by Tegi » 09 Aug 2019, 19:03
Krajem ove i početkom prošle decenije kada smo gotovo na svakom prvenstvu mlađih kategorija osvajali medalju, neprestano su kružile kritike kako se deci nameće da igraju vujoševićevsku košarku, kako Španci, Litvanci, Hrvati imaju najbolje igrače turnira sa po 30 poena u proseku, a mi igramo tvrdo, sporo, na snagu, bez istaknutih pojedinaca...
Sada smo u svim selekcijama dobili igrače koji su statistički među najboljima na turniru (Pecarski, Petrušev, Pokuševski, sada Radovanović, to je trebalo da bude i Mišković), ali tu su i porazi od Britanije i ispadanja u B diviziju.
Ove prve zamerke bile su čista demagogija. Današnji najbolji srpski košarkaši ostavljali su ili mali trag u mlađim kategorijama ili su isplivavali kao nosioci tek sa 19-20 godina. Jedini izuzeci su Teodosić, Micić i samo delimično Bogdanović.
Da su te nebitne statistike odlučivale, danas bi nam reprezentaciju nosili Labović, Mačvan, Raduljica i Aleksandrovi, a ne Jokić koga su 2013. silovali Herel i raspali Džalil Okafor.
A biće ipak da je tegla u pravu, jer je General sam na ovoj obali koju ste napustili i predali bezvoljno.