MAESTROVA VJEČNOST U VIM8LDONU
Tenis kao sport se dijeli na 3 ere. Prva je bila era amaterskog tenisa. Druga je bila Open era. Treća jeste era najuspješnijeg teniskog šampiona sve 3 ere, čovjeka koji iznova i iznova pomjere granice i ruši nove rekorde, čovjeka koji je tenisu dao novu dimenziju popularnosti i čovjeka koji je na turniru 140 godina duge tradicije postao najtrofejniji teniser sa 8 osvojenih pehara, ostavivši iza sebe Vilijama Renšoa i Pita Samprasa. Sve to je stalo u vrlo simboličnoj 1111. pobjedi prebogate karijere švajcarskog teniskog maga, kojom je ujedno upisao i svoju 19. Gren Slem titulu, čime je utvrdio svoje mjesto nedodirljivog na vječnoj listi. Pobjedom u nedjelju Federer je postao i najstariji šampion Vimbldona u Open eri sa 35 godina i 342 dana. FedEkspres je svoj nadimak potvrdio tako što je po prvi put u karijeri na Vimbldonu (a drugi put ukupno nakon Melburna 2007.) stigao do titule bez izgubljenog seta!!! Titule, rekordi, vječnost... to je njegovo visočanstvo Rodžer Federer.
Samo finale nije donijelo neizvjesnost. Zapravo Vimbldon vjerovatno ne pamti manje neizvjesno finale godinama unazad (Nadal-Berdih možda). Na jednoj strani imali smo blago nervoznog Federera koji je na startu nizao duple greške i promašivao prvi servis, a na drugoj Marina Čilića koji se nesumnjivo zasluženo našao u finalu po prikazanim partijama na turniru, no pokazalo se ne i bio dostojan istog samom partijom na terenu. Pomenute Federerove greške mogao je da kazni Marin, jer je imao i brejk šansu, ali pošto je bio nestrpljiv na istoj, brzi brejk Federera u narednom gemu opredijelio je u kom smjeru će ići meč. Čilić je pokušao da ultra-agresivnom igrom napada svaku moguću lopticu i diktira stvari na terenu, ali Federer je bio smiren, pogotovo nakon brejka, opustila mu se ruka, a i defanziva je radila posao pa je prvi set bio brzo u džepu. A nakon sat vremena igre bilo je i 2-0, u setu gdje smo vidjeli uplakanog Čilića, koji je gotovo prizivao povredu, nemoćan da na terenu učini nešto više. Žuljevi na nozi, jednorozi u snovima, ili nešto treće tek momak iz Međugorja je svojim ponašanjem postavio loš primjer generacijama koje dolaze. Treći set je donio nešto bolji otpor "povrijeđenog" Marina koji se razmahao po terenu. No, maksimalno fokusirani Federer nije bio raspoložen za igre tog tipa. Jednim brejkom u trećem setu, Maestro je stavio tačku na meč i za 101 minut osvojio svoju najubjedljiviju vimbldonsku titulu 6:3, 6:1, 6:4. Prikazano brojkama 23 vinera i 8 neiznuđenih, 5/10 na brejk loptama, čak 76% prvog servisa i dobre procente osvojenih poena. Riječju DOMINANTNO!
Podsjetimo se još jednom na ovom Vimbldonu Federer je redom tukao Dolgopolova, Lajovića, Mišu Zvereva, Dimitrova, Raonića, Berdiha i konačno Čilića, a zajedno sa titulom u Haleu kralj trave je upisao čak 30 vezanih setova osvojenih na travi. Ovim duelom Rodžer je dostigao još jedan Konorsov rekord od 102 meča na Vimbldonu, pa će uz dobro zdravlje naredne sezone ići u napad i na taj rekord. Ove sezone je upisana 5. titula i na ATP trci za prvo mjesto zaostatak za Nadalom je smanjen na 550 bodova, pa će biti itekako zanimljivo ljeto na američkom betonu. Sljedeća stanica za najbolje tenisere je Kanada, ali za očekivati je da Rodžera gledamo u Sinsinatiju, gdje je tokom istorije imao i najviše uspjeha. Što dalje? Ako je ovakav Rodžer (prehlađen tokom čitavog turnira) ovako dominantno počistio rivale na travi, onda nije nerealno očekivati sjajne rezultate ni na brzom američkom betonu, jer uslovi koji ga krase još više pogoduju Rodžerovom novom paketu sa unaprijeđenim bekendom. Samo nebo je granica...
"It's a dream to play here, really, and I hope this wasn't my last match," Federer said after the trophy presentation. "I hope I can come back next year and try to defend the title."
"We never know what happens," Federer said. "Honestly, ever since I had the year I had last year, I do think probably like a year ahead of time with my schedule, fitness schedule, tournaments I would like to play. So, I totally see myself playing here this time next year.
"But because it's far away, because of what happened last year, I just like to take the opportunity to thank the people in the very moment, and make them understand, yes, I hope that I'm back. There's never a guarantee, especially not at 35, 36. But the goal is definitely to be here again next year to try and defend."
"I wasn't sure if I was ever going to be here again in another final after last year," Federer said. "I've had some tough ones here over the years, losing to Novak [Djokovic] in '14 and '15, but I always believed that I could come back and do it again."
"What keeps me going? I don't know, I love to play," Federer said. "I have a wonderful team. My wife's totally fine with me still playing; she's my No. 1 supporter. She's amazing.
"Yeah, I love playing the big stages still. I don't mind the practice. I don't mind the travel. Because I'm playing a little less, I actually get more time in return. I feel like I'm working part time these days almost, which is a great feeling."