Šarić za MONDO: "Uplašio" sam Mesija!
03. jun 2011. 11:00 > 11:13
Golman Danijel Šarić prvi je Srbin u istoriji koji je sa Barselonom osvojio titulu prvaka Evrope i trofej španske ASOBAL lige u istoj sezoni.
Kada pogledamo da su boje giganta iz Katalonije branile legende našeg rukometa, poput Veselina Vujovića i Dragana Škrbića, onda ta "dupla kruna" dodatno dobija na težini.
Danijel Šarić je heroj u Barseloni, barem "upola" kao argentinski čarobnjak Lionel Mesi. Srbin iz Doboja je u finalu Lige šampiona u Kelnu bio najzaslužniji za evropsku titulu, sa fantastičnom 21 odbranom protiv Suidad Reala.
Šarić je u razgovoru za MONDO otkrio zbog čega je rukomet pomalo u zapećku u Srbiji i BiH, šta misli o "orlovima" i šansama ekipe Veselina Vukovića da se napokon domogne jedne od medalja na velikim takmičenjima, odnosno ko je po njegovom mišljenju najbolji srpski rukometaš svih vremena…
No, krenimo redom.
Rođeni Dobojlija priznao je da je povodom evropske i španske titule dobio čestitke od brojnih sportista iz bivše Jugoslavije, ali i Evrope. Ipak, šlag na tortu trebalo je da bude revijalna utakmica na Nou Kampu, protiv kolega iz fudbalske sekcije kluba.
"Igrali smo utakmicu, ali samo protiv klupskih funkcionera… Nažalost, Mesi, Ćavi, Inijesta i društvo morali su da se odazovu nacionalnim timovima. Najpoznatiji igrač protivničke ekipe bio je Andoni Zubizareta. Taj meč protiv Mesija i ostalih odložen je za neku drugu priliku. Ko zna, možda su se malo uplašili", našalio se Šarić na početku priče za MONDO.
Iako nisu igrali protiv tima Pepa Gvardiole, Šarić je naglasio da je bio jako uzbuđen što je istrčao na Nou Kamp.
"U opremi fudbalera nisam nikad bio, sa kopačkama, štucnama, dresovima i to još na Nou Kampu… Čak sam postigao prvi gol! Osećaj je bio stvarno predivan. Ma, prelepo iskustvo, prava stvar".
Iako je u reprezentativnoj karijeri branio za SR Jugoslaviju, odnosno Srbiju i Crnu Goru, poslednjih nekoliko godina odlučio je da pomogne Bosni i Hercegovini da se plasira na neko veliko takmičenje. Ali, bez uspeha.
Navodi da se ipak nije pokajao što je prihvatio poziv da postane čuvar mreže BiH.
"Nisam se pokajao uprkos neuspesima. Ja sam čovek koji stoji iza svojih reči, za razliku od ljudi iz Rukometnog saveza BiH, koji su jedno pričali a drugo radili. Mora se sve podići na mnogo viši, profesionalniji nivo, ako želimo da ostvarimo neke rezultate. Braniću i dalje, posebno zbog mog velikog prijatelja Senjanina Maglajlije, koji će, nadam se, uvesti više reda u reprezentaciju BiH. Takav sam čovek, kada uđem u neku priču, idem do kraja, ali čistog obraza".
Šarić je razočaran što neće nastupiti na Evropskom prvenstvu u Srbiji 2012. godine, ali je podvukao da će zdušno bodriti "orlove".
"Srbija ima snažan tim, što je pokazala u poslednje vreme. Fali im taj jedan korak do medalje, ali sada su stvari postavljene na svoje mesto. Siguran sam da će ‘orlovi’ uspeti da se popnu na pobedničko postolje".
"Bekovska linija je sjajna, golmanski par (Dimitrije) Pejanović i (Darko) Stanić su jako dobri, na svakoj poziciji Srbija ima po dva-tri odlična igrača, koji nastupaju u vrhunskim evropskim klubovima. Kad dodamo i ogroman plus - domaći teren i navijače, onda je medalja neminovna. Navijaću za Srbiju jer su srpski rukometaši gotovo svi - od trenera do igrača - moji prijatelji. Njihovu medalju ću doživeti kao lični uspeh".
Na pitanje ko je najbolji srpski rukometaš svih vremena, odgovorio je kontrapitanjem: "Da me pitate za Švedsku, znao bih - Štefan Levgren i Štefan Olson, ali ovako…"
"Svaki period u srpskom rukometu imao je odlične igrače, od (Veselina) Vujovića, (Veselina) Vukovića i (Jovice) Cvetkovića iz Metaloplastike, pa preko generacije Škrbića, Predraga Peruničića, Neđe Jovanovića… U takvoj vrsti ocene ključni su trofeji, ali i ljudski kvaliteti i ponašanje na utakmici, treningu, ulici…."
Nekadašnji čuvar mreže Sloge, Crvene zvezde, Sintelona, Ademar Leona i San Antonija svestan je razloga zbog kojih rukomet na ovim prostorima često tavori u medijskom zapećku.
"Mediji guraju sportove u kojima vide neki napredak, uspeh… Za stanje rukometa u medijskom prostoru najmanje su krivi novinari. Uspeh i rezultati kreiraju vesti, pa ukoliko klubovi iz prostora bivše Jugoslavije ostvare neki konkretan rezultat, pažnja ‘sedme sile’ neće izostati".
"U BiH i Srbiji, rukomet ‘živi’ samo mesec dana godišnje. Zašto? Zato što nema kvalitativnih pomaka. Kod Hrvatske je situacija nešto bolja zahvaljujući reprezentaciji, koja je osvajala medalje na Olimpijadi, evropskim i svetskim prvenstvenima. Takođe i CO Zagreb je u evropskom vrhu godinama, pa je kod njih interes javnosti veći".
Šarić je na kraju podvukao da je jako ponosan na činjenicu da je prvi Srbin u istoriji Barselone koji je osvojio "duplu krunu" - evropsku i špansku titulu.
"Naravno, ovaj moj uspeh, uvek će neko pokušati da prisvoji i sebi pripiše određene zasluge - Republika Srpska, BiH, Srbija ili šta ja znam ko… Ali, mene to ne zanima. Bitno je da ljudi shvate da kod nas postoje snažni individualci koji beleže uspehe i vrhunske rezultate", zaključio je Šar