Naš problem je što mi godinama možda imamo i više nego realna očekivanja, u stvari sve što želimo je jebeni prolazak grupe i ništa više od toga i ako i ovaj put to ne uspeju da odrade onda bi stvarno trebalo sve i bataliti, kakva crna A LN i posle toga kvale za SP sa ovim stručnim štabom. Nego selektor bezrazložno pali mase uoči samog prvenstva izjavom da je 1/4 finala neka želja odnosno ''realnost'' potpuno zanemarujući činjenicu da treba prvo izaći iz ovakve grupe a onda pobediti jednu Nemačku, Portugal ili Belgiju u osmini finala na koju je izgleda potpuno zaboravio.
A realnost su dva boda iz 4 meča sa Ugarima i Bugarima i ničim izazvano ogromno slavlje i nacionalna euforija na novoj Dubočici sa uzetim bodom baš protiv tih istih Bugara koje nema ko nije pobeđivao a mi se u dva meča protiv njih jedva poraza spašavamo.
Da ih vidimo u ova dva meča, bukvalno mečevi istine pa da se kolektivno pogledamo u oči, protiv Slovenije u četvrtak u pet popodne kada se meč završi znaćemo na čemu smo.