Tegi wrote:Prethodne godine su pokazale da mržnja između Srba i Hrvata nije organska, zapravo uglavnom se veštačko podgreva: ovde jer je mržnja prema unutrašnjem i spoljašnjem neprijatelju Vučićev modus operandi, a tamo jer je njihov nacionalni identitet neoptećen istorijom ako izuzmemo Vukovar i Oluju, samim tim praznjikav i nestabilan. Sećam se kada mi je profesor sa FPN-a pričao da je 1998. za vreme SP bio u Nemačkoj na studijskom boravku i tamo mu je nemački kolega rekao da se oni danas osećaju Nemcima samo kada igra njihova fudbalska reprezentacija, bez toga, oni su ekonomsko-interesno preduzeće. Bez tompsonovanja, potpuno ista stvar važi i za Hrvate, tako da neće u potpunosti odustati od tog domobranskog bot-patriotizma.
Sa druge strane, mi moramo da se oslobodimo duševnog kasapina Vučića kako bismo uopšte utvrdili koje ciljeve imamo kao zajednica. U priči se dešava svašta, a u stvarnosti gotovo ništa, to dovodi do ozbiljnog kolektivnog rastrojstva i potrebno nam je rasterećenje od nekoliko godina kako bismo se prestrojili.
Tako da na duže staze treba biti optimista što se tiče odnosa nas i Hrvata. Ljudi koji nisu odrasli u SFRJ ili u recidivima njene kulture od Hrvata znaju za desetak pevača, 3-4 fudbalera i po 2 košarkaša i glumca. Nema tu kompleksa ni niže ni više vrednosti. Samo da nas Amerika ne gurne u neki isforsirani rat kako bi prodavali oružje i uvodili nove vojne baze.
Tako da sam fan toga da nam Hrvati budu parametar za uspešnost na Olimpijskim igrama. Ali sam anti-fan dodikizacije Srbije i trovanja naroda šovinizmom da bi lakše okretali pare.
Можда сам и написао једном раније али Срби и Хрвати више немају никаквих нерешених проблема. Како су Срби из Хрватске историјска категорија, те како међу свим Србима мање-више постоји консензус да тако и треба бити, сваки извор неразумевања је ишчилео.
После више од пола века иживљавања удбарије над Србима, дошли смо до тога да многе "непријатне" чињенице не смемо да изговоримо.