irriducibili wrote:Ne moze se reci za sve, ali su Atletiko i Valensija, maksimalno posteno odigrali svoje meceve. U cudnim mecevima sa mnogo promasaja, gde se pobednici nisu radovali, a jedan porazeni je iz ocaja presao u ekstazu, najdeblji kraj je izvukao Deportivo
Dirljive scene u La Korunji, navijaci koji kroz kisu suza priredjuju ovacije svojim igracima. Krcat stadion koji se ne prazni, uzasna tuga i veliko dostojanstvo. Ja sam se najezio, najbolji i najbolniji primer neizmerne ljubavi prema klubu. Mogu samo da im pozelim da se ekspresno vrate, ti ljudi zasluzuju da gledaju Primeru. Kapa dole...

Strašno, jako mi je žao Depora.
Inače, ironija je što je moj omiljeni španski tim ikada je Valensija, Depor volim zbog one generacije, a Sevilju, Viljareal i Atletiko poslednjih godina zbog stila i filozofije igre...
Uglavnom, Depor i Valensija se nikad nisu voleli, pa su "Slepi miševi" ušli maksimalno naoštreni u ovaj meč...
Vatreno sam navijao da Depor postigne gol, promašivali su sve i svašta u tih poslednjih petnaestak minuta koliko sam gledao...
I na kraju kazna...
Iako su za španske pojmove mala sredina, nadam se da se dogodine vraćaju na veliku scenu...
Inače, utisak večeri:
Čekao sam za fine pare Sosijedad-Hetafe 2+drugo poluvreme, nakon izjednačenja 65. minutu tv kamerom zumirane klupe oba tima, kako signaliziraju da se smiri ritam jer Depor i Majorka gube, tako da se poslednjih 25 minuta igrala "Cica Maca" u središnjoj zoni terena...
Na žalost i to je fudbal...
San koji sanjaš sam je samo san. San koji sanjamo zajedno je stvarnost.