
andres86 wrote:Svim ljubiteljima vina, i svima koji slave srecan Sv. Trifun - Zarezac
Stigli su Rizling i Rose pa ko sta voliZIVELI...
SOMELIJER - GONIČ MAGARACA ILI OZBILJAN POSAO
Kada na pitanje čime se bavim, dam kratak odgovor “ja sam somelijer“, sledećih par momenata vidim kako sagovornik najpre u svojoj glavi pokušava da shvati da li je dobro razumeo reč, a zatim da je poveže sa bilo čim poznatim. To se uvek završi odmahivanjem glave i upitnim izrazom lica. Kada mi je baš dosadno i želim da se zabavim kažem mu da sam ja zapravo “gonič magaraca“, što neke moje rođake iz Bosne prosto razgali. Nekoliko minuta priče kako se ne treba stideti nijednog posla su neizbežni.
Negde sve to i nije daleko od istine, jer je etimologija reči somelijer poprilčno zanimljiva i nema velike veze sa onim čime se oni danas bave. Sama reč sommelier ima korene u latinskom jeziku, gde je reč sagma označavala natovareno sedlo. Kasnije u starom francuskom somijer (sommier) je označavao natovarenu životinju, najčešće magarca, da bi to do srednjeg veka u Francuskoj preraslo u soumijer (soumilier), što su bili sudski činovnici koji su bili zaduženi za transport kraljevskih tovara. Ovo je prva veza somelijera i vina jer su ona nesumnjivo imala veliku ulogu u tim kraljevskim dobrima. Danas je sve to evoluiralo do reči somelijer (sommelier).
Uloga somelijera kroz istoriju veoma je prozaična, a vodi nas u Francusku XV veka. Ukoliko je neko hteo da poseduje tu titulu trebao je samo da plati određenu svotu novca plemiću ili kralju, a za uzvrat je imao pravo da vodi računa o nabavci i transportu kraljevskih tovara, tada nazivanim some (somme). Ubrzo im je međutim francuski kralj Luj XIV “natovario“ i nove dužnost. Za vreme vladavine “Kralja Sunce” oni su pored brige o tovarima, u kraljevskoj palati za vreme večere bili zaduženi za postavku stola i izbor vina. Pre nego što su kralj i plemići otpočeli večeru somelijer je morao da proba vino kako bi utvrdio da ga transport nije pokvario. Međutim to je samo bio loš izgovor, jer se kralj zapravo plašio trovanja i nije bio voljan da prvi proba vino. Ovaj ritual se održao i u doba manje popularnih monarha, posao somelijera je znao da bude opasan i veoma kratak. Sve do današnjih dana ovaj čin degustacije je ostao sastavni deo “teatra“.
Danas somelijere najčešće vidimo u takozvanim fajn dajning restoranima. Do ovoga je došlo jer u želji da povećaju luksuznost svojih restorana kvalitetnim izborom vina, morali su imati osobu koja svojim znanjem i sposobnošću može da odgovori brojnim zahtevima koji se postave pred nju, od kontrole ležanja vina, preko kreiranja vinske karte, pa do preporuke vina gostu. Tako su somelijeri od pokusnih kunića kraljeva i plemića evoluirali do ljudi u sakoima i kravatama za “svega“ nekoliko vekova.
Pored restorana srećemo ih kao publiciste, prodavce, konsultante, nastavnike… Najlepši deo posla somelijera je da o svemu morate da znate po malo, a opet ne sve, što je priznaćete odličan alibi za selektivno neznanje. Takođe prinuđeni ste da degustirate veliki broj vina, što nekada može da bude dobar alibi i za opijanje. Somelijeri se danas pored vina bave i alkoholnim destilatima, vodom, pivom, cigarama…
Users browsing this forum: Claude [Bot] and 0 guests