Milutinov Tata wrote:Odgledah veceras dodelu nagrada za najbolje sportiste OKS, kada se ovako sve pregleda odjednom, stvarno fantasticna godina za nas sport.
Ova 2017. je izuzetna godina za srpski sport, po svim mogucim kriterijumima. Uporedicu je sa 2013. godinom, takodje postolimpijskom, da vidimo koliko smo odmakli.
To je bila godina kada smo osvojili samo 4 medalje na svetskim prvenstvima, u olimpijskim disciplinama. I to nijedno zlato!
Skor 0-1-3. Srebro su osvojile rukometasice, koje su maksimalno iskoristile prednost domaceg terena i za koje smo manje ili vise pretpostavljali da u tom ciklusu vise nece osvojiti nista, niti se plasirati na OI, sto se i obistinilo. Tri bronze su nam doneli tekvondistkinja Ana Bajic u kategoriji preko 73 kg i atleticari Emir Bekric i Ivana Spanovic. Ana Bajic je zbog sistema kvalifikacija ostala bez prilike da se plasira u Rio (a mozda i na bilo koje sledece igre), a Bekric je nakon te maestralne trke, ne racunajuci EP 2014. godine (bio 6.) potpuno iscezao. Od svih pomenutih, jedino je medalje kasnije osvajala Spanovicka i to na bukvalno svim mogucim takmicenjima. Bila je to zlatna godina za srpsku atletiku, jer su pored njih dvoje na tom SP zasijali i Jelaca (skoro 63m, 9. mesto) i Dudas (aktuelni NR 8275). Kolasincevo 10. mesto gotovo da niko nije ni smatrao uspehom. Ko bi tad rekao da ce za samo godinu-dve svi osim Ivane posustati, a da se niko novi na tom nivou nece pojaviti.
Lendjer je bio jos uvek velika nada da nasledi Cavica. U kvalifikacijama SP na 100m leptir je bio 4. Ali se u polufinalu nije proslavio. Velja solidan na 200m slobodno, plasirao se u polufinale. Naredne 2014. godine je potpuno eksplodirao. Nije izgledalo da ce tada da dostigne svoj maksimum. Ocekivalo se vise, da ne kazem mnogo vise. Nedavno se razveo i pitanje je da li ce ikad vise moci da bude na nivou iz 2014. godine.
Za srpski kajak je 2013. godina bila godina budjenja. Iako na SP nismo osvojili medalju u olimpijskoj disciplini, medalja Moldovanki u K2 200m bila je ogroman podsticaj za kasnija dostignuca.
Dzudo, koji ce nam biti uzdanica u Tokiju, tad je bio mrtav. Veslanje takodje, ali ni danas nije na visokom nivou iako se oseca blagi napredak.
Vaterpolisti su neocekivano izgubili od Crnogoraca u 1/4f SP, pa smo te godine ostali bez “sigurne” medalje. Fudbal, kosarka i odbojka te (kao ni ove) godine nisu imali SP. Da pomenem i rukometase, koji su sa desetak razlike u 1/8f ispali od Spanaca.
Te godine niko nije znao za Tijanu Bogdanovic (imala samo 15 godina), Stefaneka su svi posmatrali kao rvackog veterana koji je vec dao svoju poslednju rec. Tomicevic je bio anoniman, a tek Zoric. Kosarkasice su bile 4. u Evropi i na to se gledalo kao na cudo koje tesko moze da se ponovi (Sonja Petrovic i Nikol Pejdz su tad bile daleko od mogucnosti da igraju za reprezentaciju, a na prethodnom EP nismo ucestvovali). Kosarkasi bez Tea jedva sedmi na EP. Veliko hvala Dudi sto je uspeo da nas tad odvede na SP i da trasira put ka kasnijim sjajnim uspesima. Odbojkasice su jos 2011. pokazale potencijal, ali uvek je nesto nedostajalo. Te 2013. su bile trece i na EP i na Gran Priju cime su nagovestile jos bolje igre i rezultate.
Pre nego sto bilo sta napisem u vezi 2017. godine, dodacu da u ovom novom ciklusu imamo
basket 3 na 3, karate, sportsko penjanje, mesovite mikseve u streljastvu, zenski kanu. To ce nam biti uzdanice i velika pozitivna razlika u odnosu na ciklus Rio.
Ove 2017. godine smo imali impozantnih 8 medalja osvojenih na svetskim prvenstvima, u olimpijskim disciplinama. Od toga cak 6 zlata!!! Zlato su nam doneli: Basketasi 3 na 3, dzudista Majdov, rvac Nemes, Zoric i Tomicevic, tekvondistkinje Stankovic i Mandic.
Skor 6-0-2. Bronze su osvojili kajakasica Starovic i vaterpolisti. Znaci 8 medalja, bez velike pomoci mnogih ekipnih sportova, bez Djokovica, bez strelaca, uz kikseve: Tijane Bogdanovic (koja je bezveze izgubila na SP), Spanovicke (slucaj zihernadla), Kukolja (povredio se u 1/2f SP). Sigurno ima jos neko, ali ne mogu da se setim uzivo. Da dodam jos jedan bitan faktor, a to je da ce se sigurno pojaviti nekoliko sportista koji sad nemaju potreban kvalitet, ali ce njihov talenat i rad u medjuvremenu da isplivaju. Na pamet mi padaju dzudistkinja Milica Nikolic ili neki mladi strelac (imamo ih nekoliko).
Da pojacam sliku uspesima sa EP. Spanovicka dvoransko EP-zlato (uz mozda novi svetski rekord), strelci 5 medalja (cak 3 zlata), Kukolj zlato, karatisti 4 medalje (Prekovic zlato), Vasic i Bedjik bronza, sportsko penjanje bronza, odbojkasice zlato, odbojkasi bronza, kosarkasi srebro. Rvaci 2 medalje (Fris zlato, Stefanek srebro). Nekoga sam sigurno zaboravio. I sve ovo sto sam naveo su olimpijske discipline.
Bice sigurno i velikih razocarenja u ovom ciklusu. Neplaniranih povreda ili zavrsetaka karijera, naglih padova forme i motivacije, neocekivanih poraza... Ali tendencije su vrlo ohrabrujuce.
Srecna Nova 2018. godina svim forumasima i ostalim citaocima, ljubiteljima olimpijskih igara! U zdravlju se u njoj dopisivali i citali. Ziveli!