Tegi wrote:Isti ovaj sastav je bio evropski šampion pre 2 godine. I u istom sastavu igramo već 8 godina.
Samo je zamenjen 4. primač.
Ova selekcija nije u svetskom vrhu, ali je definitivno pri vrhu i ovakva nipodaštavanja mi nisu sasvim jasna, iako me od tebe ništa ne iznenađuje.
Sasvim drugi padež je što nemamo nosioca mlađeg od 28 godina i što ćemo se nakon Pariza pridružiti Holanđanima, Kubancima i Bugarima.
Odgovor je jednostavan. Muška deca više ne igraju, pa samim tim ni ne treniraju odbojku. Treneri koji su stvarali igrače koji su Radničkom doneli titule prvaka Srbije su pre skoro 10 godina prešli sa muških na ženske selekcije. Kada ti je odnos 1:8, em je neuporedivo više para, em je veći kvantitet koji će izroditi kvalitet.
Nakon prestanka saradnje sa VIP-om i marketing je opao. Ne znam koliko ljudi prepozna Uroša Kovačevića kada prošeta centrom Beograda, a momak je mvp Evropskog prvenstva i generalno jedan od najboljih odbojkaša na svetu. Trenutno nam je najpoznatiji Lisinac, ali zbog braka sa Stefanom.
Šteta što je nestao stari koncept Svetske lige i što je generalno to takmičenje devalvirano. Odličan format za popularizaciju odbojke, posebno što bi se verovatio odredio centar van Beograda koji bi bio reprezentativno jezgro. Kao što je RSS nekada radio sa Nišom.
Odlični su ovi momci i ne sme se obezvrediti nijedana medalja koju osvoje.
Nažalost sve si u pravu.
Imamo sada ovu generaciju koja je počela da trenira pod hajpom koju je stvorila generacija koja je bila u vrhu posle sankcija i prvih godina ovog veka i to čisto sumnjam da će se ikada više ponoviti,a na konto toga mi imamo danas ovakvu žensku reprezentaciju.
Medijski je sve negde isčezlo povlačenjem te generacije,a paradokslano zvuči i razvojem društvenih mreža.
Jer ne nabijaju se klikovi muškom reprezentativnom odbojkom ,prosto nemaju cenjeni čitaoci i oni što im ispod komentarišu vesti oko čega da se glođu.
Tako imamo situaciju da se u poslednjih 10-15 godina reprezentacija sve bednije i bednije ispraća na velika takmičenja.
Prosto sve se manje i manje prati,a tu uključujem i sebe.
Iako su rezultati bili sasvim zadovoljavajući najviše na EP,dva zlata i nekoliko bronzi,šteta za neke OI,Peking da su se dobili Ameri u četvrtfinalu verovatno bi pala medalja,ali šta da se radi.
Jako je zeznuto danas plasirati se uopšte na OI iako ne deluje tako jer nemaš puno reprezentacija koje drastično odskaču kvalitetom,svi su tu negde što je jako zeznuto za sistem kvalifikacija kakav je trenutno na snazi.
Eh te SL kad se setim koliko je bilo zanimljivo i interesantno takmičenje,nažalost nije nam mnogo sreće donelo u nekim važnim mečevima.
Iako sam tada imao nekih 8 godina sećam se kako smo ispustili Italijane u Roterdamu par meseci pred Sidnej i ludog servera Sartoretija,pa onaj maratonski peti set protiv Brazila i 31:29 na kraju nikada neću prežaliti,kako uhvatiše Miljkovića na našu meč loptu.
Dva finala u Beogradu protiv istih ,jedno u areni posle ludog preokreta u pinoru protiv Poljaka u polufinalu,sećam se kako smo ih pregazili prvi set a onda nam vratili sa kamatom i ono drugo finale koje je otišlo u pet setova.Pa smo i SAD jednom ispustili što je tada trebao biti zicer za zlato.
Očekujem i na ovom prvenstvu da se napravi dobar rezultat uprkos svemu i naravno bilo bi jako lepo da ova generacija uhvati vizu za Pariz,a kada se ode na glavni turnir tada je sve moguće što smo videli i na poslednjim igrama,koliko je turnir bio izjednačen.