Ron Swanson wrote:Metafizika, filozofija i suština umetnosti su teme koje, ukoliko se raščlanjuju do tančina, ne mogu ni da naiđu na zainteresovanost koja bi radovima u kojima su razložene mogle da donesu epitete najboljih na opštem planu. Jednostavno je - takve teme zahtevaju široko obrazovanje, duboko interesovanje i spremnost na razmišljanje koje uzima daleko više vremena od trajanja prosečnog filma. I što je najbitnije - završetak takvih filmova kod velikog broja onih kojima su se dopali često predstavlja tek početak razmatranja opisanog, ali to nije srž filma.
Naravno da ono čime se Tarkovski bavi jesu znatno složenija pitanja od sudbine jednog običnog čoveka koji je nevin završio u zatvoru, ali to ne znači da su njegovi filmovi u potpuno drugoj dimenziji.
Ovo što kod tebe postoji je zapravo izuzetno česta pojava kod čitalaca, gledalaca i slušalaca. Recimo, kod muzike je to neverovatno učestala pojava, jer je ogroman broj onih koji će pojedine pesme i albume odbaciti kao bezvredne zbog toga što su jednostavni za sviranje i pamtljivi već na prvo slušanje, te insistirati na tome da je prava umetnost samo tamo gde postoji bezbroj rifova i nemogućih prelaza, ukomponovanih sa daleko dubljim tekstovima od onih koje imaju ranije pomenute pesme. To, naravno, nema mnogo smisla, jer je pravljenje takvih podela u okviru delova popularne kulture, što film i muzika svakako jesu, pre svega odraz smešnog elitizma, a zatim i odsustvo svesti o tome šta znači biti najbolji u okviru nekog žanra, odnosno kako se to dostiže na široj slici.
Bezbroj bendova može da napiše složenije pesme od "Time" ili "Stairway to Heaven" ili "Master of Puppets", ali one nikada neće dostići njihov značaj, utisak i kvalitet.
Naravno, Filozofski fakultet i FDU su leglo jedinki koje se bave takvih podelama i odbacivanjem manje kompleksnih radova kao manje vrednih od onih koji se bave složenijim temama.
Mogu samo da skinem kapu za ceo post

, a za bold, iako je off topic, ne mogu a da ne odreagujem sa oduševljenjem.
Napravljeno je mnogo složenijih pesama od pomenutih, ali čisto sumnjam da je ijedna ljudska suza isplakana tokom besomučnih Malmstinovih solaža.
Muzika - sviranje (uz dužno poštovanje virtuozima) nije atletika, nije najbolji onaj ko je najbrži.
To su majstori poput Dejvida Gilmora, Džimi Pejdža, Ričija Blekmora, Brajana Meja, Marka Noflera... znali jako dobro.
Da ne idem u sad već daleku prošlost po Roberta Džonsona, Madi Votersa i ekipu...