Hokej na ledu je svoj debi imao na Letnjim olimpijskim igrama u Antverpenu 1920. Od prvih Zimskih olimpijskih igara u Samoniju 1924. se neprestano nalazi na programu zimskih olimpijskih igara. Sem turnira u Antverpenu, kada se igralo po Bergvalovom sistemu (varijacija klasicnog nokaut sistema), do 1988. igrao se liga sistem, tj. takmicenje u grupi i na osnovu tabele se odredjivao plasman bez finalne utakmice. Od 1992. uvodi se klasican nokaut sistem posle grupne faze i igra se finalna utakmica.
Prvi osvajaci zlata su bili Kanadjani, koji su i dominirali do sredine pedesetih godina prosloga veka, a jedini ‘kiks’ su imali u Garmis Partenkihenu kada su do zlata dosli Britanci. Od Kortine d’Ampeco na scenu stupa selekcija SSSR-a koja preuzima primat sve do 1992. SAD su uspele da dodju do 2 zlatne medalje na domacem terenu u Skvo Veliju i Lejk Plesidu, a ovo drugo zlato je poznato pod nazivom “Cudo na ledu” (
Miracle on Ice ), jer je fakticki amaterska selekcija domacih igraca sastavljena uglavnom od studenata, savladala jednu od najjacih selekcija SSSR-a svih vremena. Ovaj period je obelezio i bojkot Kanadjana 1972. i 1976. a u Insbruku su im se pridruzili i Svedjani. Razlog je bio sto su smatrali igrace SSSR-a i Cehoslovacke "profesionalcima" koji su placeni da igraju hokej.
Prva prava finalna utakmica odigrana je u Albervilu kada je selekcija Ujedinjenog Tima (selekcija bivseg SSSR-a) savladala Kanadu. U Lilehameru 1994. do prvog olimpijskog zlata dolaze Svedjani, a to je bio prvi put da su penali odlucili olimpijskog sampiona. To su ujedno bile i poslednje igre na kojima nisu nastupali igraci iz NHL-a. Iako je jos od kraja osamdesetih postojao dogovor da mogu nastupati i profesionalni igraci, zbog kolizije kalendara NHL-a i ZOI i ne nalazenja kompromisnog resenja, najbolji igraci sveta su bili uskraceni da nastupaju za svoje reprezentacije na olimpiskim igrama.
Od Nagana 1998. na igrama ucestvuju i hokejasi iz NHL-a, pa OI postaju izuzetno prestizno takmicenje i vrhunac karijere za mnoge igrace. Nagano je okupio neke od najboljih igraca svih vremena, a iznenadjujuci pobednici su bili Cesi, koji su redom savladali SAD, Kanadu i Rusiju na putu do zlata. Kanadjani predvodjeni Greckim doziveli su veliki sok ispadanjem u polufinalu na penale, pa su izgubili i mec za bronzanu medalju od Finske. Tako su sve 3 medalje otisle u Evropu, a mozda i najbolji igrac svih vremena je ostao bez olimpijske medalje kao krune karijere. Vec u Solt Lejk Sitiju severnoamericki kontinent je "uzvratio" udarac, a u finalu su Kanadjani bili bolji od domacina i osvojili zlatnu medalju posle 50 godina cekanja. Torino je doneo novu dominaciju evropskih selekcija koje su uzele sva 4 mesta u polufinalu, a po prvi put u finalu su igrale dve skandinavske selekcije. Svedska je dosla do svog drugog zlata, a Finci su morali da se zadovolje srebrom. Vankuver je opet vratio tas na severnoamericku stranu, a Sidni Krozbi se upisao u besmrtne kada je golom u produzetku finala doneo zlato domacinima protiv komsija sa juga. Soci je doneo veliko razaocaranje za Rusiju, koja je i treci put ostala bez medalje, a drugi put uzastopno van polufinala. Kanadjani su predvodjeni Krozbijem potvrdili da su trenutno najbolja svetska reprezentacija, a finale je obelezila i doping "afera" Bekstroma, jednog od najboljih svedskih hokejasa koji je propustio finalnu utakmicu zbog pozitivnog nalaza.
Osvajaci medalja:
1920 (Antverpen/Anvers): Kanada - SAD - Cehoslovacka
1924 (Samoni): Kanada - SAD - Velika Britanija
1928 (Sent Moric): Kanada - Svedska - Svajcarska
1932 (Lejk Plesid): Kanada - SAD - Nemacka
1936 (Garmis Partenkihen): Velika Britanija - Kanada - SAD
1948 (Sent Moric): Kanada - Cehoslovacka - Svajcarska
1952 (Oslo): Kanada - SAD - Svedska
1956 (Kortina d’Ampeco): SSSR - SAD - Kanada
1960 (Skvo Veli): SAD - Kanada - SSSR
1964 (Insburk): SSSR - Svedska - Cehoslovacka
1968 (Grenobl): SSSR - Cehoslovacka - Kanada
1972 (Saporo): SSSR - SAD - Cehoslovacka
1976 (Insburk): SSSR - Cehoslovacka - SR Nemacka
1980 (Lejk Plesid): SAD - SSSR - Svedska
1984 (Sarajevo): SSSR Cehoslaovacka Svedska
1988 (Kalgari): SSSR - Finska - Svedska
1992 (Albervil): Ujedinjeni Tim (SSSR) - Kanada - Cehoslovacka
1994 (Lilehamer): Svedska - Kanada - Finska
1998 (Nagano): Ceska - Rusija - Finska
2002 (Solt Lejk Siti): Kanada - SAD - Rusija
2006 (Torino): Svedska - Finska - Ceska
2010 (Vankuver): Kanada - SAD - Finska
2014 (Soci): Kanada - Svedska - Finska
Bilans medalja:
Kanada 9 4 2
Rusija (SSSR/Ujedinjeni Tim) 8 2 2
SAD 2 8 1
Svedska 2 3 4
Ceska (Cehoslovacka) 1 4 5
Velika Britanija 1 0 1
Finska 0 2 4
Svajcarska 0 0 2
Nemacka (SR Nemacka) 0 0 2
Bilans medalja (Nagano – Soci):
Kanada 3 0 0
Svedska 1 1 0
Ceska 1 0 1
SAD 0 2 0
Rusija 0 1 1
Finska 0 1 3
Zene su prvi put nastupile u Naganu 1998. Na prethodnih 5 igara samo su Svedjanke u Torinu uspele da prekinu dominaciju Kanade i SAD. Amerikanke su osvojile prvo zlato, ali nakon toga Kanada je uzela 4 zlata u nizu, poslednje u Sociju u drmaticnom finisu kada je prvo izjednacila u poslednjem minute i izborila produzetak, a onda i zlatnim golom dosla do zlata.
Osvajaci medalja:
1998 (Nagano): SAD - Kanada - Finska
2002 (Solt Lejk Siti): Kanada - SAD - Svedska
2006 (Torino): Kanada - Svedska - SAD
2010 (Vankuver): Kanada - SAD - Finska
2014 (Soci): Kanada - SAD - Svajcarska
Bilans medalja:
Kanada 4 1 0
SAD 1 3 1
Svedska 0 1 1
Finska 0 0 2
Svajcarska 0 0 1
#10 Gracias Dios, por el fútbol, por Maradona, por estas lágrimas.
#8 #24
OI 2016/2021/2024
SP 2009/2015
EP 2006/2012/2014/2016/2018
SK 2010/2014
SL 2007/2008/2010/2011/2013/2014/2015/2016/2017/2019
MI 2009/2018
OSVOJILI SMO SVEEEEEE!!!