NEDJA wrote:Koliko je samo Inter puta ispustio prednost, ili primio gol u samom finisu, neverovatno.
1. kolo Djenova-Inter 2-2, Mesias 90+5
5. kolo Inter-Milan 1-2, Gabia u 89. minutu
9. kolo Inter-Juventus 4-4, Inter ispusta 4-2, Jildiz u 82. minutu za 4-4
19. kolo Inter-Bolonja 2-2, Inter vodio 2-1, Holm u 64. za 2-2
27. kolo Napoli-Inter 1-1, Biling 87. minut
31. kolo Parma-Inter 2-2, Inter ispusta 0-2, Ondrejka 69. minut
33. kolo Bolonja-Inter 1-0, Orsolini 90+4
37. kolo Inter-Lacio 2-2, Pedro 90. minut
Inace, taj Lacio su u Rimu dobili 0-6
Sujeverni bi rekli da je karma, ali nije. U fudbalu karma, sreća, slučajnost, sticaj okolonsti igraju mnogo manju ulogu nego u svakodnevnom životu.
Interova sezona je počela remijem 2:2 sa Đenovom na Marasiju zahvaljujući penalu koji je prouzrokovao Jan Bisek igrajući rukomu kaznenom prostoru. Zvuči vam poznato? Naravno, dogodilo se i sinoć na San Siru protiv Lacija.
Između Ferarisa i Meace, Inter je u prvenstvu doživeo sedam polupreokreta (mečevi su završeni remijem) u poslednjih deset do 15 minuta (jedino sa Bolonjom na San Siru je remi 2:2 zakucan u 64. minutu), a tri puta je izgubio u Seriji A primajući gol u poslednjih 15 minuta utakmica.
Osim Đenove, Interu su zahvaljujući golovima u završnici mečeva zaustavili Monca, Juventus, Parma, Napoli i Lacio. Protiv Juventusa i Parme, Inter nije bio u stanju da sačuva dvostruku prednost.
Svemu prethodno rečeno valja dodati i poraz u finalu Superkupa od Milana, od 2:0 do 2:3. Slična stvar bi se dogodila i u Ligi šampiona sa Barselonom na Meaci da Ačerbi i Dumfris nisu spakovali gol za 3:3 u sudijskoj nadoknadi vremena.
Dakle, radi se o hroničnom problemu Intera koji je bio prisutan tokom cele sezone i za koji Simone Inzagi nije imao rešenje. Štaviše, nastavio je sa praksom.
Od pomenutih deset utakmica na kojima je Inter izgubio ili remizirao primajući golu završnici, postoji pravilnost koja se ponavljala: na čak sedam je u igru ulazio Hoakin Korea.
Da ne ulazimo u ocenu igre Argentinca, koja može da bude subjektivna i kao takva podložna različitim interpretacijama. Statistika nije mišljenje, a ona kaže da Korea nije postigao gol kad bi ulazio u igru, a kad je počeo dao je samo jedan gol (naravno Veroni, kome drugom) nije upisao nijednu asistenciju, broj izgubljenih lopti je iznad proseka Intera, broj osvojenih lopti gotovo ravan nuli, broj uspešnih pasova ispod proseka. Rečju, svaki put kada je Korea ušao na teren Inter je igrao sa deset igrača.
Naravno, odgovornost ne leži na bivšem igraču Lacija, on je to što jeste, ali nema logičnog objašnjenja za poteze Inzagija: zašto je sam sebi sekao granu na kojoj je sedeo?
Medi Taremi je veliki promašaj Intera, čak najveći u letnjem prelaznom roku, ali je Iranac na svakoj utakmici pokazivao volju, trčao, borio se, barem je davao nekakav doprinos i sa njim na terenu, barem u fazi kada nije bio u posedu lopte, Inter je igrao sa 11 igrača.
Drugi veliki limit Inzagija je da se vezuje za veterane. Ačerbi i Mhitarijan imaju velike zasluge za plasman u finale Lige šampiona, ali ne može se očekivati od njih da u 37. i 36. godini igraju utakmicu svog života. To posebno važi za Mhitarijana. Jermenski as je u poslednja tri meseca u očiglednom padu forme sa tek ponekom utakmicom na prepoznatljivom nivou. Neshvatjivo je da Inzagi drži na klupi Zjelinskog, čak i kada je Mhitarijan umoran, dekoncentrisan i nije u tonusu.
Sudijske odluke u poslednjih par kola su demantovale, ako je uopšte bilo potrebe, da Inter ne uživa privilegije i da Serija A nije „Marotta League“, ipak bilo bi pogrešno i uzimati kao opravdanje sudijske greške na terenu i neuniformisano ili nepravilno primenjivanje protokola za VAR da bi se opravdao Interov debakl. Nepobitna je činjenica da je Inter mnogo više izgubio skudeto nego što ga je Napoli osvojio.
Finale Lige šampiona u Minhenu postaje, iz dana u dan, ključna utakmica trenerske karijere Simonea Inzagija. Još jedan poraz, još jedan neostvareni cilj i završetak sezone bez trofeja, bez obzira na finale Lige šampiona, veliki je balast za Inzagija i njegovu budućnost. Izgubiti tri skudeta i dva finala Lige šampiona u četiri sezone je previše za svakog, pa i za Inzagija.
Inter se nalazi pred velikom raskrsnicom. Predsednik Bepe Marota mora da promeni barem trećinu igrača, ako ne i više, osim veterana kojima se treba zahvaliti za sve što su uradili i igračima kojima ističe ugovor potrebno je i udomiti fudbalere poput Aslanija i Taremija.
Masimo Morati je proslavio prošle nedelje 80. rođendan i Marota ne bi smeo da napravi grešku prethodnika na čelu Intera koji nije imao petlju da u leto 2010. renovira tim koji je završio svoju ciklus.