Edin Avdić - U obruču i oko njega

[Nowitzki.ct]

Čitam, čitam, polako ima materijala dosta I to na moju radost i onog bezvremenog (koji nije ograničen tadašnjim aktuelnostima, koja su sada mjesecima za nama). Zbilja je uživanje.

Što se tiče NBA teme, kao neko ko redovno prati hajlajtse i gleda jedno 2-3 meča sedmično regularne sezone i znatno više kad počne play off,svakako sam u jednom momentu planirao da se uključim. Međutim tada sam tamo zatekao totalni off topic, pa stranu unazad, pa još, pa još, pa još... ne znam ni sam bilo je dosta navedenog, ali meni se učinjelo u formi interne priče, nije lako pohvatati konce, pa sam tada odustao. Nadam se da ću u drugom pokušaju imati više sreće po tom pitanju

[Baron]

Edin je zaista jedan od likova iz sveta kosarke koji su mi pod must za upoznati
Odlicne su kolumne, mnogo si propustio, imas vremena da nadoknadis

Sto se NBA tice, kakve interne price, ili jesi (frizider) ili nisi
Samo ti upadni nepozvan na zurku, povedi dve pornicare, ostalo ce se samo srediti, ne pratim ni ja ozbiljno pre PO.
Ja sam tamo glavni baja, Vucko je feget, Aki je despot, Delgado nervozan, Gogo mator, Batman statisticar, Vredjaj baksuz, Golden je moj partner, NP je DJ,Nebojsa je Sone, jebac po sopstvenom priznanju ima ih jos ne mogu sada da se setim. Do PO ako ne dodjes, realno si sisa.

[Nowitzki.ct]

Ako se ikad budem bavio komentatorskim poslom, volio bih njega za mentora. Legendarno "Reeeeeeeej Alen iz kuta za triiiiiiiiii"

Bačio si mi rukavicu u lice, i u najskorije vrijeme ćeš dobiti odgovor na NBA temi

[skeva]

Edin je Bog . Pamtim njegove prenose sa OBNa, sa jos dva lika, Mirzom i Adisom cini mi se. Jedva sam cekao svaku sledecu utakmicu

[lockdown]

Odlicne su kolumne, mnogo si propustio, imas vremena da nadoknadis

Nemoj da te cuje Alonzo

[Alonzo]

Odlicne su kolumne, mnogo si propustio, imas vremena da nadoknadis

Nemoj da te cuje Alonzo

Pusti ga...pijan je. Poslali smo mu neke tabletice...

[mihZR]

[ОГИ]

Počela je emisija. Gosti su Aleksandar Ćapin i Ivan Grujin.

[Baron]

Odgledah veci deo emisije, i mogu svaki put reci da je ovo najbolja kosarkaska emisija na ovim prostorima.

Gosti su bili dobri, cak ni Grujin nije delovao kao tolika seljacina kako su ga neki pokusali predstaviti Sa akcentom na tolika naravno.

Zadovoljni su rezultatima, administrativni tim broji jednako clanova nego sto naprimer Avangarda ima moderatora na kosarci.

Grujin takodje rece da je Muta svetski kalibar trenera. ( In your face Statista ) Da je nosilac projekta, da jedni u ovom strucnom stabu ima iskustvo igranja evropskih utakmica. Sto se EL tice, jedini problem bi im predstavljalo tih 140 km, al' kao olaksavajuca okolnost im je sto je sve autoput.

Capin mi ne deluje toliko inteligentno kao na terenu. Formulu uspeha znate, sto vise minuta da razigra sebe i druge. Poredio je RKG sa Majamijem, a posebno pohvalio visoke igrace, prevashodno na poziciji krilnog centra. Barca mu je favorit u EL, a Valencia u EC. U NBA Majami.

Pokusace da ostave Terika i sl. sezone, i tacno je da je postojala ponuda Valensije, a Mutin odgovor nije bio skroz u sali (milion za Terika ).

[Zlaja]

Sto se EL tice, jedini problem bi im predstavljalo tih 140 km, al' kao olaksavajuca okolnost im je sto je sve autoput.

Srbija bato.

[Radnicki znaj...]

Samo me zanima kako bi izgledalo to rekonstruisanje dvorane do 5000

[Baron]

Kada mart poludi...

Najbolji košarkaški turnir počinje u četvrtak. Nakon nekoliko godina i dominacije North Caroline, UConna, Dukea i Kentuckya, prvi put nema izrazitog favorita za osvajanje NCAA titule. Nosioci su Louisville, Kansas, Gonzaga i Indiana. Najveće šanse stručnjaci daju Ricku Pitinu i njegovom Louisvilleu, mada za naslov konkuriše barem 12 ekipa. Šampion Kentucky neće ni nastupiti u završnici.

Emotivno ću uvijek biti vezan za ovaj turnir. Kako sam već ranije pisao, moji prvi prenosi u karijeri su bile utakmice NCAA košarke. Prenosio sam titulu Dukea sa Jay Williamsom, Boozerom i Battierom u timu, Marylandovu titulu sa Juanom Dixonom i Steveom Blakeom, Syracuse sa Carmelo Anthonyjem.

Još iz dječačkih dana pamtim Alonzo Mourninga i Dikembea Mutomba u dresu Georgetowna. Pamtim svoj najdrži NCAA tim UNLV i Larry Johnsona sa zlatnim zubima, "Plastičnog" Staceya Augmona, Grega Anthonya (danas komentatora) i sjajnog šutera Andersona Hunta, koji u profi karijeri nije napravio ništa. Pamtim Marka Macona sa Templea, odličnog beka za kojeg je navijao Bill Cosby. U čudu sam gledao vjerovatno najatraktivniji bekovski dvojac u svom životu Harold Miner (dvostruki pobjednik NBA takmičenja u zakucavanju) - Robert Pack. Nikada nisam vidio da tako niski igrači tako brutalno zakucavaju i po 10 puta na utakmici. Miner je nosio nadimak Baby Jordan i pokušavao da iščupa obruč svaki put. Nažalost, neuspješnu NBA karijeru je završio nakon samo četiri sezone i zatim otišao u potpunu anonimnost.

Volio sam igrača kojeg je većina mrzila - Christiana Laettnera sa Dukea. Laettner, dvostruki NCAA šampion, postao je simbol mržnje prema Dukeu, univerzitetu čiji porazi izazivaju i radost neutralnih posmatrača. Njegova utakmica protiv Kentuckya 1992. godine u četvrtfinalu NCAA turnira (10-10 iz igre, 10-10 slobodna bacanja), u kojoj je uhvatio pas Granta Hilla preko čitavog terena i zatim pogodio šut iz okreta za pobjedu 104:103 smatra se jednom od najboljih u istoriji američke košarke.

Formati takmičenja se mijenjaju ali napetost, koševi u zadnjim sekundama i ono najljepše u sportu, kada slabiji tim slavi protiv favorita, uvijek prate NCAA turnir.

Novac koji cirkuliše kroz koledž sportove, posebno košarku, nezamisliv je za evropske pojmove. TV ugovori su basnoslovni. Tako je CBS, većinski vlasnik prava za "Martovsko ludilo" u saradnji sa Turner Sportsom, dogovor za praćenje završnog turnira platio 10,8 MILIJARDI dolara(!!!) za 14 godina (prethodni je iznosio šest milijardi dolara za 10 godina). Ugovor traje od 2010. do 2024. godine i garantuje NCAA svake godine po 740 miliona dolara za prava prenosa završnog turnira. Na ovo dodajte činjenicu da svaki poznatiji koledž u okviru konferencije ima posebne ugovore za prenose svojih utakmica tokom sezone, koji često donose i preko 40 miliona dolara godišnje.

Prodaja ulaznica i dresova je posebna stavka, koja također donosi ogroman profit. Za sve ovo sportisti - studenti dobijaju tri obroka dnevno i spavanje. Zbog toga već godinama u SAD traje debata da li je potrebno izdvojiti novac kojim bi se kompenzovalo igračima to što svojim univerzitetima donose stotine miliona dolara na osnovu TV prava, ulaznica i prodaje dresova sa njihovim brojem i prezimenom na leđima.

NCAA je prilično rigidna organizacija, koja odbija da mijenja većinu pravila, bez obzira koliko ona arhaična bila u današnje vrijeme (a neka zaista jesu). Ako dobijete npr. patike ili duks na poklon, možete biti suspendovani. Istovremeno, na vaše ime NCAA uzima milione dolara. Godišnji budžet za sport univerziteta Texas je 155 miliona dolara, Ohio State je na 128 miliona godišnje, Michigan na 110 miliona i tako dalje. Lista je zaista duga i uključuje blizu 100 univerziteta koji za sportske sekcije na godišnjem nivou izdvajaju preko 70 miliona dolara. Cifre o kojima većina klubova u Evropi u bilo kojem sportu može samo da sanja.

Potez Davida Sterna i NCAA nije baš naišao na oduševljenje igrača. Govorimo o dobnoj granici za ulazak u NBA, koja sprječava talentovane igrače da iz srednje škole direktno idu u profesionalce. Siromaštvo, strah od povrede, činjenica da se sa 18 godina može ići u vojsku, ali ne i u NBA, sve su to stvari na koje ukazuju kritičari ovakve odluke. Opet, oni koji govore u prilog ovom zakonu, kažu da je vrijeme provedeno na dobrom koledžu, pa makar samo i godinu dana, vrlo bitno za razvoj igrača. NCAA ne želi da se mijenja, a i zašto bi, kada ovaj davno ustanovljeni sistem donosi toliki novac?

Zato ćemo još dugo gledati utakmice sa dva poluvremena po 20 minuta, napad od 35 sekundi, mini bonus od sedam faulova, bacanja jedan za jedan, trojku na 6,32 metra (trojka je nakon otprilike 10 godina pritisaka i nagovaranja da se nešto uradi, prije par sezona pomjerena na tu distancu).

Final Four NCAA košarke u poslednjih deset godina se uglavnom igra na stadionima sa pomičnim krovom. To znači da samo devet lokacija u SAD u ovom trenutku zadovoljava uslove da organizuje F4 NCAA (Dallas, Detroit, St. Louis, Atlanta, Phoenix, Indianapolis, Houston, New Orleans i Minneapolis).

Ono gdje NCAA odbor želi da eksperimentiše jeste format takmičenja u završnom turniru. Razlog je naravno - novac. Dugo vremena su 64 ekipe ulazile u završni turnir, koji je od 2010. godine proširen na 68 timova podijeljenih u četiri regije. Bilo je i prijedloga da 96 timova igra "Martovsko ludilo", ali se srećom od toga odustalo, pod objašnjenjem da bi takav format značajno razvodnio kvalitet košarke i smanjio šanse za potencijalna iznenađenja.

Da biste bili NCAA šampion nemate pravo na grešku. Jedna loša utakmica i kraj. Natrčite na grupu matematičara koje krene šut za tri poena i favorit se oprašta. Scenario koji gledamo svake godine. Kadrovi radosti na klupi igrača koji će svoju profi budućnost potražiti u kancelarijskim poslovima od 9 do 17h nemaju cijenu. Suze radosnice bubuljičavih studenata fizike, koji uz šut za tri poena 17-27 ili košem u zadnjoj sekundi na utrčavanje iza leđa odbrane šalju kući buduće NBA All Star igrače, čine da koledž košarka ima ono nešto, drugačije u odnosu na sve turnire koje ovaj nevjerovatni sport može da ponudi.

U nastavku predstavljamo prve nosioce po regijama i nekoliko timova koji bi mogli podići trofej u Atlanti.
REGIJA SREDNJI ZAPAD

1. LOUISVILLE

Ukupno najbolji tim na kraju regularne sezone. Na klupi sjedi živa legenda Rick Pitino, jedin trener koji može da iznese na pravi način bijelo, maršalsko odjelo uz aut liniju. Pitino je već vodio tri različta univerziteta na F4 (Providence, Kentucky i Louisville), ovo mu je prilika da drugi put u karijeri ode do kraja (Kentucky '96). Slick Rick se smatra trenerom koji je uveo Pick n Roll napad u modernu košarku i koji je redefinisao pojam presinga po čitavom terenu.

NBA karijera (New York i Boston) nije bila uspješna ali je na koledžu - trenerski kralj. Za razliku od Kentuckya '96, kada je imao 11 budućih NBA igrača u svom timu i pregazio sve na putu do titule, ovaj sastav perfekcionisti Pitinu uglavnom podiže krvni pritisak i tjera ga da urla do krajnjih granica. Igraju najbolju odbranu u NCAA, ali u napadu često imaju prava pomračenja. Prilično su loši u šutu za tri poena, što je uvijek bilo veliko oružje svih timova koje je Pitino vodio. Ipak, veliki treneri uvijek znaju da izvuku maksimum iz igrača koje imaju na raspolaganju.

Predvodi ih čovjek sa najgorom selekcijom šuta u modernoj košarci Russ Smith, koji sa Pitinom ima vjerovatno najsmješniji odnos na relaciji igrač - trener koji možete da vidite ("Kada trenirate Russa doživite nervni slom u svakom napadu" - Pitino. Trener je svog trkaćeg konja nazvao Russdiculous, pogađate po kome, a kada je Pitino počeo da urla na jednom time outu Smith je ustao i zagrlio svog trenera). Smith je nizak za poziciju koju pokriva, ima vrlo sporadičan šut, gubi lopte u serijama i lansira iz pozicija iz kojih to niko normalan ne bi uradio, ali je izuzetno brz, na terenu ne osjeća nikakav strah poznat ljudskoj vrsti i zna da iznudi faul, a sa linije slobodnih bacanja ne promašuje. Na ovo dodajte izuzetno brze ruke u odbrani i onda je malo jasnije zašto ga čika Rick trpi.

Na playu je najbrži igrač u koledž košarci Peyton Siva koji ispaljulje veće cigle i od Ricky Rubija i vrlo često je nemoguće pasivan u napadu. Reket kontroliše Senegalac Gorgui Dieng sa rasponom ruku od 225cm i sjajnim osjećajem za blokade. Najveći talenat u timu je Chane Behanan kojeg mnogi porede sa Jamalom Mashburnom. Louisville u napadu puno zavisi od šuta jedinog pravog šutera u timu Lukea Hancocka. Pitino rotira devet igrača koji svi redom kidaju u odbrani i imaju dvocifrenu minutažu u prosjeku.

2. DUKE

Ako sve bude po planu, utakmica Duke - Louisville će odlučiti jednog putnika na F4. Prošle sezone Duke se obrukao porazom od mizernog Lehigha u prvom kolu. Ove godine djeluje da Coach K ima kompaktniji tim na raspolaganju (mnogi kažu da je Austin Rivers prošle sezone dosta narušio hemiju u timu). Kada je Ryan Kelly u sastavu, Duke je ove sezone izgubio samo jednu utakmicu. Kelly je tipični visoki igrač za Duke, po modelu Christiana Laettnera tj. odličan šut sa svih pozicija i košarkaška inteligencija na visokom nivou.

Izuzetan napredak playa Quinna Cooka je maksimalno podigao igru Dookiesa ove sezone. Cook asistira, pogađa trojke, kontroliše tempo i radi sve ono što rade vrhunski organizatori igre. Trojke sipa mlađi brat Stepha Currya, Seth koji nimalo ne zaostaje za bratom što se tiče preciznosti šuta, ali ga nema puno u ostalim segmentima igre.

Pod košem radi izuzetan atleta Mason Plumlee, ove sezone 17 poena i 10 skokova u prosjeku. Plumlee sjajno trči i skače do vrha table, ali je u napadu prilično sirov. Igrač prve godine na poziciji beka šutera Rasheed Sulaimon je veliki talenat koji ima vrlo dobre procente šuta i uglavnom čeka svoju priliku u napadu bez puno davljenja lopte. Blue Devilsi sjajno šutiraju za tri poena (gotovo 40%) ali i dopuštaju gomilu ofanzivnih skokova protivnicima. Jedno loše šutersko veče može da ih košta.

3. MICHIGAN STATE

Tom Izzo bi izgleda i od grupe građana napravio funkcionalan košarkaški tim. Svi postulati igre Spartansa su tu i ove sezone. Kontrola skoka i reketa, odbrana na granici faula, te timska igra u često negledljivim napadima. Krvnu sliku je popravio dolazak odličnog beka Gary Harrisa, koji sjajno šutira, ima igru na poludistanci te snagu i odraz da završava prodore u reket. Na playu je sporadični Keith Appling, koji još uvijek uči kako se igra ta pozicija.

Pod košem su Payne, Nix i Dawson, koji skaču kao ludi, udaraju blokade i trče kontranapade (osim Nixa). Travis Trice je opasan u šutu za tri poena. Na papiru ne izgledaju kao neka prijetnja, ali u stvarnosti niko protiv njih ne voli da igra. Tim stvoren za turnirski sistem takmičenja.
REGIJA ISTOK

1. INDIANA

U predsezoni i u prvom dijelu apsolutni favorit za naslov šampiona. Euforija je splasnula kada je postalo jasno da se ovaj tim izuzetno muči van svoje dvorane i da čvrstinom u reketu možete da izbacite Codya Zellera iz utakmice. Popunjeni su na svim pozicijama. Zeller ima kompletan napadački arsenal pod košem dok na vanjskim pozicijama ordinira Victor Oladipo, koji se nametnuo kao Top 10 izbor narednog drafta, jer ima nestvarne fizičke predispozicije i igra vanserijsku odbranu.

Za šut su zaduženi Jordan Hulls (tipičan bek Indiane ala Steve Alford, bijelac koji kada ostane sam promašuje jednom iz pet pokušaja) i Christian Watford poznat po trojci za pobjedu protiv Kentuckya prošle sezone. Od Watforda se očekivalo proširenje napadačkog repertoara, ali opšti dojam je da stagnira. Imaju najefikasniji napad u NCAA, dok je odbrana često mekana. U posljednje vrijeme su daleko od ubjedljivih izdanja i vrlo je moguće da neće dogurati do Atlante, bez obzira što im je raspored prilično naklonjen.

2. MIAMI (FL)

Najstarija ekipa na turniru. Imaju igrače kojima je ovo šesta godina na koledžu. Miami je na prvih pet mjesta fudbalska škola, ali je Jim Larranaga vratio košarku u život, tako da su na utakmice njegovog tima ove sezone dolazili i LeBron James i Dwyane Wade.

Ključeve igre Miamija drži najmlađi u timu, play Shane Larkin, sin baseball legende Barry Larkina. Shane ima sve elemente da napravi kvalitetnu karijeru. Možda za svoju poziciju previše gleda koš, ali takva igra je Miamiju potrebna.

Kenny Kadji je eksplozivni krilni centar sa odličnim šutem za tri poena. Pod košem je Reggie Johnson koji se već nekoliko godina bori sa viškom kilograma po sistemu skinem 20, dobijem 25 kg ali kada se sačuva od faulova zna da odigra na niskom postu. Durand Scott, Trey Jones i Rion Brown su svi redom opasni strijelci iz drugog plana. Jullian Gamble mijenja Johnsona pod košem. Mana im je loš šut sa distance i kratka klupa, ali iskustva imaju napretek. Larranaga je odveo mali košarkaški program George Mason na F4 2006, zašto ne i Miami 2013?

3. SYRACUSE

U finalu Big Easta su prokockali 16 poena prednosti protiv Louisvillea. Ova sezona je prepuna loših utakmica i neočekivanih poraza, ali Syracuse u ovoj regiji i sa ovim rasporedom ima realnu šansu. Visoki su i dugoruki, kao i većina timova koje selektira Jim Boeheim.

Kada James Southerland ima šutersko veče teško gube. CJ Fair se ove sezone nametnuo kao najsigurnija napadačka opcija. Ima ruke do poda i živi na poludistanci, što stvara velike probleme odbranama. MCW ili Michael Carter Williams je dva metra visoki playmaker sa odličnim pregledom igre, ali koji gubi lopte u serijama. Ako se probudi šut Brandona Trichea i uz zonu 2-3, koja svima pravi probleme, 'Cuse je u ovoj regiji favorit iz sjene.
REGIJA JUG

1. KANSAS

Regija sa najviše dobrih timova, u kojoj je za prvog nosioca postavljen Kansas. Imaju Bena McLemorea na poziciji beka šutera, za kojeg neki idu tako daleko da ga vide kao budućeg prvog izbora drafta. McLemore nije igrao za Kansas prošle sezone zbog loših ocjena i sezona pauze mu je bila idealna za prilagodbu na sistem Billa Selfa. Ovaj šuter odličnih fizičkih predispozicija je prvi strijelac tima i blizu je famoznih 50-40-90 (šutira 50% iz igre, 44% trojke, penale 87%). Njegovu igru neki skauti porede sa Ray Allenom.

Pod košem dominira Jeff Withey, koji je najbolji bloker u NCAA. Kansas ima problem na poziciji playa, jer Elijah Johnson to jednostavno nije, plus rezerva Naadir Tharpe oscilira od sjaja do očaja iz minuta u minut. Ipak Johnson daje svoj doprinos u odbrani gdje na vanjskim pozicijama caruje Trevis Releford, Kansasov Bruce Bowen. Releford, za razliku od prošle sezone, ne ćoškari, nego šutira kada ima prostora i tako tjera odbrane da na njega obrate pažnju. Kevin Young radi posao u skoku dok je u završnici sezone proradio freshman Perry Ellis, koji ima izuzetan napadački potencijal na poziciji krilnog centra. Kansas je opasan, ali problem na playu bi mogao da ih košta.

2. MICHIGAN

Drugi najbolji napad u NCAA nakon Indiane. Na vanjskim pozicijama su čisti dinamit i predvodi ih kandidat za igrača godine i vjerovatno najbolji bek u NCAA Trey Burke. Burke može sve, da ubaci 30 poena bilo kome ili da podijeli 15 asistencija i odigra solidnu odbranu. U napadu nema slabu tačku. Prvi korak, šut, prodor, pregled igre, odraz, snaga, sve je tu.

Michigan je uraganski počeo sezonu ali su u posljednje vrijeme stali. Šuterski mogu protiv svakoga, a trojke najbolje šutira Nik Stauskas, koji je dobar dio sezone bio na više od 60% realizacije. Sinovi Tima Hardawaya i Glenna Robinsona znaju da odigraju odlično ali isto tako znaju nestati sa terena. I dok Robinson ima opravdanje, jer je tek prva godina, dotle Tim Hardaway Jr previše oscilira za jednog od najiskusnijih u timu.

Odbranu drži Jordan Morgan, uz ne baš veliku pomoć mlađeg brata Ala Horforda, Jona i još jednog freshmana Mitcha McGarya, koji je barem dobar napadač. Trener John Beilein voli da izmiksa različite zonske odbrane uz omiljenu 1-3-1. Michigan ima sve elemente za osvajanje titule, ali forma u posljednje vrijeme ne ulijeva puno povjerenja.

3. FLORIDA

Nakon Louisvillea najbolja odbrana u NCAA. Trener Billy Donovan je osvajao dvije titule šampiona zaredom i zna kako pripremiti ekipu. Prethodne dvije sezone su završavali takmičenje na korak od F4. Imaju tim sposoban da odigra na svaki način. Trčanje ili postavljeni napad, na puno poena ili defanzivno gušenje, šut izvana ili guranje lopte u reket.

Florida ima Patrica Younga pod košem, Eric Murphy je četvorka koja širi odbrane šutem za tri poena. Francuz Will Yeguete i Casey Prather krpe rupe na obje strane terena, a sa vanjskih pozicija vrebaju Portorikanac Mike Rosario, dobri stari Kenny Boynton, Scottie Wilbekin i možda najbolji šuter u timu, freshman Mike Frazier. Ako tražimo tim iz drugog plana za osvajanje titule potraga završava kod Floride.
REGIJA ZAPAD

1. GONZAGA

Rodna kuća Johna Stocktona je od vječnog autsajdera konačno postala favorit. Mark Few je sklopio internacionalnu družinu, koja igra maestralnu košarku. Poplavu dobrih kanadskih košarkaša u posljednje vrijeme nastavljaju Kelly Olynyk i Kevin Pangos. Olynyk prošle sezone nije igrao jer nije imao mjesta u timu, sada je jedan od najboljih centara u NCAA, koji postiže poene na sve načine u igri, plus šutira slobodna bacanja 80%. Kandidat je za igrača godine.

Pangos je izuzetan šuter za tri poena i solidan distributer lopti. Gary Bell Jr je veliki potencijal na poziciji SG, dok je Olynyku partner pod košem Elias Harris, kojeg znate kao reprezentativca Njemačke. Trener Few rotira 10 igrača, od kojih recimo deveti strijelac tima Drew Barham ima 45% za tri poena. Sin Johna Stocktona, David također ima svojih svijetlih trenutaka, kao i Poljak Przemek Karnowski. Minute odlično koristi i Sam Dower. Izuzetno opasan tim.

2. OHIO STATE

Najkraća moguća klupa. Prazne minute, koje dovode do ludila svakog ko gleda njihove mečeve. Opet, nekako se čupaju uz odličnu odbranu i Deshauna Thomasa.

Thad Matta ima reputaciju trenera koji gubi važne utakmice, ali ono što je napravio ove sezone zaslužuje naklon do poda. Deshaun Thomas je bez dileme jedan od najboljih NCAA strijelaca, jer igra u ekipi koja doslovno živi od svakog njegovog poena. On je jedini u timu koji ubacuje dvocifren broj poena u prosjeku.

Aaron Craft je najbolji odbrambeni igrač u NCAA na bekovskim pozicijama, a u posljednjih mjesec dana je počeo da uzima i više odgovornosti u napadu. Ovaj dvojac ima kakvu - takvu ispomoć od Lenzellea Smitha i to je to. Ostali prave faulove, rotiraju sa strane pomoći i trude se da ne smetaju u napadu, osim ako se ne otvori kakva kontra.

3. Ni uz najbolju volju trećeg favorita ovdje nisam mogao da nađem. Ako već morate birati, birajte između Kansas Statea, New Mexica, Arizone i ultra dosadnog Wisconsina.

Ko voli košarku neće previše spavati u narednih 20 dana. Razloga ima dovoljno...

[mihZR]

http://www.mondo.rs/motion/play.php?vid=12006

[DBraveZ]

Super emisija u toku, Dzile i Trifa su gosti

[Baron]

Rezime sezone ABA lige


Kraj ligaškog dela sezone je...ko je bio najbolji, ko najgori igrač. Prva petorka, najbolji šesti igrač, najdosadnije i najbolje utakmice...sve je tu.

Završen je ligaški dio sezone najuzbudljivije ABA lige od njenog osnivanja.

Mjesec dana nas dijeli od F4 u Laktašima i vrijeme je da svodimo račune o najboljim timskim i individualnim učincima. Treba odati priznanje za neka ostvarenja kako timova tako i igrača ali i pomenuti stvari koje treba popraviti ukoliko želimo takmičenje na nivou, koje će bar na trenutke podsjetiti na ono što je nekada bila liga ex-Yu.

Bilo je čudnih utakmica, bilo je uzbudljivih utakmica. Ne možemo baš reći da smo umirali u kvalitetu igre, ali da je većina timova davala apsolutni maksimum u svakom meču, e to se može reći. Strahovi od pojedinih ekipa velike tradicije su apsolutno prevaziđeni tako da je većina išla na pobjedu bez obzira gdje se utakmica igrala.

Dva debitanta Solnok i posebno MZT su odigrali dobre sezone i što je najvažnije nisu služili za popravljanje koš razlike bilo kome. Ekipe su pobjeđivale u gostima i gubile utakmice kući što je od presudnog značaja za regularnost i podizanje kvaliteta takmičenja.

Saznanje da možeš otići na gostovanje, odigrati dobro i ostvariti pobjedu čini da svi klubovi sa povećanim entuzijazmom uđu u naredne sezone, posebno sada kada je ABA jedini put u Euroligu, osim ako khm, khm..."ne ispunjavate uslove za B licencu".

ŠTA JE BILO DOBRO?

Igokea je bila prva. Zar treba bolji argument? Pored Partizana, Zvezde, Olimpije, Cibone, Cedevite, Budućnosti, Radničkog prvo mjesto je uzela ekipa kojoj je ovo druga sezona u ABA ligi. Čak i u završnici sezone kada je postalo jasno da Igokea neće moći u Euroligu čak i ako završi na prvom mjestu imali su pošteno suđenje do kraja i najbliži konkurenti koji bi preuzimanjem prvog mjesta sigurno završili u Euroligi(čitaj Zvezda) nisu bili pogurani u tom pravcu(Realno gledano liga je mogla da izbaci Igokeu sa prvog mjesta kroz njihovo gostovanje u Skoplju ili pomoć Zvezdi na utakmici u Širokom ali to se nije desilo i svaka čast na tome).

Izjednačenost lige je bila možda i najveća od njenog osnivanja i nikada nismo imali ovoliko pobjeda gostujućih ekipa. Fenjeraši su mlatili papirne favorite u kontinuitetu. Solnok je savladao Partizan, Cedevitu i Cibonu. Široki je savladao Crvenu Zvezdu i Partizan. Zadar je savladao sve učesnike F4 Igokeu, Zvezdu, Radnički i Partizan, a gubio je utakmice od Krke, Širokog i MZT-a.

Split je dva puta savladao Cedevitu, jednom Zvezdu, pa Budućnost, Olimpiju i Cibonu. MZT je posebno opasan bio na gostovanjima gdje su sredili Cedevitu, Cibonu i Olimpiju te Široki trojkom u zadnjoj sekundi. Koliko je bila neizvjesno u ABA ligi ove sezone najbolje pokazuje podatak da je čak 57 utakmica završeno sa pobjedama ekipa do pet razlike, odnosno da su odlučivale jedna ili dvije lopte.

Pored Igokee koja je najbolji tim lige ove sezone treba izdvojiti partije koje je pružala Crvena Zvezda ali i ona je krenula u sezonu sa jednom pobjedom u prvih pet kola međutim do kraja sezone su napravili seriju 14-4.

Radnički je odigrao svoju najbolju sezonu otkada se takmiči u ABA ligi što su krunisali plasmanom na F4. I oni su imali veliku seriju pobjeda. U posljednjih 12 kola napravili su 10-2.

Partizan je uzimajući u obzir mladost ekipe na kraju odigrao u skladu sa očekivanjima. U sezoni prepunoj uspona i padova dokopali su se četvrtog mjesta i plasmana na F4 sa realnim šansama da u Laktašima izbore nastup u Euroligi i naredne sezone. Partizan je sezonu počeo i bolje od očekivanja sa osam pobjeda u prvih 10 kola, ali su posustali do kraja sezone i završili kao četvrti.

Izgubili su četiri utakmice sa po dva razlike (Zadar, Solnok, Olimpija, Radnički). Budućnost je defenitivno potvrdila da je najstabilniji tim u takmičenju uzimajući u obzir sve faktore oko finansija i realnog kvaliteta. Za korak su ostali bez F4. Imali su za njihove standarde puno domaćih poraza ali su to vraćali dobrim igrama na gostovanjima. Mogu da žale za porazom u Ljubljani nakon tri produžetka.

Broj gledalaca u ABA ligi ove sezone je bio najveći od kada se igra takmičenje. U tom segmentu je prednjačio Partizan, a za njim Zvezda, Radnički, MZT i Zadar.

ŠTA NIJE BILO DOBRO?

Da ne pričamo opet priču o propozicijama takmičenja i rangiranju timova za euro takmičenja. Lošija od toga bila su samo diletantska "pojašnjenja" i "tumačenja" čelnih ljudi lige, nego hajde da se bavimo terenom.

Loše su izgledali procenti šuta, posebno trojke i slobodna bacanja. Prostor koji je nekada bio prebogat kvalitetnim šuterima i gdje ste malo koga mogli da ostavite samog, sada čezne za preciznim igračima. Koliko god se pravdali da su bacanja cigli i kamenja na koš posljedica dobre odbrane i čvrste igre, realnost je ipak drugačija.

Nikada u ovoj ligi nije bilo više igrača kojima možete da se odmaknete dva metra i gledate kako neometani lome tablu. Timski niko nije ni blizu realizacije od 40% za tri poena ili 80% sa linije slobodnih bacanja što je skandalozno. Radnički je najbolji za tri poena sa 36% realizacije dok penale najbolje šutiraju u Širokom 77%. To su vrlo skromni procenti za lidere u ligi koja je među pet najboljih u Evropi.

Treneri su stradali na svakom koraku. Do sredine decembra smijenjeno je šest trenera. Ukupno smo do kraja lige imali osam trenerskih promjena. Sa ove distance samo je promjena trenera u Zvezdi donijela neki veliki rezultatski pomak. Ostali timovi se baš i nisu usrećili dovođenjem novih imena na klupu.

Cedevita je četiri puta mijenjala prvog trenera jer je ovo drugo pojavljivanje Jakše Vulića kao trenera Cedevite u ABA ligi (vodio je meč protiv Partizana u Beogradu). Sezonu je započeo Božo Maljković, pa Vulić, zatim je postavljen Aco Petrović koji je podnio ostavku nakon poraza od Partizana u Zagrebu i opet na kraju Vulić koji bi trebao da završi sezonu.

Cedevita je generalno odigrala najlošiju sezonu od svih učesnika lige. Velika pompa pred početak i priča o napadu na trofej se pretvorila u međusobna optuživanja i velike promjene igračkog kadra koje nisu donijele ništa dobro.

Nebriga oko KK Split u tom gradu postaje fascinantna. Kao da nikoga ne zanima da li će taj klub egzistirati ili ne. Tradicija je najimpresivnija od svih timova u ex-yu, jer ne vjerujem da ćemo ikada više vidjeti trostrukog uzastopnog evropskog prvaka sa ovih prostora ali koja korist. Danas igrači Splita igraju za mrvice koje se samo ponekad isplaćuju. Splita naredne sezone neće biti u ABA ligi prvenstveno zato što u tom gradu već godinama niko ne vidi interes da pomogne.
MVP LIGE, PRVA PETORKA I OSTALI

PG i MVP:Aleksandar Ćapin 17,5ppg 5,14ast 43% 3p 2,81 trojke po meču

Nakon odlaska Darka Planinića u Maccabi preuzeo je vodstvo u poretku za najkorisnijeg igrača i nije ga ispuštao do kraja. Njegovim dolaskom Radnički je ostvario prvu pobjedu u sezoni(MZT u Skoplju) i krenuo u pobjednički niz koji se završio plasmanom na F4. Kada je neko prvi strijelac i asistent lige nema puno dodatnog objašnjavanja zašto je najbolji igrač sezone. Kod Miroslava Nikolića gotovo da nije izlazio iz igre, iznuđivao je preko pet faulova po meču i pogađao najvviše trojki po utakmicic u ligi(imao je seriju sa 22 pogođene trojke u četiri utakmice). MVP i najbolji play lige.

SG: IGOR RAKOČEVIĆ 15,76ppg 34% 3p 87% slo bac

Ligu su obilježili igrači sa 30+ godina, a prvi među njima je Igor Rakočević. U konkurenciji za naj beka šutera lige razmatrao sam i Terrico Whitea, DJ Strawberrya te Marka Šutala. White je za nijansu ispao zbog njegovog straha od povrede( u dosta mečeva jednostavno ne želi da ide na prodor iako je to najbolje rješenje). Strawberry je imao možda i najbolju sezonu od svih pomenutih ali ipak Cibona je imala previše poraza, plus DJ nije klasični bek šuter. Šutalo je ipak bio nešto slabiji od ove trojice. Na kraju Rakočević zbog odličnog omjera koji je je njegov tim ostvario te činjenice da je drugi strijelac lige. Majstor je igre na poludistanci, slobodna bacanja i dalje ne promašuje, zna da iznudi faul, a šut za tri poena ga je služio u bitnim trenucima utakmica.

SF: DAVIS BERTANS 9,4ppg 50% 2p 44,5% 3p

Dosta poena je ubacio igrajući kao krilni centar, međutim ovo je njegova prirodna pozicija. Možda i najbolji čisti šuter u lgi. Perfektna mehanika i brzina šuta za 205cm visine. Pred kraj sezone je počeo da koristi i prodore pod koš, nešto što je nova oružje u njegovoj igri s obzirom da je doskora važio za jednodimenzionalnog igrača koji ne voli kontakt. Odlično je odigrao drugi dio sezone i takmičenje završio kao najbolji po procentu šuta za tri poena što je njegovoj ekipi inače vrlo lošoj u tom segmentu bilo zlata vrijedno(u osam utakmica drugog dijela je ubacio dvocifren broj koševa, najviše Zvezdi - 23). Po brzini izlaska iz bloka podsjeća na Mirzu Teletovića. Ima sve elemente da postane NBA igrač posebno što na njega draft prava polaže ekipa koja će znati da ga iskoristi - San Antonio.

PF: BRANKO JOROVIĆ 14,7ppg 1,35 ukr 57% 2p 40% 3p

Najbolji igrač najbolje ekipe u ligi. Revitalizovao je svoju karijeru na poziciji krilnog centra gdje je tokom čitave sezone pravio ogromne probleme svim protivnicima. Kažnjavao je otvorene šuteve za tri poena, nakon defanzivnog skoka vrlo često išao od koša do koša. Među 10 najboljih je u gotovo svim relevantnim kategorijama(treći strijelac, treći po procentu šuta za tri, sedmi po ukupnom procentu, deveti sa linije penala, osmi po iznuđenim faulovima, deseti po ukradenim loptama). Gdje se god okreneš naiđeš na njegovo ime. Ono što se posebno cijeni je kontinuitet dobrih igara, maltene od početka do kraja sezone.

C: TODOR GEČEVSKI 14,3ppg 5,7sk 1,2blk 61% 2p 83% slo bac

Znam da je iznenađenje, ali znate i da je hronična nestašica centara. Ne bi našao mjesto u prvih pet da su ostali prije svih Darko Planinić ili Aaron Baynes, ali nisu. Pomislite da je Marton Bader bio bolji, ali statistika vas uveliko demantuje. Gečevski i Čekovski su stalno mijenjali mjesta na "4" i "5" i u zavisnosti od protivnika Gečevski je nekada igrao kao krilni centar nekada kao centar, tj. napadao ili leđima ili licem košu. Njegova statistika je dolazila nekako tiho ali je na kraju sezone daleko, ali daleko najbolja od svih centara, plus MZT je uzimajući u obzir debitantsku sezonu odigrao zaista dobro. Gečevski je sedmi strijelac, sedmi skakač, drugi bloker, četvrti po procentu za dva poena i sedmi po realizaciji penala. Morate priznati da su ovo jaki argumenti. Možda je stariji od Keopsove piramide ali već sam napomenuo da ligom ove sezone dominiraju veterani.ž

NAJBOLJI ŠESTI IGRAČ: BORIS SAVOVIĆ 12,4ppg 8,4sk 59% 2p 36% 3p

Nije bilo nikakve dileme. Najbolji skakač lige i uz Igora Rakočevića najkonstantniji igrač Crvene Zvezde. Subotić je uglavnom počinjao u petorci, Savović je bio prva izmjena koja je zatim na terenu radila uglavnom dobre stvari za CZV. U 18 utakmica je ubacio dvocifren broj poena. Osnovni razlog zašto je Zvezda bila najbolja skakačka ekipa lige.


IGRAČ KOJI JE NAJVIŠE NAPREDOVAO: JAKA BLAŽIČ 13,7ppg 51% 2p 34% 3p 3,4 sk 2 ast

Izrastao je u prvog igrača Union Olimpije i u odnosu na prošlu sezonu zaista ostvario izuzetan napredak. Posjeduje možda i najbolji prodor u ligi, a značajno je popravio šut za tri poena. Može da ubaci 30 poena bilo kome u ABA što je demonstrirao nekoliko puta, a isto je ponovio i u Euroligi. Uneredio je Široki(31p) i Radnički(34p) Posustao je u drugom dijelu kada je krenulo tradicionalno osipanje Olimpije.

NAJBOLJI ODBRAMBENI IGRAČ: DRAGAN MILOSAVLJEVIĆ

Nemam adekvatnu statistiku da poduprem ovu tvrdnju ali u pitanju je jedan od rijetkih "igrača zadatka" u ligi. Po pravilu dobija najbolje protivničke strijelce i kada pogledate njihove poene i procente šuta protiv Partizana vidite da je Milosavljević više puta zaustavio protivnika nego što je bio nadigran. Dragan djeluje kao da može da igra tri utakmice zaredom i uvijek diše za vratom čovjeku kojeg čuva.

NAJBOLJI STRANAC: TERRICO WHITE & DJ STRAWBERRY

Ne možete da ih razdvojite. Radnički je odigrao neuporedivo bolje od Cibone, ali DJ je potpuno nekarakteristično za Amerikanca izdržao čitavu sezonu u timu koji uglavnom nije znao šta radi, gdje su plate kasnile i koji je promjenio pet plejmejkera. White je atraktivniji i imao je prave napadačke detonacije (36 poena protiv Cibone, 29 protiv Širokog, 20 protiv Budućnosti i 22 protiv Splita kada se rješavao plasman na F4). Na drugoj strani DJ je neuporedivo bolji defanzivac(prvi kradljivac lopti u ligi) i i igrač koji jednostavno nema slabu tačku. Ništa ne radi vrhunski ali sve radi dovoljno dobro. U čak 21 utakmici ABA lige ove sezone je ubacio dvocifren broj koševa(najviše protiv CZV 31 u Beogradu kada je zamalo sam dobio meč). Kako sam rekao ne možete da ih razdvojite pa dijele ovu nagradu.

TRENER GODINE: DRAGAN BAJIĆ

Ako ste pogledali tri utakmice Igokee ove sezone pojašnjenje nije potrebno. Ako niste pogledajte tabelu.

PETORKA MLADIH IGRAČA: DARIO ŠARIĆ, KLEMEN PREPELIČ, ALEN OMIĆ, BOGDAN BOGDANOVIĆ, NIKOLA MILUTINOV

Nema potrebe da seciramo njihovu igru jer ih očekuje mukotrpan rad ukoliko žele da svoj talenat i povremene bljeskove pretoče u realni kvalitet. Recimo samo da svi osim Prepeliča imaju NBA potencijal. On je na drugoj strani daleko najbolji mladi šuter u ABA uz Bertansa (kojeg namjerno nisam stavio u ovu petorku, već je u petorci lige).

NAJATRAKTIVNIJI IGRAČ LIGE: TERRICO WHITE & DREW GORDON

White je igrač sa najboljim fizičkim predispozicijama u ligi ali ni Gordon ne zaostaje. Obojica su zakucavali monstruozno, udarali blokade zbunjenim protivnicima(vidi White protiv Katića ili Drew protiv Solnoka) i uglavnom igrali iznad obruča. White zna da se dozira i onda izvuče potez koji vas zapanji. Drew igra bez ikakve zadrške, vrlo često pomislte da će poginuti na terenu kada preko šest igrača krene da prikuca loptu. Gordon je par puta zakucao kao Karl Malone(lijevom rukom se drži za uho) što kod vašeg kolumniste donosi dodatne bodove i poseban kredit. Dakle opet podjela nagrade.

NAJLJEPŠI POTEZ SEZONE: TERRICO WHITE

LIjevom(slabijom) rukom sa više od pola terena sa zvukom sirene protiv Širokog.

NAJBOLJE UTAKMICE SEZONE: Crvena Zvezda - Partizan 84:76, Cedevita - Partizan 77:78, Široki - Solnok 102:101, Igokea - Union Olimpija 87:82, Zadar - Partizan 80:78, Cedevita - Igokea 78:76, Cibona - Radnički 81:85 i Radnički - Cedevita 85:77.

NAJLOŠIJE UTAKMICE SEZONE: Partizan - Cedevita 58:55 i Krka - Crvena Zvezda 52:57. Bilo je još loših utakmica ali ove dvije su ipak šampioni kategorije. Ne znate dali ih je teže bilo igrati ili gledati.

Mislim da smo pomenuli sve relevantno za regularni dio sezone. Predstoji F4 u Laktašima od 25-27.04. Biće vrlo zanimljivo bez dileme. Možemo samo da se nadamo da će učesnici Eurolige naredne sezon biti odlučeni na terenu, a ne u nekoj španskoj kancelariji.