Organizator se hvali cifrom od 300 dece, što jeste mnogo kad se uporedi sa seniorima, ali realno smešan je to broj.
Više puta smo pisali kako je pogubno malu decu opteretiti jurenjem bilo kakvih ličnih rekorda, a u ip-media pregledu se jasno vidi koliko je recimo Angelina zabrinuta da li će do kraja godine oboriti NR. Možda i bolje da se to ne desi, da nauči da su i porazi sastavni deo sporta i života, a ne da kao Rujević koji je od šale razbijao sve moguće rekorde, padne na poslednjoj kapiji.
U prvi plan su izašla dva mala kluba. Top jump i Sprint Badovinci. Pratim rad obojice trenera i mogu reći da ništa ovo nije slučajno. Obojica imaju slične metode: igra pre svega, velika ljubav prema deci i multidisciplinarnost. Gde ima puno disciplina, veća je verovatnoća da će dete u nekoj da se pronađe. Sa Topićem radi Danijela Čurović, pa ne treba da čude uspesi u bacačkim disciplinama.
Od Možeka saznasmo kako ima mnogo velikih talenata u našoj atletici i kako ne treba da brinemo. Reko' baš da čujem nešto novo, kad on pomenu samo dva imena, jednu seniorku i jednu pionirku.