Delester wrote:
jako lep sumarum tog diskutanta indeed, odlican
Jeste.
Ali, Del, mora da ti je ovaj Tignorov tekst pao kao melem na ranu, sve vreme dok sam ga citao razmisljao sam o tvojim postovima upravo na ovu temu. Bas me je prijatno iznenadio Tignor.
@harper
koju ranu, mislis ovu sto sam jutros zaginula?
znas sta, u vremenu u kojem je jedan djokovic vidjen od strane medija i fedal fanova kao solomon kejn modernog tenisa, meni samo ostaje da zakljucim kako mi je prokleto drago sto sam njegov fan.
u principu uvek imam slabu reakciju na aftermath svih onih koji su pre samo nekoliko nedelja, a neki i godina, u sve sto sada pisu sumnjali ili cak pisali suprotno. Tignor mozda nije u toj grupi pa njegov tekst jos dodje i kao nesto poznato.
Novaka su uvek pratila i pratice neka post skriptum priznanja i zakasneli aplauzi na koje se po pravilu nastavlja amnezija cim pocne sledeci turnir. Cini se da ulazak u drustvo najvecih u tenisu ne funkcionise samo po rezultatima, po kojima bi rafa, da je toga, bio priznat mnogo ranije, a ne u momentu koji se poklapa sa njegovim silaskom s trona

jer je dosao neko novi koga je jos teze prigrliti.
Proizilazi da inicijacija poseduje niz etapa od kojih je prva i najduza ,a sastoji se u nicim izazvanom zalu za proslim vremenima, nevericom da je tako dugo prihvacen koncept (za mene vrlo povrsne) elegancije i gospodstine razbucan prostim cepanjem znojave majice na kraju meca od strane momka iza koga niko ne stoji. Zatim se nastavlja na druge etape koje su eho prethodnih i tamo negde kod poslednjeg planinskog venca gde zvuk vise ne moze repeticijom da se pronosi, ima da se slegne kao gusta magla u udolini, sto je ujedno i poslednja faza- katatonicno stanje opirucih, nakon koga sledi pocetno i precutno prihvatanje i postovanje. Kada bih na to cekala kao posten starac s verom u vrednosti i istinu, npr na sudu, verovatno bih davno presusila. Odobravanje je za mene uvek neocekivan cin koji mahom dolazi jako kasno ili suvise rano, nikad izazvano konkretnom bravurom, uvek necim sekundarnim i nesvesnim, izmanipulisanim, jer tako funkcionise masa. Uvek mi je bilo dovoljno ono sto ja znam, i eventualno ono sto znaju neki koje opet vrednujem ja.

I ti neki ne moraju da misle kao ja, da ne bude zabune. Samo mora ima logike.