by Starks » 16 Mar 2025, 13:02
Neuporedive su situacije u Crnoj Gori i Srbiji - i to nema nimalo veze sa veličinom i populacijom.
Đukanovićev režim je uvijek imao snažnu i artikulisanu političku opoziciju (Liberalni savez, Narodna stranka, izuzetno uticajni SNP početkom 2000-ih, PzP i NSD koji su 2012. uz dio članstva SNP-a koji se odvojio stvorili DF, Demokrate, GP URA) i opozicija je zbirno na svim izborima osvajala 40+ odsto glasova.
Nadalje, u deceniji prije 30. avgusta DPS je imao naspram sebe dva najtiražnija i najuticajnija medija (Dan i Vijesti), koji su učestvovali sa 85-90 odsto udjela na domaćem medijskom tržištu. Dan je dominirao štampanim izdanjem, Vijesti portalom i televizijom.
Treće: nekoliko moćnih zapadnih zemalja (u prvom redu Francuska) preko svojih ambasadora jasno je ukazivalo da DPS mora otići u opoziciju. Nakon uvođenja države u NATO 2017. Amerikanci su odustali od politike da bez DPS-a nema prozapadno orijentisane Crne Gore. Ambasadorka Rajzing Rajnke je što otvoreno, što skriveno podržavala smjenu vlasti. Upravo su SAD stavile do znanja Đukanoviću šta ga čeka ako pokuša da nasilno brani vlast 2020.
Finalno, koja ličnost u današnjoj Srbiji uživa makar 2/3 ugleda i prestiža koji je u CG imao Amfilohije? Da je on umro godinu ranije, ili da je DPS sačekao godinu duže za izglasavanje zakona o slobodi vjeroispovijesti, do danas bi Milo vladao sa svojim bašibozukom.
U Srbiji parlamentarna opozicija faktički NE POSTOJI, kao što ne postoji ni opozicionar od imena i ugleda. Protesti još nisu iznjedrili takvu ličnost koja bi okupila patriotske snage i kanalisala ogromno nezadovoljstvo najgorom vlašću od Enkoridža do Vladivostoka.
Tražiti političke i društvene promjene bez adekvatne političke opcije koja bi mobilisala resurse i kasnije sprovela reforme mogu samo zlonamjerne ili osobe sa umjerenom do teškom mentalnom retardacijom.
There's a lot of ways to play any game. I play mine on the house percentages.