Kako ide, jel duvanite jos?
Evo ovako, ako se neko razmislja da ostavi da ga ohrabrim.
Od 8. oktobra nisam zapalio...Duvanio sam od '99 god, bombardovanje, u to vreme sam poceo.
Kutiju dnevno, kad se pije ne pitajte. Zadnjih par godina plavi Pall Mall, kao i brat moj,
pa sad mogu da se stekam pored njega, ponekad, cisto da omirisem dim.
Vise puta sam pokusavao, bilo je tu teatralnih oprastanja, ispred cele familije na nekim okupljanjima,
ispred ortaka, bacanje pune kutije u pec, opklada, cega sve ne...
Sve iz nade da cu izdrzati zbog date reci, obraza...Ne mozete ni da zamislite kroz sta sam prolazio posle
takvih neuspesnih pokusaja. Da skratim pricu, na kraju nikom nista nisam rekao, osim sestri, racunajuci na njenu
dobrotu, posto me nikad nije prozivala. Samo se nasmejala.
Odabrao sam datum nasumicno, jedno desetak dana ranije, i onda krenuo u misiju. Duplirao sam dozu, pusio sam dve pakle dnevno, palio i kad mi se pali a i kad mi se ne pali. Misleci da cu da se napunim nikotina za ceo zivot. Non stop sam odbrojavao u sebi, sudnji dan se blizio. Panika sve veca, do kraja zivota bez cigareta, nemoguce.
Da skratim pricu
prvih mesec dana pakao, tj. problem u glavi, nista drugo, sad vec mnogo, mnogo lakse podnosim.
Danas javi mi se, onako mozda jednom u toku dana, nekad ni to, na sekund mi prodje kroz glavu, ali volja je iz dana u dan jaca i sve je teze pokleknuti. Desilo mi se jednom, da me bas uhvati panika, bas ono, i to u trenutku kad sam pricao drugim ljudima o tome, pa ono shvatis jbt, delim savete, koj mi kurac, dajte mi pljugu bre...Ili recimo sad dok pisem ovo.
Ali to su ti trenuci i jednostavno ih izbegavam, ne pravim se pametan, ne pricam ljudima kako mi je bilo,
rekao samo ljudima da smara da pricam o tome, osim tad i evo sada. Evo panika opet
Inace upoznacete i svoju okolinu bolje, svakakve zamke vam se spremaju, ja sam obecao nekim ljudima ne daj Boze
da budu u istoj situaciji, najebali su.
To je brojanje dana, poziva na kafu, na pice..ko ti? ma nema sanse,
dajem ti jos nedelju dana i sl. Pa onda bezobrazno nude tj. kako oni kazu testiraju te, kao za tvoje dobro...
Najjace je da nisam uopste promenio navike, znaci sve isto kao i pre, pre ili kasnije se suocite sa svim izazovima.
Nista tipa e necu da idem tamo se pusi, pije...
Kafu pijem normalno, cak mi i prija vise nego pre. Znaci, nikakvi flasteri, zvake, elktronske cigare ili bilo sta slicno...
Sve je u glavi, kada to uspete da sredite uradili ste posao, to nikotnske krize i to, gluposti...Destak dana maksimalno...
Prvo pshiholoska priprema, nista dza bu, spremite se, odredite datum, recite ne i pocnite da se borite. Dan po dan.
Samo ne, ne i ne...Jeste zajebano, ali i mnogo lakse nego sto se misli. Docicete veoma brzo u fazu kada ce vasa borba biti
sve laksa i laksa, a vi sve jaci i jaci i ponosniji.
Za kraj, ne smatram sebe potpuno izlecenim, oprezan sam, ne bih smeo da potpisem da nikad vise necu zapaliti cigaretu,
ali sad iz ove perspektive, zaista sam siguran u sebe.