Tegi wrote:...emocija kakvu samo mladost može da donese...
Najviše ovo...
A inače, posle te 2010, sam batalio da pratim reprezentativni fudbal. Mislim gledam ja to, ali nema tu nikakvog žara...to SP me je dokrajčilo...
I da...malo bih ja taj period još proširio na period od 15 do 25 god...mada to verovatno zavisi do čoveke i brzine kojom sazreva.
I još nešto...takođe mislim da pamćenja koja imam kao klinac, su daleko preciznija i lakše mogu da ih evociram, od onoga što se desilo u nekim tinejdžerskim godinama. Npr. nekih stvari sa SP1994 se sećam kristalno jasno, kao da sam ih juče gledao, dok na mnoge stvari sa SP1998 uopšte nemam uspomenu...a na drugom smo učestvovali, dok na prvo pomenutom ne...
Jbm li ga...verovatno postoji neko logično objašnjenje za sve to...ali što kažu
nisam školovao taj deo...
I da, kada je već Cvele pomenuo...definitivno je Artmedija br. 1, po pitanju utiska i razočarenja. Posle utakmice bukvalno nisam znao gde se nalazim...neki tup bol...hoćeš da izađeš iz sopstvene kože, a ne možeš...
Još nešto...po pitanju SP2010...baš to što si napisao...mi smo odigrali odličan turnir!
Protiv Gane je bilo najslabije, mada i tu nismo trebali da izgubimo...a o Australiji si sve rekao...Krasića ću pamtiti po toj utakmici i onih uvodnih 6 meseci u dresu Juvea, kada su ga svi od reda poredili sa Nedvedom...
