Jedan stari, umorni pas ušetao je u moje dvorište.
Vidio sam po ogrlici i dobro uhranjenom trbuščiću da ima dom i da je dobro zbrinut.
Mirno mi je prišao, pogladio sam ga po glavi, zatim me slijedio u kuću,polako otišao niz hodnik, sklupčao se u kutu i zaspao.
Sat kasnije, prišao je vratima i ja sam ga pustio van.
Sljedeći je dan ponovno došao, pozdravio me u hodniku,ušao unutra i zauzeo svoje mjesto u hodniku, ponovno odspavavši oko sat vremena.
To se ponavljalo nekoliko tjedana.
Iz znatiželje, pričvrstio sam ceduljicu na njegovu ogrlicu:
"Volio bih znati tko je vlasnik ovog divnog, dragog psa i upitati ga zna li da svakog poslijepodneva dolazi k meni odrijemati."
Slijedeći je dan pas opet stigao, s novom ceduljicom pričvršćenom na ogrlicu:
"On živi u domu sa šestero djece, od kojih je dvoje mlađe od tri godine, pa se pokušava naspavati. Mogu li i ja doći sutra s njim?"
