom od trenera odredio po jedan telefonski poziv u rasponu od sedam dana i to u trajanju od 15 minuta. Jednostavno je želio da se koncentriše na učenje i što bolje ocjene na završnoj godini. Kada je Rick Pitino, tada trener šampiona Kentuckya, pokušao da razgovora sa Battierom van dogovorenog termina, 17-godišnji Shane je odmah precrtao Kentucky sa liste!?

Na Duke je Battier sa sobom u paketu doveo i kasnijeg All Star igrača Eltona Branda, kojeg je nagovorio da zajedno igraju kako bi lakše osvojili titulu. Kod Mike Krzyzewskog Battier je postao poznat kao odličan defanzivac. Iznudio je najviše faulova u napadu u istoriji Dukea i tokom četiri godine univerzitetu donio 131 pobjedu, dva F4 i NCAA titulu 2001. godine pobjedom protiv Arizone (Duke je u prvoj Shaneovoj godini prokockao 17 razlike na turniru protiv kasnijeg šampiona Kentuckya. U finalu 1999. tim sa Brandom, Maggetteom, Langdonom, Aweryjem i Battierom je poražen od UCONN-a). Proglašen je za najboljeg koledž igrača 2001. godine, a njegov dres sa brojem 31 je stavljen van upotrebe.

Kako to obično bude, dobre NCAA igrače biraju loši NBA timovi. Battier je došao u jednu od najgorih franšiza ikada, Vancouver Grizzliese, koji su se u tom periodu selili u Memphis. Battier se nije snalazio u igri Memphisa prepunoj sebičnih igrača. Imao je malu minutažu i djelovalo je da će biti još jedan od igrača Dukea koji nije opravdao očekivanja u NBA. Međutim i tu je do izražaja došla njegova nestvarna sposobnost da saigrače čini boljima.

Memphis je u njegovoj prvoj sezoni imao omjer 23-59. U trećoj 50-32 i plasman u plej-of. U plej-of Memphis se plasirao i naredne dvije godine sa Battierom, iako je Jerry West, tadašnji generalni menadžer Grizzliesa pokušavao na sve načine da ga se riješi.

Onda se pojavio Daryl Morey, pionir korištenja napredne statistike u NBA. Štreber je prepoznao štrebera.

Moreya je na mjesto generalnog menadžera Houston Rocketsa doveo vlasnik tima Leslie Alexander u želji da se promjeni kultura rada u ekipi koja se još uvijek tražila nakon zlatnih godina Hakeema Olajuwona. Alexander je želio da isproba novi način za vrednovanje igrača. Moreyeva pozadina je bila sve samo ne košarkaška. Njegovo obrazovanje je bilo izuzetno (Northwestern, MIT), a košarka velika ljubav. Morey je po dolasku u Houston shvatio da nema novca za dovođenje još jednog vrhunskog igrača jer je većina Salary Capa bila usmjerena na zadržavanje Tracya McGradya i Yao Minga. Potrebni su bili prije svega jeftini, komplementarni igrači, koji će donijeti poboljšanje u igri.

Moreyev tim statističara je koristeći Synergy skauting te naprednu plus-minus statistiku (dugo vremena u NBA samo su statističari Houstona imali adekvatnu formulu za računanje ove statistike koja vrlo često može da zavara. Stavite nekog igrača iz Solnoka u petorku sa Jordanom, Pippenom i Rodmanom pa će da ima +20 na parketu svaki put.) Na vrhu liste je bilo ime Shane Battier, koji u karijeri ima plus-minus statistiku +6 što više odgovara višestrukom All Star igraču nego nekome ko u karijeri ima 9 poena po utakmici.

"Kada su mi saopštili njegovu statistiku iz prethodnih sezona to nije bilo ništa posebno, ustvari bilo je loše. Daryl je morao da me nagovara neko vrijeme jer zaista nisam vidio zbog čega bi Shane bio tako važan", prisjeća se vlasnik Rocketsa Leslie Alexander.

Konvencionalne Battierove statistike su zaista bile skromne. Poeni, skokovi, asistencije, blokade, ukradene lopte. Sve je bilo ispodprosječno. Poentirao je uglavnom šutem za tri poena i to iz mjesta, kada dobije povratnu loptu ili ostane sam u korneru. Kako sam Morey kaže: "Ne zna da dribla, spor je i nema posebno dobru ravnotežu tijela".

Svojevremeno je veliki Michael Lewis za Battiera napisao: "Njegova igra je čudna kombinacija očiglednih slabosti i gotovo nevidljivih kvaliteta".

Kada je Shane na terenu njegovi saigrači igraju bolje, često puno bolje, a njegovi protivnici igraju lošije, vrlo često - puno lošije. Battier nema neki prosjek skokova, ali kada je na terenu raste broj skokova njegove ekipe. Ne šutira puno, ali šutira uvijek iz pozicija iz kojih su po statistici njegovi procenti šuta najbolji. Ne gubi lopte, ne pravi glupe faulove i uvijek, ali uvijek prosljeđuje loptu bolje postavljenom saigraču. U odbrani čini da protivničkim najboljim strijelcima pada procenat šuta, mada niko od njih ne želi da prizna da je to zbog Shaneove odbrane: "Uglavnom kažu da su imali loše veče. Misle da sam ja metla od igrača i da ne mogu da ih čuvam."

Morey se naravno ne slaže sa ovakvim ocjenama: "Ja ga zovem Lego, jer kada je on na terenu sve se uklopi na svoje mjesto. Sve što ima veze sa pobjedom ekipe u jednoj utakmici i šta treba uraditi za tu pobjedu, e, tu je Shane nenadmašan."

Jednostavno, Battier je nenormalno nesebičan igrač. Legendarna je anegdota kako je prije utakmice sa Spursima tražio od trenera Ricka Adelmana da ga izbaci iz petorke i stavi na klupu kako bi ulazio u igru kada i Manu Ginobili ulazi u igru za Spurse i tako ga konstantno čuvao u odbrani. Nakon šuta, ako čuva igrača koji nije posebno dobar skakač, Battier će uvijek pomoći u građenju protivničkog najboljeg skakača. Do savršenstva je doveo izbijanje lopte do saigrača kada je nekoliko igrača u skoku. Sve su to stvari koje se ne vide na prvo gledanje ili u statistici ali koje itekako prave razliku između pobjede i poraza.

U svakoj utakmici nakon što "proguta" skauting izvještaj i nauči tendencije igrača kojeg će da čuva, Battier se trudi da ga usmjeri na pozicije iz kojih je njegov procenat šuta najslabiji. Battier ne pokušava da limitira broj poena svog protivnika nego da ga natjera da za taj broj poena potroši što više lopti i tako naruši ritam napada svoje ekipe.

Battierov specijalitet u odbrani i to je nešto što veliki broj igrača kopira u posljednje vrijeme je dlan na nekoliko centimetara od očiju napadača. Shane nikada ne ide da izblokira šut nego da svojom rukom zakloni pogled igraču koji se podigao na šut i na taj način ga natjera na promašaj. Taktika je izuzetno dobra jer nakon par ponavljanja iznervira napadača, koji počinje da gleda ka sudiji iako kontakta između njega i Battiera - nema. Drugi veliki kvalitet Battiera u odbrani je to što uvijek vodi računa da protivniku dopusti što manje slobodnih bacanja. Treći - sposobnost da iznudi faul u napadu.

Shane Battier je svoju magiju odradio i u Houstonu. Tim je prije njegovog dolaska imao omjer 34-48. Sa njim naredne godine 50-32. Rocketsi su imali i drugu najdužu seriju pobjeda u istoriji lige - 22 i sve sa stalnim povredama Yao Minga i T-Maca. Samo je jedan igrač konstantno bio tu.

Daryl Morey je ipak nakon dramatičnog pada T-Maca i prijevremene penzije Yao Minga morao da pronađe način da dovede jednu superzvijezdu, te je Houston konstantno bio uključen u razmjene igrača. U jednoj takvoj otpremljen je i Shane Battier. Miami je brzo reagovao i potpisao ugovor sa njim. Skeptika je bilo mnogo više nego onih koje je radovao njegov dolazak. Krilnih igrača Miami ima puno, moglo se čuti, umjesto koga će igrati Battier? Kako će on da pomogne nakon raspada u finalu protiv Dallasa?

Na početku je izgledalo da su kritičari u pravu. Skraćena sezona nakon štrajka je bila prilično loša za Battiera. Samo 5 poena po meču, loš procenat šuta, ali Miami je pobjeđivao. Onda je Lego krenuo u plej-ofu. Miami je zaigrao sa niskom petorkom najvećim dijelom zbog siline i moći Lebrona Jamesa, ali i zbog čuvenog žrtvovanja za tim Shanea Battiera. Igrajući kompletan plej-of van svoje prirodne pozicije, čuvao je Davida Westa, Stoudamirea, Hansbrougha, Garnetta, Bassa, Ibaku, pa kada treba Anthonya, Piercea, Duranta i koga sve ne.

U NBA finalu je ubacivao 12 poena po meču i pogodio 15 trojki iz 26 pokušaja u pet utakmica, te pomogao Lebronu Jamesu da osvoji prvu titulu šampiona. Inače, 57% šuta za tri poena je najbolji procenat realizacije ikada u NBA finalu za nekoga ko je ubacio barem 15 trojki.

Slučajnost? Brojevi ne lažu.

I za kraj, umesto pozdrava...
http://www.mondo.rs/s280977/Kolumne/Edin_Avdic/Brojke_ne_lazu.html

[Pit Bull]

Je li ima gde emisija sa Micom Bericem ?

[mihZR]

[Napredpartizan]

Edin poceo da izbegava Pionir i utakmice Partizana

[Talicni Tom]

Kad smo kod komentatora danas, kako se provalio dva-tri puta onaj koji nije Ivan danas. Kaže nakon faula Edvardsa, parafraziram "u nba bi igrač već skidao majicu, u Evropi su po tom pitanju liberalniji....". Ja da radim sa njim u zemlju bi propao.

[Baron]

U moru bisera taj je def. pobedio, da ga nije udario rukom po ledjima u padu ne bi ni bila svirana nesportska..da li je to onaj isti komentator sto je hvalio jednom prilikom Adamovica kao da je sam Stokton licno ?

[Pit Bull]

To je taj. Inace jos jedan lapsus kad je rekao da je Igokea pre 2 sezone u ABA igrala u dvorani ,,Nenad Bastinac,, kad je Partizan pre 2 sezone gostovao , jos je nesto izvalio nmg se setiti sta , ako se setim napisacu , sutra u emisiji gost bivsi trener UNICSA Aco Petrovic

[Baron]

Loš prevod ABA ili dopisivanje propozicija?


Odluka Eurolige nakon konačnog dogovora sa čelnicima ABA, ostavlja dovoljno prostora za interpretacije. Ono što se može pročitati između redova iz traljavo sročenog saopštenja Eurolige i još čudnijeg "pojašnjenja" ABA lige, jeste da će Igokea, bez obzira na plasman, teško vidjeti Euroligu naredne sezone.

Kako ostati pozitivno iznenađen bilo kojom odlukom ULEB? Nakon rascjepa sa FIBA, glavni ljudi iz projekta ULEB Eurolige su uglavnom naglašavali kako žele dati veću moć odlučivanja klubovima, kako je aparat FIBA arhaičan i kako čelni ljudi FIBA ne prate moderne tokove u košarci (sve tačno), te je zbog toga zaokret potreban i neminovan.

Zaokret za sada ne daje baš posebne rezultate, jer su isti problemi iz perioda FIBA i dalje prisutni u periodu vladavine Bertomeua i kompanije, neki su možda i izraženiji. Krenimo redom...

Pametni ljudi već duže vrijeme govore kako timovi sa ovih prostora nisu interesantni za ULEB i kako ih tretiraju kao nužno zlo. Od četiri evropska šampiona iz ex-YU (Bosna, Cibona, Jugoplastika i Partizan), na nivou redovnog učesnika Eurolige funkcioniše još samo Partizan.

Bosna je već godinama na rubu egzistencije i ne može da se plasira ni u ABA ligu, Cibona proživljava možda i najteže trenutke od svog osnivanja, sa potpunim odsustvom bilo kakvog razuma i koherentnosti u klupskim strukturama, dok je Jugoplastika tj. KK Split, svake sezone pred gašenjem, što nikoga od vladajućih struktura u tom gradu posebno ne dira. Čak je i Partizan bio prisiljen na totalno podmlađivanje tima, jer novca nema.

Finansije klubova sa ovih prostora su uglavnom katastrofalne, dok je infrastruktura otprilike u tom nivou. Tradicija, navijači, osvojene titule, dakle one sportske stvari ne zanimaju previše čelnike ULEB. Euroliga će kroz prste progledati timovima iz moćnih evropskih država ili timovima sa velikom odriješenom kesom. Republike i timovi sa prostora bivše Jugoslavije nisu na toj listi.

ULEB u načinu rada pokušava da iskopira NBA, samo što to baš i ne ide željenim putem, jer u Evropi stalno morate da tražite kompromis između milion različtih interesa.

U NBA su od dolaska Davida Sterna stvari jasno definisane. Nije ostavljen prostor interpretaciji i potpuno je nebitno da li se zovete New York, Oklahoma City, Memphis ili Toronto. Prava i obaveze su vam jasno predočene. Za pridruživanje NBA potrebno je da prođete test "Solarnog plaćanja" tj. da stavite pare na sunce i tek nakon jasnih finansijskih garancija može da se priča o ostalim stvarima. Sentimentalnosti uopšte nema. Ukoliko grad u kojem je NBA tim ne želi da odobri izgradnju nove dvorane, tim se prodaje i seli iz jednog grada u drugi, koji je spreman da investira u izgradnju nove dvorane. Prateći sadržaji moraju biti vrhunski.

(Ni NBA liga nije bezgrešna. Ovo je legendarna priča o jednom od najboljih ugovora ikada napravljenih, bez obzira o kojoj je sferi biznisa riječ. Ispratite ovu digresiju jer zaista vrijedi. Čelni ljudi NBA i ABA lige su se 1976. godine sastali kako bi završili pregovore oko spajanja ABA lige sa NBA. ABA liga je spala na sedam timova prije završnih pregovora, a nesposredno prije početka završne runde razgovora ugasio se i tim Virginia Squiresa, pa je sastanku prisustovalo šest vlasnika ABA timova.

NBA je odlučila da se proširi na četiri tima iz ABA lige, što je značilo da se treba isplatiti odšteta za preostala dva vlasnika, Kentucky Colonelsa i St. Louis Spiritsa, koje NBA liga nije htjela pod svoje okrilje. Gazdi Kentuckya je isplaćeno 3 miliona dolara kompenzacije, dok su gazde St. Louisa, Ozzie i Dan Silna, sa svojim advokatom Donaldom Schupakom, khm... izgovara se Šupek, odbili takav dogovor. Oni su ponudili da od TV prava četiri tima iz ABA lige (Denver Nuggets, San Antonio Spurs, Indiana Pacers i New York tj. danas Brooklyn Nets) dobijaju po 1/7 novca na kraju svake godine.....zauvijek. NBA liga i vlasnici ABA timova su pristali na ovakav dogovor.

E, sad, u tom periodu utakmice NBA lige su prikazivali u snimku nakon noćnog dnevnika, znači uglavnom iza 23h, tako da nije izgledalo kao bog-zna-kakav potez. U prve tri godine nakon pridruživanja NBA ligi, četiri tima iz ABA nisu dobijali nikakav novac od TV prava. Lova je počela da stiže od 1979. Godine, kada su braća Silna dobila oko 200 hiljada dolara. To je bilo samo zagrijavanje. Tokom 80-tih i 90-tih, zahvaljujući Magicu, Birdu i naravno Jordanu, popularnost NBA lige je probila plafon, a ugovori za TV prava su počeli da se plaćaju u milijardama dolara. Svoj red na isplatu dva puta godišnje dočekaju i braća Silna, iako sa košarkom nemaju veze od 1976. godine. Do 2007. su braća od NBA TV prava zaradila 180 miliona dolara. Te godine liga je produžila ugovore sa TV kućama u SAD za narednih osam godina, za otprilike 930 miliona dolara godišnje, što nas dovodi do brojke od 294 miliona dolara, koliko su braća Silna od NBA TV prava zaradila od 1979. Nije loše?

U naredne dvije sezone oni bi trebalo da zarade još 40 miliona dolara. Hajde da to formulišemo ovako... od podjele novca za NBA TV prava prošle sezone New York Knicksi su od lige dobili 31 milion dolara. New Jersey Netsi su u svojoj posljednjoj sezoni u New Jerseyu dobili 26,25 miliona dolara. Braća Silna su prošle sezone od TV prava inkasirali 19 miliona dolara.

Naravno NBA je nekoliko puta angažovala moćne advokatske kuće u pokušaju da nekako izađu iz ovog ugovora, ali ne vrijedi. Šupek ga je sastavio zaista dobro i advokati nemaju nikakvu rupu koju bi mogli da napadnu. Tako da ugovor stoji kao granit. Da negdje sretnem braću Silna i Šupeka, vjerovatno bih ih zagrlio od sreće. Kako smo rekli na početku digresije, jedan od najboljih ugovora u istoriji biznisa.)

Da se vratimo tužnijim temama. ULEB od početka pokazuje želju da nekako napravi zatvorenu Euroligu, koja bi se u nekom obimu pridružila NBA ligi.

Problem su prvo udaljenost Amerike i Evrope, te vremenska razlika, zatim činjenica da u nekim od najvećih evropskih gradova (London, Pariz) koji imaju infrastrukturu i sve prateće stvari, košarka kao sport jednostavno nije posebno bitna. Na sve ovo nadovezala se i ekonomska kriza. Španija ima Madrid i Barselonu, ima Real i Barcu, ali ima i 6,5 miliona nezaposlenih u ovom trenutku.

Euroliga od samog početka nije baš takmičenje koji privlači TV kuće i u kojem ćete da zaradite neki ozbiljan novac. Dok pobjednik Lige šampiona u fudbalu dobije oko 70 miliona dolara, dotle pobjednik Eurolige sa zarađenim novcem od ULEB teško može da pokrije sedmičnu platu Franka Lamparda.

Fudbal je, naravno, kategorija za sebe u odnosu na sve druge sportove, ali opet od drugog najjačeg klupskog košarkaškog takmičenja na svijetu očekujete nešto više. Na kraju dana, pobjednik Svjetskog kupa u kriketu 2011. godine dobio je četiri miliona dolara, a košarka je valjda drugi najpopularniji sport na svijetu?

Euroliga je u pokušaju da dohvati neku gledanost i da pobjegne koliko može od termina fudbalske Lige šampiona počela da igra svoje utakmice ove sezone u četvrtak i petak. Tu je i pokušaj revitalizacije Londona (Sretno s tim. Ljudi su košarkašku dvoranu gdje je igrana grupna faza olimpijskog turnira rastavili i uklonili po završetku OI) sa organizacijom F4 ove i naredne sezone, ali ako izostane Maccabi, ili ako na predstojećem F4 ne bude grčkih timova (i jedno i drugo savim realno), biće zanimljivo vidjeti ko će napuniti O2 Arenu.

Na sve ovo imamo pravi bućkuriš koji traje već nekoliko sezona sa garantovanim mjestima, sa ugovorima, pozivnicama, sa A i B i ko zna kakvim licencama. Stalno se priča o adekvatnim dvoranama, a ove sezone smo mogli da vidimo i zdanje u kojem nastupa Chalon. Partizan je prije nekoliko sezona kroz Jadransku ligu, Kup i nacionalno prvenstvo prikupio bodove dovoljne za, kako je bilo rečeno, trogodišnji ugovor sa EL, ali je to na kraju poništeno. Poljski Prokom je prije par godina dobio A licencu, iako je danas na rubu provalije.

Tokom sezone uvijek možete da očekujete neke dodatke. Tako Unicaja može da bude deveta u Endesa ligi i da i dalje igra Euroligu. Sad, da li timovi nisu dovoljno informisani ili čelnici Eurolige kroje kako njima odgovora, o tome uvijek može da se diskutuje.

Ipak, sve ovo je u sjenu bacio združeni napor čelnika ABA i EL u proteklih 15 dana. Od početka sezone se ponavljalo da je ovo prva sezona u kojoj se samo iz ABA lige ide u Euroligu.

Do besvijesti smo pričali da prvoplasirani iz regularnog dijela sezone i pobjednik F4 ABA lige idu u Euroligu. Da, ukoliko je isti tim prvi u sezoni i na F4, onda u EL ide drugi iz ligaškog dijela. Prvoplasirani tim iz ligaškog dijela automatski dobija priliku da organizuje F4, a ukoliko ne želi, onda se F4 igra na neutralnom terenu. Tako je bilo... do četiri kola pred kraj takmičenja.

Ko je kriv za zavrzlamu oko konačnog poretka? U ovom trenutku nije bitno, a možete da se kladite da niko neće snositi odgovornost za to što smo u 22. kolu takmičenja imali "blagu" promjenu pravila.

Nije isključeno da u kancelariji ABA lige niko ne zna da čita i prevodi engleski jezik, isto kao što nije isključeno da su u Euroligi dopisali poneku "propoziciju", kada su uvidjeli da bi se EL mogla igrati u Laktašima. Uostalom, kada čujete da čelni ljudi ABA lige engleski termin "Runner up" prevode kao prvi iz ligaškog dijela, onda vam je sve jasno.

Na zajedničko saopštenje EL i ABA lige smo umjesto dva čekali 10 dana. To saopštenje, ako čitate između redova, znači da se u Euroligu ide po ranije ustanovljenim pravilima, dakle prvi iz regularnog dijela i pobjednik F4 - osim ako se jedan od tih timova ne zove Igokea. Onda to ne važi.

Ako Igokea eventualno bude prva na kraju ligaškog dijela, onda će u Euroligu finalisti F4. Propozicija se stručno zove "tumačimo kako nam odgovara".

Činjenica je da Igokea nema infrastrukturu za igranje EL i teško da može nešto uraditi po tom pitanju. Dvorana nije dovoljno velika, nema aerodroma sa međunarodnim letovima, nema adekvatnog hotelskog smještaja, domaćini ne mogu da budu van granica BiH. Opet, sve to je moglo biti saopšteno i definisano na početku sezone, ali gdje bi bio sport u ex-YU, da nema legendarne aljkavosti i nemara. Jednostavno, niko u ABA ligi ih nije očekivao ovako dugo na prvom mjestu i ponašali su se u skladu sa tim.

Na žalost, nije ni prvi ni posljednji put da vidimo ovakvo nešto. Navikli smo da živimo s tim.

[Nowitzki.ct]

Tek sad otkrivam ovu temu, biće ovdje dosta čitanja da se odradi, tek sam prešao prvu stranu

A ovaj poslednji podcast od 6. marta je bio fantastičan, posebno NBA dio, mada sad kad vidim da je Edin navijač Jute, postaje mi jasnije zašto se nije puno bavio šansama Lakersa za ulazak u play off (tj već viđenim ulaskom, obzirom na Jutin raspored). Moj Dalas je van kalkulacija, ali i Lakersi ubijeđen sam ispadaju u 1. rundi, nema razloga za strah od Mambe Edine nije čovjek fan Brajanta i tačka ali onako kako on pravi distancu između Neša i Vestbruka, ja pravim između Kobija i Lebrona. Prosto i jednostavno, stvari koje Kobi radi na parketu, šuteve koje pogađa Lebron neće za cijelu karijeru naučiti, a na snagu i brzinu da će probiti svakog do koša i silovito zakucati to nije sporno. Fleš u timu to dodatno olakšava.

U svakom slučaju za mene apsolutno najbolji komentator na ovim prostorima, neviđeno puno zna o košarci, i samo bih poželio proširenje basket repertoara Areni, tj suženje Sportklubu, s obzirom da sam pretplatnik Arene a ujedno i NBA fan, volio bih se otarasiti streamova za promjenu

[Baron]

Imamo i odradjen intervju sa Edinom, verujem da si do sada procitao. Nadam se da ce od SK uzeti i EL
BTW, imamo i NBA temu, ako nisi video, ludilo, kosarka,zene,alkohol,droga,pornici, moze li bolje ? Cudi mi da se do sada nisi ukljucivao u diskusiju..
Edin ne moze bez Stoktona i Malone-a

[Pit Bull]

Imamo i odradjen intervju sa Edinom, verujem da si do sada procitao. Nadam se da ce od SK uzeti i EL
BTW, imamo i NBA temu, ako nisi video, ludilo, kosarka,zene,alkohol,droga,pornici, moze li bolje ? Cudi mi da se do sada nisi ukljucivao u diskusiju..
Edin ne moze bez Stoktona i Malone-a

EL nece sigurno nazalost , visegodisnji ugovor ima SK