Ruskinja je uz pomoć oca još kao devojčica svoju tenisku sreću potrazila u SAD. Da sav trud nije bio uzalud pokazalo se vrlo rano. Šarapova je par meseci posle 17. rođendana osvojila svoj prvi veliki trofej i to na najprestižnijem turniru, Vimbldonu. U finalu je savladala dvostruku uzastopnu šampionku Serenu Vilijams, vrlo ubedljivo u dva seta 6-1 6-4.
Naredni trofej je osvojila u svom drugom finalu, u Njujorku 2006. na US Openu (u međuvremenu je čak pet puta zaustavljena u polufinalima najvećih turnira). Potivnica u finalu joj je bila Žistin Enen, koja je te godine je igrala u sva četiri finala na GS turnirima, ali Šarapova je bila dominatna i dobila meč u dva seta 6-4 6-4. Naredne godine ulazi u finale u Melburnu, ali biva doslovce pregažena od Serene Vilijams, uzevši samo tri gema u tom meču.
Godinu dana kasnije, 2008. na istom mestu igra turnir života. Osvaja Otvoreno prvenstvo Australije bez izgubljenog seta i sa samo 32 izgubljena gema. Na putu do finala dobila je Devenportovu, Dementijevu, Enen i Jankovićevu. U finalu je savladala Anu Ivanović, koja je uspela da bar jedan set odvede u produzetak, 7-5 6-3. U leto te godine doživela je nezgodnu povredu ramena, zbog koje je pauzirala skoro godinu dana. Posle povratak na teren dugo se mučila i nikako nije uspevala da pronađe pređašnju igru. Ipak, tokom 2011 vratila se u sam vrh, i igrala ponovo u finalu Vimbldona, gde je poražena od Petre Kvitove. Početkom 2012. godine došla je do novog finala u Australiji ali gubi ubedljivo finalni meč od Viktorije Azarenke. I onda tamo gde se najmanje očekivalo, na šljaci Rolan Garosa, na kojoj se nekada prema svojim rečima snalazila kao krava na ledu, osvaja svoj četvrti veliki turnir pobedom u finalu protiv Italijanke Sare Erani 6-3 6-2, i ujedno se vraća se na prvo mesto WTA rang liste (tu se zadrzala samo četiri nedelje). U dosadašnjoj karijeri Šarapova je odigrala sedam velikih finala i osvojila četiri trofeja.