by Tegi » 27 Sep 2019, 17:57
Tata, hvala na podsećanju. Divno je setiti se Ervina Ngapeta onog doba- Fransisa Granvorke. Čovek je godinama od jedne prosečne reprezentacije načinio ekipu koja je s vremena na vreme znala da se ogrebe o neko srebro ili bronzu.
U Vukovićevom i Travičinom periodu propuštene su baš velike šanse da se nakupimo još medalja i to nekih najsjajnijih. Italijani su tada već ostajali bez Sartoretija, Đanija, Papija...vukli ih Vermiljo, Fei i Ćizola, Rusi sa Gajićem smenjivali generaciju Jakovljeva i Kamuckog, Poljska sa Raulom Lozanom i Zagumnijem dosta lošija od današnje generacije, Francuzi duplo slabiji nego danas, Nemaca i Slovenaca nije bilo ni na mapi, Holanđani već ostali bez braće van de Gor, Blanža, Koistre, jedino nas je Bugarska redovno pobeđivala sa Kazijskim.
Imao si na papiru najjaču reprezentaciju posle Brazila, tu negde u rangu resetovane Italije i uspeo si da 02, 03 i 06 osvojiš drvene medalje, na Olimpijadi si bio 5. bez otrovanog Miljkovića, jedino si se dočepao evropske bronze kada si podelio domaćinstvo. Reč je o godinama kada je Miljković uz Žibu bio najbolji svetski odbojkaš, a Nikola Grbić i dalje u najboljim danima. Pritom, imao si jednog od boljih blokera tog vremena Gerića i Boškana, koji je baš često podbacivao u reprezentaciji. Jedino su Vujević i Vanja koji je se tada već povremeno odazivao bili na nizbrdici.
Doduše, u Svetskoj ligi su se konstantno osvajale medalje, pa je to malo popravilo sveopšti utisak, a i Boričićev marketing je stvarnio bio vrhunski, daleko je bolji posao radio od Košarkaškog saveza.
Ali porazi od Francuske 02 i 03, kao i od Bugarske 06 su baš stravični kiksevi. A ono što su nam braća Grci uradili 04 sa trovanjem prava mini-tragedija, bili smo zreli za olimpijsku medalju. Ako se sada ne plasiramo (a mnogo su veće šanse da nećemo), bićemo bez olimpijske medalje najmanje 24 godine.
A biće ipak da je tegla u pravu, jer je General sam na ovoj obali koju ste napustili i predali bezvoljno.