Na svakom pdf-u je ista prica. Npr. kad Federer osvoji neki GS, vecina pise da je gotovo sto se tice vecite trke. Onda Novak veze 3 GS, krecu kalkulacije kako ce laganim osvajanjem 2 ili 3 komada godisnje, on sigurno da preuzme primat. Sad Rafa osvojio RG, prica se vrti da on sigurno postaje prvi jer mu je Pariz u narednih par godina sigurica. A pre godinu dana bio je invalid, koji je zavrsio karijeru.
Tako je i ovde i to je nekako ljudski, iako je naravno pogresno. Nista nije ni crno ni belo, a pogotovo to tvrditi bez ikakvih argumenata je i smesno. Uz to, svaka tendencija koliko god delovala jaka, moze da se promeni u jako kratkom intervalu, a do Tokija je vise od godinu dana.
Ciklus Rio zavrsen sa 8 medalja, i to u velikom stilu. Sledece (2017.) godine sport koji nije postojao u programu, basket, donosi nam svetsko zlato. Iste godine Zoric i Tomicevic dominantno postaju svetski prvaci, nagovestavajuci nova najveca zlata. Zatim, prvo svetsko zlato u istoriji srpskog dzudoa. Pa zlato na SP u rvanju, a nije rec o Stefaneku. Pa prvo zlato u istoriji na SP u tekvondou, i to ne jedno nego dva! Spanovicka skocila u dalj 7.24m... Sto se tad niko nije nasao da kaze da smo blizi Pekingu i Atini, nego Riju? A to je bilo pre samo 2 godine. O kojim tendencijama govorimo, pola godine, 2 godine ili cemo da idemo do Atine?
Idemo dalje, u 2018. godinu. Pricamo opet samo o svetskim zlatima u olimpijskim disciplinama, ni o cemu drugom! Opet zlato basketasa, pa zlato odbojkasica, pa prvo zlato na SP u istoriji olimpijskog karatea, Spanovicka postaje svetska dvoranska prvakinja. Apostrofiram, pre samo godinu dana. Da ne brojimo tu i 3 svetske medalje iz rvanja...
Da ne zaboravim i kosarkase i Noleta. I naravno vaterpoliste.
Nakon svega nabrojanog, pricati o 4 ili 5 medalja je smesno.
Znaci o kvalitetu vise ne treba govoriti. Logicno je da kad se sve ovo nabroji, vise je nego jasno da svaki iole losiji rezultat od Rija jeste neuspeh, koji god drugi (nesportski) negativni faktori da su po sredi. Nebitno je sta je bilo pre 10 ili 15 godina, ovde pricamo o trenutnim potencijalnim kapacitetima, koji se nekad bolje a nekad losije koriste. Normalna stvar je ispoljiti nervozu kad vidis da nesto sto valja odjednom pocne da tone, nije to panicenje, jer se sve argumentuje.
E sad, pored suvog kvaliteta, postoje i drugi, negativni faktori, koji se uvek ispolje na OI jer ih je dosta: kriza u rezultatima (sto je trenutno slucaj - ali bas bas kriza), strah od medalje od cega boluje vecina malih zemalja (Hrvatska je antonim tom fenomenu), povrede, pojavljivanje losih a odlazak dobrih sportskih radnika, losa atmosfera ili atmosfera prevelikog ocekivanja i slicno. To znacajno umanjuje kapacitete, ali uvek ima i faktora sa obrnutim efektima, koji se na ovoliko velikom broju vrhunskih sportista moraju ispoljiti.
Tacno je da nas je sve manje i to jeste veliki problem, uz gojaznost i fizicku neaktivnost dece. Ali sa druge strane sve ce biti vise srpskih sportista koji ce se "niodakle" pojavljivati i donositi nam nadu u nekim za nas egzoticnim sportovima i disciplinama, kao sto je rec o Cavicu ili rvacu Micicu.
Otom potom, jasno je da nisu dobre dugorocne tendencije, ali ako pricamo iskljucivo na temu ''Tokio 2020. - u susret OI", verujem da se to sada nece toliko ispoljiti povratkom na bilans iz ne tako dalekog Londona.
I posto sam post poceo sa tenisom, da ga tako i zavrsim.
https://sport.blic.rs/tenis/novak-djoko ... ja/gyk4w61