Braćo dobro veče. Drago mi je da postoji forum gde je ova tema veoma posećena i to je glavni razlog što sam se učlanio.
Interesantna mi je pokrenuta tema top 5 dobrih i top 5 loših momenata sa Igara. Pamtim od 1996 i na žalost dosta mi je veća konkurencija za top 5 loših pa bi to izgledalo ovako:
1. Odbojkaši 2004. Mislim da bismo samleli sve do zlatne medalje da se Miljković nije povredio. Umesto najboljeg igrača u četvrtfinalu je igrao Vasić iz Zvezde, momak koji prosto nije taj kalibar . I tako smo od Rusa sve na razliku izgubili setove i to mi nekako ostaje najveća tuga na Igrama ikada.
2. Opet 2004 i SCG-Kina. Iz sadašnje perspektive mi deluje da je bilo daleko realnije ispasti iz grupe nego osvojiti medalju ali tada mi je to bilo vrhunac poniženja našeg sporta. Bio sam ubeđen da igramo finale s Amerima još se sećam nekih kalkulacija da kad pobedimo Kinu da nećemo s njima do finala da se ukrstimo.
3. Tijana Bogdanović finale 2016 i jeziva krađa. Komentator objašnjava da ako neko 5 puta padne da gubi meč. Korejka namerno pada da bi trošila vreme i na kraju pada peti put pre isteka vremena. Tijana to i sugeriše, sudije se prave lude, za tu situaciju nema čelendža i ukradoše devojčici zlato. To je inače bilo lepo veče jer je Ivana uzela bronzu a košarkaši pobedili Hrvate u četvrtfinalu.
4. Srbija-ROC basket 2020. Da nije nepodnošljive Bulutove arogancije ovo bi mi bilo broj 1. Godinama sve razbijamo , dođe najbitniji turnir i izgubiš jer si na 10 minuta zaboravio da igraš basket protiv onih Rusa za koje mislim da ne bi osvojili ni jedan turnir 3 na 3 koji se organizuje u Srbiji a kamoli Igre.
5. Đokovićevo odustajanje od meča za Bronzu u miksu u Tokiju. Generalno smatram tenis najdosadnijim sportom te mi njegovi porazi nisu toliko teško pali ali kad je oduzeo onoj devojci šansu da se upiše u istoriju našeg sporta jer je ljut zbog svog poraza baš sam se iznervirao. Najveća mrlja u njegovoj karijeri.
Kao što ste i ostali napisali, ima ovde je još mnogo toga, vaterpolisti, Zlatićev poslednji pucanj za bronzu, Đokoviçevi porazi, Čavić, Ana Ivanović... ali ovo sam izdovio kao top 5.
Top 5 radosti:
1. Milica Mandić Tokio - zašto to prvo ne znam ni sam ali toliko sam bio ponosan baš na drugo zlato . Toliko mi deluje pozitivno ova devojka, pametna, odmorena, ta predanost da posle jednog zlata pa Igara bez medalje guraš napred... Suze su mi bile pošle.
2. Sidnej odbojkaši - ovde nema šta da se priča - naše najatraktivnije zlato koje ja pamtim plus najbolji odbojkaški potez u istoriji u finalu Igara.
3. Vaterpolo 2016. Bir fest uz Milića Vukašinovića i gledanje tekme

. Ovo je baš bilo hvala Bogu više. Pa još protiv Hrvata.
4. Vaterpolo 2020 - teško je reći da li posle polufinala ili posle finala bio veći ponos. Ono Mandićevo "mi smo najbolji" ostaje za istoriju.
5. Vidim da su na moje iznenađenje mnogi pomenuli Srbija Australija četvrtfinale i naša Denis Rodman Danijel Pejdž. Kakva odbrana nad Šekom tj Liz Kembidž. Ta kasnija medalje je za mene najveće iznenađenje od svih naših od kad ja pamtim.