Stefanm992 wrote:nasa generacija je pred svojim petim oktobrom
sto se mene tice , a verujem i dosta drugih , usledice ogromno razocaranje i gubitak vere u bilo sta ako raznorazni stranacki zaposleni kadrovi i "uspesni biznismeni" ne najebu u nekoj vecoj meri
E, tako je isto bilo i posle 5.10. Za neke bi to bilo drugo veliko razocaranje, a za neke jos starije bogami i trece, jer su posle raspada Juge, svedocili kako polako Srbija tone u mulj iz kojeg su odjednom isplivali svi oni zbog kojih devedesete pamtimo po najgorem i kada su politicko sazrevanje i jacanje dozivele mnoge stranke i njuske koje i danas gledamo.
Za nas posle 5.10. usledilo je razocaranje za razocaranjem. I tada je ideja bila okupiti svu opoziciju na jednom mestu (Vuk nije hteo), a onda postaviti pravog coveka da u borbi jedan na jedan dobije Milosevica - dakle situacija je i tada bila ili-ili - i nakon toga krenuti u reorganizaciju drustva. Umesto toga, sve posle toga je bilo pogresno - od 6.10. koji se nikad nije desio, privatizacije, Sablje, pa do ponovnog ukljucivanja u vlast i dizanja iz mrtvih SPS-a. I onda je bilo dovoljno da Nenadlezni preobuce ruho i predstavi se kao nesto drugo a ne lazni patriota, kriminalac i ratni huskac, iskoristi guzvu i da narod kojem su sad bili dosadili i Zuti predje kod njega. I u jednom trenutku dolazi do odustajanja velikog broja ljudi da se uopste interesuju za politiku i izlaze na izbore jer su uvideli da svi zaista jesu isti, a svaki novi koji se pojavio bio je samo neki novi parazit izrastao na telu vec vidjenog odvratnog domacina. To je, izmedju ostalog, i ono o cemu se gore prica u obracanju Djilasu. Ovo sto se dogadja prethodnih meseci u odnosu na sve to zaista deluje kao osvezenje kakvo dugo nije vidjeno u nas.
Idealista u meni bi voleo da DS i svi u koje smo nekada verovali (ja konkretno nikada slepo, ali bilo je ili-ili jbg...) posle svega urade barem jednu ispravnu stvar i da poginu dajuci podrsku konacnim promenama. Da ih barem pamtimo po tome sto su u odlucujucoj borbi uradili nesto ispravno. Razlika izmedju te toboze opozicije i ovog zla koje vlada treba da bude samo u nacinu na koji ce umreti. Ovi prvi da budu sahranjeni sa svim pocastima i da istorija zapamti da su na kraju uradili nesto nesebicno, a ovi drugi na neosvecenom zemljistu sa neobelezenim grobovima iznad uzglavlja.
Studentska prica jeste prica o pomirenju i tolerantnosti, ali verujem i nadam se da se to na kraju nece svesti na opstu amnestiju, inace cemo samo nastaviti da se krecemo u krug. Opsta apatija, srozavanje svih vrednosti i nemoc da se bilo sta popravi bili bi u tom slucaju takvi da bi nam sve dosad vidjeno izgledalo kao pesma.