Teodoras wrote:Znate kako, mi smo u stanju da krivimo Partizan i Zvezdu zbog slabe afirmacije mladih igrača i neukazanoj šansi istima. Ali ako pogledamo večite rivale iz drugih zemalja videcemo da je i tamo identična situacija. Recimo, u Realu i Barseloni nećemo naći neke primere poslednjih godina, u Olimpiakosu i Panatinaikosu takođe i na kraju u Turskoj u Feneru i Efesu skoro da i nema takvih slučajeva. Međutim, velika razlika je u tome što mladi Španski igrači igraju u drugim klubovima jaku Endesa ligu, najaču posle Evrolige i tu napreduju većim koracima od bilo kojih drugih mladih igrača u Evropi i to je jedan od razloga zasto su toliko dominantni u mlađim kategorijama. Dok nasi mladi igrači igraju uglavnom "rekreativnu" Kls ligu. Ono sto je za zamerku je da nedovoljan broj mladih igrača ne dobija značajniju minutažu u Aba ligi. Recimo Topić je trebao mnogo više minuta da dobije u Zvezdi ove godine u Aba ligi, jer je mogao da igra to takmičenje...videlo se. U Partizanu su davali pristojnu sansu Tristanu, ali mislim da su mogli i Drezgiću...puno bi mu to značilo za sledeću sezonu. Megu da ne spominjem, jer su svake godine izuzetak. Ali Fmp i pogotovo Borac iz Čačka su po meni razočarenje u smislu afirmacije mladih igrača. Šaranović, Manojlović...cini se da nemaju neki domet. Igokea pozitivan primer ubacivanjem u vatru malog Radošića koji je 2006.
Meni je utisak broj 1 talenat, tj obučenost igrača, pružene prilike tek kao faktor broj 2. Oću da kažem, igrači danas mogu da idu na milion različitih puteva razvoja, kvalitet će neminovno isplivati. Španski talenat broj 1, Njunjez, je otišao da gradi karijeru preko Ulma. Almansu nije interesovao Real, naredne sezone će u razvojnu ligu, odatle do NBA. Garuba se kalio u Realu. Mara ostaje u Saragosi, kao što su braća Ernangomez u njegovim godinama tražila minute u Estudijantesu, odnosno na pozajmici u Betisu.
Turcima je sad najbolji igrač momak (nikako da mu zapamtim ime) koji je kao osamnaestogodišnjak u prethodnoj sezoni igrao 20 minuta prosječno u Tofašu, i u ligi i u FIBA LŠ, nekad su to bili talenti sa kraja klupe Fenera ili Efesa, nebitno.
U krajnjoj liniji je manji problem oće li se Pokuševski probiti preko Olimpijakosa ili Vojvodine, oće li Bošnjakovića uzeti Real ili Partizan, oće li Smailagić da pravi karijeru preko razvojne lige ili preko Partizana, oće li Petrušev preko koledža do Evrolige... Naravno da bi bilo bolje da karijeru naprave kroz domaću ligu, ali nije glavni problem što će ih 5 ili 6 najtalentovanijih otići da se probijaju preko inostranstva (i što će neki propasti na tom putu), nego što će propasti svi koji ne odu.
Sjetimo se Smailagića kad je došao u Partizan, imao je 21 godinu. Na terenu je izgledao kao da u životu nije prisustvovao ozbiljnom košarkaškom treningu, ne nešto više od toga. Onda se sjetimo Garube na prošlogodišnjem EP, sa 20 godina, ne zna se na kojoj strani terena je igrao zrelije, tj pametnije. Od rotacija i postavljanja u odbrani, aktivnosti na skoku, blokova koje je postavljao hirurški precizno i što se tiče ugla i tajminga. Sve same ,,sitnice'', a imao sam utisak da je u tom momentu znao više košarke nego svi domaći igrači Partizana i Zvezde zajedno, kamoli njegovi vršnjaci. Pri čemu se ne radi ni o kakvom svemirskom talentu Jokićevog kalibra kog jednostavno pustiš da igra, nego o igraču uloge, koji je kroz mlađe kategorije (i Real) usvojio stil košarke koji forsiraju.
Na stranu šta to govori o Alenovom napretku u razvojnoj i NBA (ni Garuba ne vidi teren tamo), činjenica je da on prije toga, za 6-7 godina igranja u Srbiji (i za Srbiju) ostao bez osnovne košarkaške obuke, i da mu je Željko spasao karijeru, kao jednom u ko zna koliko stotina koji je imao tu sreću. Neko će reći da je kriv Beko iz Koteža. Onda se sjetimo Partizanovog dovođenja talenata kad je Ostoja osjetio da je to lak način za sticanje popularnosti, pa su bili aktuelni Tarlać, Radovanović, Stefanović, Pažin, Belić, itd. Rezultate vidimo, trojica su otišli na koledž kad su vidjeli situaciju, jedan vjerovatno više ne igra košarku, jedan se četvrtu godinu kali u KLS. Nasumičan uzorak, može ih se nabrojati još makar 15 u poslednjih 5-6 godina. O Zvezdi da ne počinjem, njima se ne zna je li tragičnija selekcija igrača, ili rad sa ono malo stvarno talentovanih koje ubodu.
Ne mogu više da pišem jer se dodatno prisjećam spiska talenata na koje smo se ložili, i pripada mi muka.

Poenta je da godinama iz domaćih klubova dolazi previše neobučenih igrača, i da je tu srž problema, ali da za to nisu krivi klinci koje su noćas masakrirali Francuzi, a da problem seže dosta dublje i od konkretnog stručnog štaba (ili stručnih štabova)