Verujem za Barselonu, jer znam da bih i ja bio u nevidjenom bedaku poprilicno. Najsveziji primer mi je neodlazak kosarke u Tokio, koliko mi se tih dana sve smucilo, a sama kosarka u Tokiju pogotovo, sekund jedan nisam mogao da pogledam, prebacivao sam automatski samo da me ne podseca da nas nema. Ovo kako kazes da su fudbaleri sluzili za sprdnju, a cak i njih smo poslali kao aktuelne viceprvake Evrope, s obzirom da je to taj uzrast U21 pojacan sa tri starija, to je to. Nije da je bilo prijatno narocito posle 6:0 od Argentine ( ko bi rekao da ce se 2 godine kasnije ponoviti na najbitnijem dogadjaju

, lepo smo upozoreni na vreme ) ali mi istinski nije tesko padalo jer je fudbal zaista trecerazredna stvar na OI, iako je recimo na tim Igrama bio i izvesni Kristijano Ronaldo ali se ni on nije proslavio

Postoji tu jedna jako dobra anegdota iz direktnog izvora iz tima

Meni je posebno fascinantno da upravo taj fudbal kako u Atini tako i u Pekingu pokazuje koliko smo mi bili losi i siromasni kao delegacija, jer fudbal je svakako nesto sto se ne ocekuje kao plasman i igrom slucaja nam se dogodio dva puta uzastopno. Kad pogledamo, od 85 clanova u Atini, cak 18 su cinili neocekivano fudbaleri, sto nam daje tuznu realnost da smo mi sa samo 67 ucesnika otisli. Takodje Peking, od 92, 19 je brojao fudbal, sto dolazimo do samo 73 "pravih" olimpijaca. Meni je to najveci utisak koji pokazuje da smo bas bili u losim olimpijskim periodima sa vrlo vrlo malo individualnih sportista dostojnih takvih dogadjaja kad oduzmemo i ostale kolektivne sportove. Koliko se to ipak radikalno preokrenulo do danas, bilo ne ponovilo se.