Radonjaa wrote:Bogun wrote:@Raodnjaa
Meni nije jasno kako se ni Nigerija ni Senegal nisu plasirali, dve afričke selekcije sa verovatno najvećim bazama igrača.
Što se azijata tiče, tu neko mora da se plasira i to je to. Svi su zalutali sa tog kontinenta.
Nema ni Tunisa, dvostrukih uzastopnih šampiona Afrike, jedino je Angola tu od njihovih tradicionalno najjačih ekipa. Izgleda je fora što tamo svako svakoga može da dobije, ali ovog puta 4/5 ekipa nema neku tradiciju, a takvi obično loše prolaze na SP. Mada za Južni Sudan vjerujem da će se etablirati, djeluju kao dobra ekipa za afričke standarde + Deng ima i veze u Americi, pritom su izuzetno talentovani za košarku, tj visoki

Svakako niko neće smanjiti broj mjesta za Afriku ispod 5, a i da smanje njima sa 5 na 3 i Aziji + Okeaniji sa 8 na 6, opet bi morale da lete još 4 dobre ekipe.

A za Azijate važi to što kažeš. Jedino Japan sa Vatanabeom i Hačimurom i Kinezi bi mogli u perspektivi da budu ekipe koje donose kvalitet takmičenju. Ako ne računamo Australiju/Novi Zeland, jer bi oni išli preko sopstvene kvote da nisu prebačeni na azijsku.
Da nastavimo diskusiju sa lajva ovde.
Kada pričamo o Afrikancima, definitivno je Angola najbolja afrička selekcija kroz istoriju, imaju košarkašku tradiciju i reprezentativna košarka im se ne vezuje za jednog igrača i ne traje dok tom igraču traje karijera (kao što mislim da je slučaj sa Tunisom gde se njihov uspon poklapa sa zenitom Salaha Mežrija). Međutim, trenutno Angola "kaska" za ostalim afričkim zemljama po pitanju talenta i broja igrača, tipa za Nigerijom, Senegalom, Južnim Sudanom, Kamerunom, Kongom, gde ove države imaju mnogo više zvučnijih imena.
Evo sada primera sa afričkom selekcijom koja će trajati koliko im traje najbolji igrač, a to su Zelenortska ostrva, dok igra Tavares, oni će biti faktor na afričkom kontinentu. Kada se on penzioniše ili mu prođe zenit, mislim da više nikada nećemo čuti za njihovu košarku, mada možda i grešim.
Južni Sudan će se koliko toliko nametnuti, što kažeš visoki su, zatim imaju dosta igrača koji igraju solidne lige i takmičenja, a neki su čak i u EL i NBA, dosta igrača im je na koledžima ili u Australiji (mislim da je npr i Duop Rit južnosudanskog porekla) pa su tako na oku skautima i mogu do ozbiljnijih kluboba lakše da dođu, plus ih za sada vodi Luol Deng, čovek koji zna košarku.
Pomenuo sam u citiranom postu Nigeriju i Senegal, pogotovo mi je nejasan krah ovih prvih, jedna od retkih reprezentacija koja bi mogla da zaigra sa 10 NBA igrača (uglavnom marginalaca, ali opet su u NBA) plus imaju dosta igrača u Evropi i da ne prođu ni kvalifikacije za SP, a sada su doživeli debakl i u predkvalifikacionom turniru za OI. Verovatno imaju problema u savezu, sećam se da je bilo velikih problema pred prošlo SP i da se Ekpe Judo nešto žalio oko toga.
Što se Azije tiče, hvala Bogu pa su "prebacili" Australiju i Novi Zeland (Okeaniju) u Aziju, pa ne moramo da gledamo Saudijsku Arabiju i Indiju na Svetskim prvenstvima ili tako neke zemlje gde nemaju ni dvocifren broj profesionalnih košarkaša.
Jedina košarkaška zemlja u Aziji su Filipini (ljudi stvarno obožavaju košarku) a vidimo koliko nemaju pojma. Tragično. Kina ulaže, ali bukvalno bolje da pale taj novac na nekoj gomili nego da ga ulažu u košarku, povratak iz investicije im je minimalan. Dok Japan možda i najbolje radi, ali ih fizikalije opasno kolju da bi napravili neki veći iskorak. Dok su im tu Watanabe i Hachimura možda im se košarka digne na malo veći nivo, ali samo možda.
Jedina azijska selekecija koja liči na nešto je Izrael, ali oni ne igraju na tom kontinentu, i rekao bih da je jedno vreme Iran dosta solidno radio, mada i to se poklopolilo sa karijerom Hameda Hadadija, ali generalno Iranci kao nacija nisu hendikepirani nedostatkom visine pa mogu da naprave solidnu košarkašku bazu nekada.
Mada generalno, najveći problem je što košarka u Aziji nije popularna.
