Milan je objektivno podbacio u obije utakmice protiv Porta, bez obzira što je to bio dio sezone kad je bila najgora kadrovska situacija. Ostalo je bio vrlo pristojan nastup, i da nije bilo sudijskog ,,spektakla'' protiv Čolovih na San Siru, nemam dilemu da bi sa druge pozicije izbacili Junajted i sad čekali protivnika u četvrtfinalu. Ali jeste ozbiljna sramota da se nastup italijanskih ekipa u Evropi svodi na šamaranje Intera i Juventusa na početku eliminacione faze, i Milanovo ŠBBKB i četvrto mjesto u grupi. Interov nastup je još i najpozitivniji, da ih je žrijeb pogledao kao Atletiko ili Benfiku, imali bi šta da kažu.
Pisali smo i na temi italijanske lige. Liga odavno nije bila zanimljivija, ali isto tako odavno nije bilo očiglednije koliko nema kvaliteta, tj koliko najbolji italijanski timovi zaostaju za vrhom evropskog fudbala. Doduše, ima i toga što je borba za titulu i ulazak u prva 4 nikad izjednačenija, a svima je liga na prvom na mjestu. Mada mislim da je glavni razlog to što su sve tri ekipe (Atalantu naravno ne računam kao nosioca italijanskog fudbala) trenutno u fazama u kojima nije realno očekivati da se takmiče sa najboljima.
Inter u prvoj Inzagijevoj sezoni, nakon odlaska 2 najbolja igrača, i dovođenja jeftinijih i lošijih zamjena zbog finansijskih problema. Najveće pojačanje Čalhanolu. Rotacija u napadu pretanka, uz istovremenu žestoku borbu na tri fronta. Pritom izvukli najtežeg mogućeg protivnika.
Milan bez iskustva, još uvijek bez ambicija osim učešća u LŠ, u još aktuelnom procesu rekonstrukcije, ove sezone i sa velikim brojem povreda. Takođe u borbi na tri fronta.
Juventus u eri posle Ronalda (ako se Ronaldova epizoda može nazvati erom), vjerovatno najgore sklopljena ekipa od ovih 16 u LŠ, gdje je Alegri posle dvije bačene sezone započeo rekonstrukciju. Od pojačanja dobio Lokatelija i tinejdžera iz Brazila, Vlahovića i Zakariju na pola sezone. U jednom momentu imali 3 zdrava igrača u napadu, sva tri klasični napadači. Noćas se jedva skupili da imaju nekoga na klupi. Sve to na 3 fronta.
Italijanskim klubovima najveća snaga ostaju domaći talenti, koji po želji da ne mijenjaju govorno područje, podsjećaju na Ruse. I trenerska struka, makar u ovom trenutku. Problem je što su klubovi finansijski u ozbiljnom kanalu, i što jedna loša sezona ili pogrešna odluka na tržištu, direktno utiče na naredne.
Ukratko, da je dobro, nije. Da je ovogodišnje izdanje realno stanje, nije ni to. Siguran sam u povratak Juventusa, Alegri će ih podići uz nastavak rekonstrukcije (prije svega veznog reda) na ljeto, i povratak Dibale i Kjeze na teren. Imaju nekolicinu igrača svjetske klase, ne treba im puno. Dugoročno vjerujem i u projekat Milana, čini mi se da to dobija ozbiljnije obrise, i na ljeto bi mogla da se zaokruži vrlo respektabilna ekipa, mada niko ne zna da li će Milan i u narednoj sezoni nastup u Ligi Šampiona postaviti kao prioritet.
Ostaju dva pitanja. Šta će biti sa Interom, koji je po meni pogodio sa trenerom, i ima nekoliko vrlo kvalitetnih igrača koji mogu da budu okosnica, ali sa druge strane niko ne zna oće li moći da ih zadrže i dovedu prava pojačanja tamo gdje je neophodno.
I drugo, da li će se u skoroj budućnosti pojaviti četvrta ekipa kadra da igra na tri fronta. Atalanta se raspada na sve strane kad mora da igra i Evropu i ligu, rezerve Rome primaju 6 komada od Bodea, Napoli jedva prolazi grupu LE uz dva poraza od Spartaka iz Moskve... Lacio i Fiorentina nemaju ni mogućnosti ni ambicije za takvo nešto, mislim da je i Atalanti vrijeme da se vrati đe pripada, a da u naredne 2 - 3 godine Roma i Napoli zaokruže petorku koja će međusobno uvijek da se gura naprijed (svake sezone će iskočiti i neko šesti), da nikad ne bude uljuljkanosti u borbi za titulu i prva 4, jer ih je to dijelom i dovelo dovde.
