kad je duci u pitanju, postoje najmanje dva nivoa razumijevanja.
prvo, ja ne znam nikoga, bar nikog pristojnog, da ne voli i cijeni ducija kao intelektualca i dobrog čovjeka. ovo drugo su mi potvrdili par ljudi koji su ga upoznali.
na drugom nivou, mi smo odrasli i sociolazovali se kroz košarku. košarka je dio naših života i jako je teško prihvatiti da je treba ukinuti. ja ne bih mogao bez košarke. ali apsolutno razumijem ducijev argument i kad bih se pitao uticao bih da njegovi stavovi dobiju pravo građanstva, ako ništa drugo, da bar ljudi dobiju novu prespektivu koja je radikalno drugačija.