Za nama je još jedna sezona u karijeri švajcarskog Maestra. Još jedna sezona ovjenčana titulama, još jedna sezona u kojoj je postidio sve one koji su bili glasni prošle sezone, i pozivali na penziju. Istina ovo je još jedna sezona bez GS titule, i za njom može i mora biti veliki žal. No, sve u svemu nakon ekstremno loše 2013, godine obilježene kako povredama tako i teniserima koji bi na kratko sticali slavu pobjedama protiv jednog GOAT-a, ovo je godina snažnog povratka Federera, godina sjajne saradnje sa Edbergom, godina u kojoj je pokazao da ne leži svo tenisko znanje u upornoj odbrani osnovne linije, godina u kojoj nas je podsjetio na slavne dane teniske igre 90-ih kada su se titule osvajale agresivnim pristupom, i vrhunskim jurišima na mrežu. Godina kojom je najavio velike stvari i u 2015. Ali najprije osvrt na učinjeno.
Federer je ove sezone ostvario ubjedljivo najviše pobjeda na turu. Skor mu je bio
73-12. Broj titula
5. Broj finala
6. Skor protiv Top 10 rivala
17-5.
Sezonu je započeo u Brizbejnu igrajući i u singlu i u dublu i tu je započelo jedno od interesantnijih rivalstava 2014. sa Žeremi Šardijem, slavio je Federer u teška 3 seta polufinalnog okršaja. U finalu iz snova za publiku na Pet Rafter Areni ispriječio se rival iz dana proboja Rodžera na veliku scenu, vječni Lejton Hjuit i uskratio mu prvi trofej u sezoni. Ipak, bio je to dobar zamajac za nastup u Melburnu, na prvom GS sezone. Uprkos niskim očekivanjima teniske javnosti, usljed teškog žrijeba i pomenutog poraza od Hjuita, Federer je slavio ubjedljive pobjede protiv Top 10 rivala i igrača koji su ga pobjeđivali na GS turnirima - Žo Vilfreda Conge i Endi Mareja, prije nego što je pao u polufinalu protiv nemezisa u liku Nadala.
Kraj januara i početak februara obilježili su Rodžerov neočekivani nastup u novosadskom SPENS-u u prvom kolu Dejvis Kupa. Sa aspekta završetka sezone pokazalo se to kao ispravan potez, mada vrlo vjerovatno da bi i Vavrinka sam riješio veoma oslabljeni srpski tim. Ipak Federer je priskočio u pomoć novopečenom Gren Slem šampionu i trijumf sajdžija je obezbijeđen posle 2 dana.
Februar je obilježio uzimanjem skalpa Novaku Đokoviću, kada je bio teško potcijenjen u polufinalu jednog od svojih omiljenih turnira u UAE, da bi u finalu po šesti put podigao čuveni jedrenjak Dubaija. Prva titula sezone.
Iz marta pamtimo jedan sjajan nastup u kalifornijskoj pustinji, gdje je u vrhunskim izdanjima slavio protiv Hasa, Andersona i Dolgopolova, da bi pao u finalu protiv Đokovića, koji je tako za par poena servirao osvetu za Dubai. Treće finale sezone, drugi poraz. U Majamiju je još jednom osjetio neizrecenu "kletvu" igranja u noćnim uslovima Ki Biskejna, pa je i pored izrazite nadmoćnosti prosuo meč protiv nadolazećeg Nišikorija i tako po prvi put u sezoni ostao van najboljih 4 na nekom turniru.
Početak aprila donio je selidbu u rodnu Švajcarsku, gdje se u Ženevi igralo 1/4 finale Dejvis Kupa, i gdje je Rodžer bio primoran da u petom meču spasava svoju reprezentaciju. Slavio je protiv Golubjeva uvjerljivo i tako donio ogromnu radost svojoj naciji.
Na krilima reprezentativnog uspjeha, Rodžer je uzeo vajld kard za turnir u kneževini u lovu na jedan od rijetkih pehara koji mu nedostaju. I odigrao je jako dobar turnir, savladavši domaću uzdanicu Congu, kao i od Dubaija nepobjedivog Đokovića, ali je ipak pao u finalu protiv zemljaka Vavrinke i tako još jednom ostao kratak za ovaj Masters.
Dana 6. maja 2014. rođeni su Rodžerovi sinovi Leni i Leo, pa je to bio i hajlajt ovog mjeseca. Usljed rođenja nasljednika, Federer je proveo određeno vrijeme van turnira, uz suprugu Mirku i klince, a povratak takmičenju u Rimu preuranjeno je okončan porazom na startu od neugodnog Šardija. Iako je puno obećavala, sezona šljake je neslavno okončana, Federer je vidno oborio formu i na Rolan Garosu bio eliminisan u 1/8 od strane Letonca Gulbisa.
A onda je došla sezona trave. Omiljena podloga za Švajcarca, donijela mu je sedmi pehar Halea, ali to je bilo samo predjelo za glavna dešavanja. Turnir Vimbldon. Publika na terenima
All England Club još jednom je mogla da uživa u igrama najvećeg šampiona kojeg je trava imala. Padali su redom zvučniji i manje zvučni rivali, generacijski stari znanci i mladi lavovi u usponu i sve se svelo na veliko finale. Finale protiv najboljeg na turu, finale protiv Đokovića. Finale za pamćenje, ali nažalost ne i rekordni osmi Vimbldon. Pet setova titanske borbe dvojice bez premca najboljih tenisera svijeta pripali su Beograđaninu, pa je Federer morao da se okrene nastavku sezone i američkoj turneji.
Turniri na američkom kontitnentu bili su skoro pa savršeni. Skoro jer je Rodžeru uprkos dobrim igrama, izmakla titula u Torontu, nakon loše igre u finalu protiv Conge, ali je zato Maestro sve naplatio u Sinsinatiju gdje je slavio u finalu protiv redovne mušterije, Španca Ferera i tako poslao jasnu poruku da se ne odriče borbe za svjetski broj 1.
Avgustovske dobre igre nastavio je i u Njujorku, na poslednjem GS sezone. U prvoj nedjelji su padali redom Matošević, Grot, Granoljers, Agut, da bi u epskom četvrtfinalu po prvi put dobio meč na Gren Slemu nakon spašavanja meč lopti, iako je zaostajao 0-2 u setovima. Žrtva je bio Monfis. Ipak Marin-van-ovog-svijeta-Čilić se ispostavio kao nepremostiva prepreka u polufinalu, pa je tako 18. GS titula ostavljena na dalje čekanje.
Nije bilo vremena za puno tugovanja, jer je Federer trebao da predvodi Švajcarsku u polufinalu nikad dosanjanog Dejvis Kupa protiv Italije. I odradio je to maestralno, sa dvije pobjede na Bolelijem i Fonjinijem, zacementirao je mjesto svojoj reprezentaciji u finalu, gdje je čekala Francuska.
Oktobar je donio pohod na Šangaj. Masters uveden nakon što je Hamburg izgubio taj status, ujedno i Masters koji Federer nikada nije osvojio. Sve do ove sezone. Jer u Kini je ovoga puta nadvladao demone iz prve runde, i spasio 5 meč lopti protiv Majera, da bi u polufinalu još jednom nadvisio najboljeg tenisera svijeta Đokovića i u finalu potvrdio uspjeh protiv Simona. Šangaj Masters više nije nedostajuća stavka u Rodžerovoj biografiji.
Neporaženost u oktobru zadržao je i nakon turnira u rodnom Bazelu. Direktor turnira Brenvald je učinio sve što je bilo u njegovoj moći da se Federer osjeća što nekomfornije, doveo je i Nadala, ali publika u Sent Jakobs Hali, a ni sam Rodžer nisu puno marili za zajedljivog Brenvalda, već su uz obilje emocija proslavili Maestrov 6. pehar u Bazelu.
Turniri u Parizu i Londonu davali su Rodžeru realne šanse da se bori za broj 1 na kraju godine, međutim neočekivani poraz od Raonića srušio je te nade. U Londonu smo međutim trebali prisustvovati svojevrsnom vrhunce sezone i 6. okršaju Federera i Đokovića u finalu završnog Mastersa, no povreda pretrpljena u samom finišu polufinalnog okršaja protiv Vavrinke, natjerala je Rodžera da se povuče i tako po tek treći put u dugoj karijeri preda meč bez borbe.
Zebnja je postala samo još jača. Zebnja da će ovo u potpunosti biti godina "zamalo" ili "skoro", jer je Rodžer propustio šanse koje je imao da uzme Vimbldon i Monte Karlo, pa i Toronto, kojim bi imao šanse da se bori za broj 1... Dani do finalnog okršaja Dejvis Kupa u Lilu su bili dugi kao godine, Rodžer je nakon 3 dana pauze stidljivo počeo da trenira, nedovoljno da u prvom meču pruži ikakav otpor Monfisu, ali dovoljno da se uzdigne i uz pomoć Vavrinke osvoji krucijalni dubl poen, a zatim u nedjeljnom finalu slavi protiv Gaskea i po prvi put u svojoj karijeri osvoji Dejvis Kup.
Na kraju rezime. Mogla je ovo biti briljantna godina, tako malo je falilo da se osvoji voljeni Vimbldon, tako malo i omraženi Monte Karlo. Nije daleko bio ni broj 1. Opet, Federer je izvukao sezonu osvajanjem Šangaja, Dejvis Kupa, povratkom na trijumfalne staze nekih prethodnih sezona. Godina koju bih ocijenio kao dobrom, jer je nedostajao Vimbldon da bi bila odlična. Rodžer je pokazao da je sposoban za velike stvari, pokazao da će biti itekako bitan faktor na GS turnirima, a sa pozicije drugog nosioca, već u Australiji će napadati velike stvari. Jer to je Rodžer Federer, od njega se ne očekuje ništa manje.
U post-sezoni je najavljen nastup na egzibiciji u Indiji. Ne bih bio iznenađen, ali bih izuzetno srećan ukoliko bi Rodžer otkazao taj turnir, jer post-sezona valjanog oporavka i treninga je ključna za dobre rezultate u 2015. Vidjećemo šta donose mjeseci pred nama, ali u svakom slučaju naredni Rodžerov takmičarski meč biće u januaru, kada se vraća na turnir u Brizbejnu, da namiri prošlogodišnje nesređene račune, a zatim i oran krene u osvajanje Melburna. Do tada, iskoristite ovu tenisku pauzu da odmorite od bijelog sporta, i mojih postova, kako bi samo gladniji ušli u novu sezonu.
