Najboljih svih vremena ce biti vecna tema teniskih zaljubljenika i zaludjenika. I svako ce imati svoje argumente zasto je neki igrac u nekom uglavnom imaginarnom poredjenju bolji od nekog drugog igraca. Teniska istorija u ovom trenutku je duga vise od 125 godina i svako vreme je imalo svoje heroje i junake, one koji su bili iznad svih ostalih i koji su dobili epitet legendi. Ali i svakom vremenu se moze naci i mana, pocev od celendz sistema u 19. i pocetkom proslog veka koji je veliku prednost davao vladajucim sampionima kojima je bio potreban samo jedan mec da osvoje titulu. Zatim tu je predaleki put od i do Australije pre uspostavljanja komercijalnih letova posle drugog svetskog rata sto za posledicu ima da je veliki broj tenisera i teniserki iz Australije do statusa legendi uglavnom stigao samo preko domaceg GS i bez mnogo prilika da se susretnu sa najboljim igracima iz ostalih zemalja, a s druge strane mnogim velikanima iz Evrope i SAD izmedju dva svetska rata upravo nedostaje titula sa AO. RG je bio zatvoren turnir koji su mogli da igraju samo clanovi kluba sve do sredine trece decenije proslog veka. U to vreme, dok je tenis zvanicno jos uvek bio amaterski sport, pocinje era profesionalizma, koja je ucinila da gotovo svi veliki igraci posle nekoliko velikih titula predju u profesionalce gde je vladao sasvim drugaciji sistem, a njima je bilo onemoguceno da nastupaju na GS turnirma pa su i njihove ukupne brojke trofeja verovatno manje nego sto bi realno bile.
No ni konacno otvaranje tenisa za sve, krajem sedme decenije proslog veka nije donelo i ujednacenu konkurenciju. Vise organizacija, veliki broj turnira, zatim iz ove perspektive neverovatna nezianteresovanost vodecih tenisera za odlazak na AO krajem godine u vreme novogodisnjih praznika, preskakanja RG zbog igranja lige u SAD (doduse odlicno placene) samo su neki od razloga koji "umanjuju" ucinak najboljih igraca iz sedamdesetih i pocetka osamdesetih godina proslog veka. No taj period je imao i nesto sto nijedan drugi nije imao, a to je velika razlicitost podloga. Do sredine sedamdesetih godina igralo se uglavnom samo na sljaci i travi na kojoj su igrana cak 3 GS turnira. Sredinom osme decenije pocinje "revolucija" uvodjenjem betonske, tvrde podloge u SAD, na kojoj se od 1978. igra US Open. Ta podloga je danas domintatna na turu, ali postoji znacajne varijacije u njenoj izradi. Sledilo je i uvodjenje vestacke podloge u dvoranama, tzv. tepiha, tako da se tur igrao prakticki na 4 razlicite podloge i to tokom citave godine. Devedesete i postavljanje svih turnira sem GS pod kapu ATP je pocelo da profilise jasniju sliku, a u ovom veku gotovo je i nezamislivo da najbolji igraci preskacu GS i Masters turnire.
No mana ovog vremena je po mnogima unificirnost podloga, tj. odsustvo super brzih podloga i uglavnom veliki broj sporijih betonskih podloga, kao i "usporenje" trave, cime se izgubila razlicitost podloga, pa vise nije vazno biti univerzalac, a u zavrsnicama turnira uglavnom nastupjau "dezurni krivci". No po meni se tu zanemaruje uticaj tehnologije koja mnogo napredovala u odnosu na rani period Open ere, i da se "usporenjem" podloga ustvari omogucuje da se "igra" tenis. No to je moj subjektvni stav, nikada nisam bio odusevljen mocnim serverima, a i volim da gledam nadmudrivanja u poenu.
I dakle na kraju sve svodimo na neko nase vidjenje, gde po nekim nama znanim parametrima utvrdjujemo ko je bolji. Evo kako izgleda moja lista najboljih igraca Open ere, tj. Top10 onih koji su karijeru pravili posle nestanka granica izmedju amatera i profesionalaca (iskljucio sam igrace koji su karijeru zapoceli pre Open ere):
Federer - pravi teniski univerzalac, trava, beton, sljaka, dvorana, podloga nije vazna, trofeji, nedelje na prvom mestu, lakoca igranja, vrhinska konstatnost vec vise od deceniju bez dileme ga stavljaju na vrh. Osvajac karijernog slema, rekorder u Londonu, Nju Jorku, Melburnu, WTF-u, prekinuo Nadalov niz nepobedivosti na sljaci posle 3 pune godine. Sjajan servis i forhend, fantastican osecaj na mrezi. Ucesnik jednog od najboljih meceva u istoriji Open ere, finala Vimbldona 2008.
Borg - iako ga nisam gledao dok je igrao za mene najveci igrac modernog vremena, osvajanje 3 godine uzastopno RG i Vimbldona sa razlicitim stilom igre, rekorder na oba turirnira u broju titula, fama koja se dizala oko njega na i van terena, neuspesni pohodi na US Open, svojevoljni prerani zavrsetak karijere kada je bio na svom vrhuncu. Mnogo je tu misticnih elementa, koji mu uvecavaju znacaj

. Pobednik u najpoznatijem teniskom mecu svih vremena, vimbldonskom finalu iz 1980. Ipak relativno manji broj najvecih titula i nedelja provedenih na prvom mestu mi ne dozvoljavaju da ga stavim na sam vrh.
Lendl - moj prvi ljubimac, takodje univezalac kome podloga nije bila toliko vazna, i koji je bio dovoljno hrabar da pokusa da osvoji Vimbldon servis/volej igrom iako mu to nije bila jaca strana. Fantastican na sljaci, betonu, tepihu, vodio borbe protiv nekoliko generacija velikih igraca. Gurnuo moderni tenis u sferu fizicke spreme koja je danas jedan od najvaznijih faktora. 3 uzastopna finala na AO, 4 uzastopna finala na RG, 2 uzastopna finala na Vimbldonu. Ipak izdvajaju se 8 uzastopnh finala na USO i 9 uzastopnih na WTF-u, kao i 11 godina u nizu ucesca u nekom od GS finala. Ucesnik nezaboranog meca finala WTF iz 1988 protiv Bekera, mozda i najboljeg meca u istoriji zavrsnog turnira.
Sampras - bivsi rekorder u dve najvaznije kategorije, brojke su bile za njega, ali slabi nastupi na RG, kao i nezainteresovanost u pokusaju da ga osvoji ga mozda nepravedno spustaju na mojoj listi. Moze se reci revolucionar koji je uveo servis/forhend kao stil i majstor voleja sa neverovatnim osecajem. Kralj Vimbldona i US Opena. Najvise sezona kao broj 1, osvajac bar jednog GS 8 godina u nizu, 11 uzastopnih godina sa bar 1 finalom na najvecim turnirima.
Nadal - neunistivi, posle svakog pada se vraca jaci i bolji, konstatno unapredjuje svoju igru, od sljakasa postao je univerzalac i vlasnik najvaznijih titula na ostalim podlogama, jedan od dva igraca sa bar 2 GS sa tri razlicite podloge. Osvajac karijernog slema koji je upotpunio sa zlatnom olimpijskom medaljom. Neverovatnih 10 godina u nizu sa bar 1 GS titulom i apsolutni kralj sljake i RG. Ucesnik dva legendarna meca, finala Vimbldona iz 2008, i finala AO iz 2012. Po meni mentalno najveci igrac u Open eri. Prevelik broj titula sa RG i ucestalo "odmaranje" tj. nekonstatnost u ostalim delovima sezona ga mozda stavljaju neko mesto nize nego sto relano zasluzuje. Ali ima on pred sobom jos nekoliko godina igranja i sansu da se ugura u Top3.
Konors - rekorder po ukupnom broju titula, los decko sedamdesetih, jedan od retkih tenisera koji je osvajao GS na tri rzlicite podloge, zavrsio 5 uzastopnih godina kao broj 1 i koji je u 39. godini odigrao jedan od turnira za vecno pamcenje (USO 1991). Trajao od sredine sedamdesetih do kasnih osamdesetih, legenda US Opena, jedini teniser sa titulama na sve 3 podloge na kojima je igran, 12 puta uzastopno ucesnik polufinalnih meceva. Ipak neosvajanje RG, i generalno izbegavanje evropske sljake, stavljaju ga mozda neko mesto nize nego sto bi bio kod nekog drugog.
Agasi - najdugovecniji od svih sa liste, njegovo prvo i poslednje GS finale deli punih 15 godina. Osvajac karijernog slema, visestruki finalista na svim GS turnirima, kralj Rebound Ace, majstor pasinga ali i cesti "posetilac" naslovnih stranica zute stampe. Nekoliko puta nestajao, da bi se vracao u sam vrh, najstariji broj jedan, osvojio i zlatnu medalju sa OI, tako da ima kompletnu kolekciju uz DC i WTF. Nedostaje mu konstatnost u vrhu, da bi bio vise kotiran na listi. Senku na njegove rezultate baca priznanje u autobiografiji da je koristio "nedozvoljene" supstance tokom karijere.
Mekinro - za razliku od Borga posle 6 meseci pauze vratio se tenisu 1986. i time umanjio mit o sebi. Fantastican igrac, podjednako dobar i u singlu i u dublu, sa jednom od najboljih sezona u Open eri (1984., samo 3 poraza), ucesnik verovatno najpoznatijeg teniskog meca u istoriji (finale Vimbldona 1980.) Tri uzastopne titule u Nju Jorku, rusenje Borga u Londonu, sjajan niz pobeda od pocetka sezone koji je prekinut tek u finalu RG 1984. (tada je AO igran u decembru). Ipak njegov drugi deo karijere je prozet prosecnim dostignucima i nijednim plasmanom u finale nekog GS. Uz losiji ucinak na RG to ga svrstava u donji dom Top10.
Djokovic - broj najvecih titula i provedenih nedelja na prvom mestu, uz fantasticnu 2011 i 3 osvojena GS direktno preko najvecih rivala, koje je izdominirao tokom sezone bar po meni ga bez dileme stavljaju na ovoj listi ispred tri legende iz osamdesetih. Pobednik najduzeg GS finala u istoriji, u Melburnu 2012, i "vlasnik" jednog od najcuvenijih riterna u istoriji (polufinale USO 2011 na mec loptu i servis Federera). Po konstatnosti moze biti uz rame Konorsu, Lendlu i Federeru, ali mu nedostaje jos vise sampionske drskosti (tj. trofeja) da ga gurne mozda i u Top5 ove liste. No za njega ima vremena koje jos uvek radi za njega.
Vilander - dobio je prednost u odnosu na Bekera i Edberga iz dva razloga. Uz Nadala je jedini igrac koji ima osvojena bar 2 GS na tri razlicite podloge i jedan je od retkih igraca sa 3 osvojena GS u jednoj sezoni. Najmladji sampion RG, odlican na "tvrdoj" travi u Melburnu, prvi sampion na Rebound Ace i osvajac US Opena u mecu u kome je srusio trostrukog uzastopnog sampiona Lendla i direktno mu preuzeo prvo mesto na listi. Mentalno ga je "srusilo" to sto je postao broj 1, i nikada se vise nije vratio na isti nivo, pa je to odlucilo da bude na dnu liste Top10 najboljih igraca u Open eri.
No sve je ovo bio samo uvod u nesto mnogo ozbiljnije

. Kao sto je vec napomenuto kroz diskusiju, trebali bi se postaviti neki merljivi parametri koji bi sto objektivnije mogli da pokazu ko je zaista, bar statisticki, najbolji svih vremena i time bi se izbegao "subjektivan" pogled. Ja sam se ogranicio na Open eru i to samo igrace koji su citavu karijeru igrali u njoj (sto iskljucuje Lejvera i Rouzvola pre svih). Parametri koje bih posatavio nisu savrseni, jer sam vec napomenuo da nisu svi igraci kroz Open eru imali iste uslove, a takodje za suve brojke nije bitno da li neko ima 9 RG ili 7 Vimbldona i preko koga je dolazio do tih titula. Dakle parametri koje bih uzeo kao merodavne su:
GS turniri- titule
- finala
- 1/2 finala
- 1/4 finala
WTF- titule
- finala
ATP lista (na kraju sezone)- broj 1
- broj 2
- broj 3
- broj 4
- broj 5
Broj osvojenih titula- 1-50
- 51-80
- 81+
Broj izgubljenih finala Broj nedelja kao broj 1- 1-52
- 53-104
- 105-156
- 157-208
- 209-260
- 261+
Procenat pobeda u karijeriKao relevantne podatke bih uzimao statistiku sa ATP sajta. Kategorije u okviru odredjenog parametra nose odredjeni broj bodova. Uzimanje vise kategorija u okviru odredjenog parametra ima za cilj isticanje konstantnosti nekih igraca. Ako je neko uspeo da procita sve ovo do kraja

, i ima ideju sta bi jos moglo da se koristi kao parametar slobodno neka predlozi jer je i cilj da sto obejktivnije sagledamo statisticki situaciju, a i ovo racunanje nije vremenski ograniceno, pa cak i naknadno se mogu iznosti prdlozi za poboljsanje modela. Moja ideja da dnevno postavljam po 2 igraca, sto znaci da ce mi trebati 6 dana da "izbodujem" 12 najboljih igraca u Open eri. Sistem bodovanja necu otkrivati dok kompletno ne zavrsim listu, a onda mozemo prodiskutovati i o bodovanju, tj. koliko je bilo objektivno. Ovo shavtite vise kao zabavu u pauzi izmedju sezona nego kao neko ozbiljnije resenje za odgovor na vecno pitanje, ko je GOAT?
#10 Gracias Dios, por el fútbol, por Maradona, por estas lágrimas.
#8 #24
OI 2016/2021/2024
SP 2009/2015
EP 2006/2012/2014/2016/2018
SK 2010/2014
SL 2007/2008/2010/2011/2013/2014/2015/2016/2017/2019
MI 2009/2018
OSVOJILI SMO SVEEEEEE!!!