Bojdo wrote:Radonja, kako si ti vidio generalno natup kadetske selekcije i kako vidis pojedine naše igrače sa prvenstva?
Nisam htio da se oglašavam, pogotovo u toku trajanja turnira, jer sam selektora imao prilike da upoznam lično preko zajedničkih prijatelja, pa mi je bilo glupo da komentarišem bilo pozitivno bilo negativno, ali sad mogu da kažem da su na ovom turniru uradili odličan posao. Vidio sam da su se zamjerale neke stvari u pogledu odabira igrača, ne isključujem da ima pritisaka i uticaja sa strane i da je za mjesto u 12 stvarno izvisio neko ko suvim talentom zaslužuje, ali je ekipa sklopljena da pobjeđuje i napravi rezultat, a kad 4 nokaut utakmice pobijediš 100 razlike (13+), nema puno prostora za polemiku.
Dopalo mi se kako smo igrali, utisak iz ovih par utakmica (da naglasim da nisam gledao protiv Španije) mi je da u ovoj ekipi nema klasičnog kreatora spolja, ne bih rekao da su ni Pavlović ni Simjanovski do kraja taj tip, ali se to kompenzovalo ulogama Bjelice i Kusturice, nalazili smo dosta kreativna napadačka rešenja za ovaj uzrast, dosta se gradila igra i od unutra ka spolja.
Kusturicu je besmisleno komentarisati - mada ne vidim poređenje sa Durentom, nekim pokretima me više podsjeća na npr Franca Vagnera, iako ukupno imaju drugačiji stil igre (pritom je Vagner u njegovom uzrastu bio u drugom planu u osrednjoj generaciji Njemačke, na prvenstvu u Podgorici ga uštopovali Langović i Nemanja Popović), mislim da će se u tom smislu ,,približiti'' kad Kusturica još poraste i ojača.
U svakom slučaju samo od njega zavisi, u takvom je okruženju, ima i uslove i konkurenciju koja bi trebalo da ga motiviše da bude bolji, o talentu i fizičkim/atletskim predispozicijama je suvišno pričati. Ako je glava na pravom mjestu, biće veliki igrač. Mislim da je u ovom momentu potcijenjeno tj. da ne može potpuno da dođe do izražaja koliko je inteligentan i brzo razmišlja.
Što se tiče Bjelice, naknadno sam premotavao maltene svaki njegov šut i asistenciju na turniru, možda zvuči grubo, ali mi je utisak da uopšte nije talentovan u najužem smislu riječi. Ali je definitivno pametan i još više vrijedan, nema šanse da bismo uzeli zlato bez njega.
Sve što radi, radi školski - bira ispravnu vrstu pasa i daje ga pravovremeno i precizno, dobro se pozicionira i u napadu i na skoku, bez problema koristi slabiju ruku oko koša... Bez ikakve informacije sam siguran da je krvavi radnik i da je posvećeno radio na osnovama.
Sa druge strane, na čitavom turniru nisam vidio više od jedne ili dvije instance napadačkih poteza iz njegovog repertoara, imao je par zakoraka oko desnog ramena i dva pogođena šuta sa distance kad su mu se odmakli po 3 metra, ukupno bez ozbiljne naznake da ima potez kojim može da dođe do koša.
Takođe, atletski je baš slab, pogotovo u funkcionalnom smislu (i protiv Španaca i protiv Litvanaca je imao atraktivna zakucavanja kad je pred sobom imao brisani prostor, ali se dešavalo i da dobije loptu i treba da zakuca brzo iz kratkog zaleta prije nego što odbrana reaguje, pa da ga izblokira obruč).
Kad se sve uzme u obzir, ne bih se kladio protiv njega jer sa 16 godina liči na profesionalca, što je potcijenjen kvalitet, i sigurno će izvući maksimum iz sebe ako bude pravilno usmjeren.
Ali da bi igrao ozbiljnu košarku ili bio faktor u seniorskoj reprezentaciji, moraće u repertoar da ubaci nešto čime stvara prednost ili popularno rečeno pravi razliku, bilo da popravi šut ili da usavrši rad nogu i kontrolu lopte, mada su sve to stvari sa kojim sigurno ima objektivnih problema u ovim godinama.
Tako da je super ako od njega dobijemo kvalitetnog igrača, ali je glupo stavljati mu pritisak ili praviti famu o propalom talentu ako se ne snađe u seniorima.
Simjanovski je pravi prototip Čovićevog kadeta, košarkaški zreo, sportski drzak, voli loptu, malo radije igra za sebe nego za druge.
I u tehničkom i u karakternom smislu me više podsjeća na američkog nego na evropskog beka. Možda me najviše iznenadilo koliko uspješno završava na obruču, nisam to očekivao kad sam ga vidio na terenu.
U dosta situacija se vidi da je dosta ,,utreniran'' tj da je namazaniji od vršnjaka, ali mi se dopada kako igra i razmišlja, s obzirom na set kvaliteta koji ima. Kao što kod centara važi da je skakački kvalitet ,,najsigurniji'' da se prenese na viši nivo, čini mi se da tako i kod bekova dobro prolaze oni koji znaju da izvuku faul, što je pogotovo važno za igrače koji nisu fizički i atletski moćni, ali znaju da ,,manipulišu'' čuvarom, da koriste tijelo, da promijene ritam, to primjećujem kod njega, a sem toga je bio šuterski izuzetan, ne znam je li to konstanta.
Inače mislim da mu je i ovaj relativno skromni broj asistencija prepumpan od strane statističara jer sam primijetio da su mu upisane makar 2 - 3 tuđe. I golim okom je vidljivo da neće probiti prvu liniju odbrane pasom, ali zna ,,vestbrukovski'' da podvali za centra kad prodorom stvori prednost, dovoljno od igrača takvog tipa.
Od Lukića sam premalo vidio, tj zbog fokusa na rezultat je imao drugačiju ulogu nego što sam se nadao, pa ne bih previše da komentarišem, ali mi se čini da je u pitanju organski talenat, da napravi klasni potez potpuno prirodno, kao instinkt.
Nije mi se dopalo što je u nekim situacijama imao višak driblinga, posle sam tražio snimke iz Španije i vidio da to uopšte nije njegova igra, siguran sam da nije u potpunosti došao do izražaja i vjerujem da je po čistom talentu broj 2 među ovih 12.
Trend koji mi se ne sviđa je što su u 12 sinovi Miličića i Pavlovića, Novice Bjelice, Lukiću i Janjuševiću su očevi bili profesionalni košarkaši, Simjanovskom je otac funkcioner u savezu, vjerujem da ima još primjera...
Ne sugerišem da je bilo ko od njih dobio 1% popusta na račun toga, na kraju krajeva je i normalno da je veća šansa da se talenat rodi u sportskoj porodici, ali ne bi bilo dobro da se košarka svede na krug đece koja bi svakako bila upućena na košarku i na bavljenje sportom, a da nema dublji prodor. Pogotovo jer se u istu kategoriju mogu svrstati i npr Topić, Đurišić, Nikola Jović, i još nekolicina iz te generacije.
Svi oni nam trebaju, ali nam treba i neki Bogdanović koji se iz Plužina doselio u Železnik, Teodosić iz prosječne porodice iz Valjeva, neko kome je košarka fascinacija, a ne normalnost, ako to uopšte ima smisla.
