Iz istog razlog iz kog ti je uvek u protokolu drugi golman.
Posebno je sada to izraženo kada u sastavu imamo dvojicu klasičnih centara i jednu klasičnu četvorku. Povreda Milutinova ili Kuridže ti dovodi do potpunih pomeranja u rotaciji i crnčenja Kalinića, Lučića i Jokića po 35-40 minuta ceo turnir.
Zato je kod pokojnog Ivkovića važilo pravilo- uvek trojica koja mogu na 1 i trojica koja mogu na 5. Zato mu je 1995. 12. igrač bio pokojni Sretenović, 2009. Bojanus Popović, a 2011. Boban Marjanović. A otpadali su u tom trenutku dosta bolji igrači na drugim pozicijama koje su smatrane vitalnim ili popunjenijim. Pred Atinu Lončar i Stragarac, pred Poljsku Kecman i Erceg, pred Litvaniju Milosavljević i Tripković.
I sada, 2011. ti se povrede Rašić i Tepić i cela spoljna linija ti se svede na Teodosića, Markovića i Paunića, a Bobi ti maskota ceo turnir. I od Rusa izgubiš samo zbog toga.
Zato bi najbezbolnije bilo da Bjelica može i da otpadnu i Ristić i Petrušev.
Nedović već donosi dilemu, da li otpisati nekog igrača spolja koji je zaslužio da ide ili putovati na prvenstvo sa 3 visoka. Nisam pametan.
A opet, sa ovakvim načinom igre i ukoliko ne bude povreda, Nedović nam je ipak nešto potrebniji od Bjelice.
Nisam pametan.
Ali izgleda da sam ipak pogodio pre mesec-dva da je Kuridža siguran i ispred Davidovca, iako je posle Slovenije delovalo kao pogrešna procena.
Inače, Birčević nam je sada mnogo potrebniji nego na svim takmičenjima na kojima je ranije učestvovao.
A plačemo za četvrokom poput Novice u nekom funkcionalnom izdanju. Dakle, ne onaj iz prajma 2008-10, a ni onaj Saša Ilić iz poslednje 3-4 sezone. Strana pomoći, skok i da ne pomažu na Jokiću sa njega.
A biće ipak da je tegla u pravu, jer je General sam na ovoj obali koju ste napustili i predali bezvoljno.