I evo ga „veliki petak“. Prvi čovek nacionalne televizije je konačno odlučio da delimično opravda nadobudni slogan koji je sam smislio (o pravu i znanju) i gledaćemo kako naši barataju sa malim žutim, nešto većim crvenim i još većim šarenim loptama.
U stvari ono sa malim žutim već je viđeno. Niko nije ni sumnjao kako Đoković to radi, bilo je samo pitanje – za neke da li, a za druge – koliko bolje od Mareja. Nisam hteo juče da pišem zašto sam spadao u najveće pobornike ove druge kategorije. Priznajem, iz samo jednog razloga – u slučaju loše procene ispao bih najgori. Red je malo i ja da kvarno hvatam alibi...
Ali ljudi, kakav meč... Pokazao je koliko ova igra može biti brutalna. Na kraju su bili kao grogirani bokseri koji posle bezbroj zadatih udaraca pokušavaju da zadaju onaj završni. Novak briljantan, ali ne konstantno. Malo je, po običaju, pomogao i Marej (na to sam računao). Britanac, kada igra protiv nekog od navećih, uvek da šansu rivalu, samo je pitanje u kom momentu. U ovom meču, samodestrukcija je nastupila po završetku neverovatnog trećeg seta, čije je osvajanje bilo kontraproduktivno za njega. Kompleksnost tenisa je tada isplivala. Sat i po borbe sa uspešnim završetkom spustila mu je gard, a mobilisala Novaka. Posle se Marej vratio, ali Đoković je već stegao stisak i nije imao nameru da popusti. Nole je bio fantastičan u četvrtom i petom setu. Kao da je tada rekao ono svoje čuveno – „e sad ću da te...“. Ali tu nije bio kraj. Još jedan vaskrs Škotlanđanina, pa konačni našeg momka. I mogli bi da do sutra diskutujemo zašto je Novak najbolji. Kvalitet, psiha, ali ja bih rekao pre svega – srce. Jer kad presuši telo, kad mišići zatrokiraju, onda jedini spas leži u srcu. Veliki, veliki šampion. Kapa dole.
Jadni Marej. Fantastičan igrač, ali promašio je deceniju. Da je igrao pre 10-ak godina, bio bi bez premca najbolji teniser sveta, naosvajao bi se gren slemova. Ovako, ima ispred sebe ovu trojicu koji ga terorišu. Glava, Endi. Pokušao je Bred Gilbert, nije uspeo. Onda Majls Meklagan, koji je manji stručnjak, ali Škot, zna mu žicu. Ni on nije došao do kraja. Onda Deni Valverdu, koji čak nije ni trener nego njegov drugar. Opet ništa. I sad novi pokušaj – Ivan Lendl, koji nadimak Ivan Grozni nije dobio jer je ljubazan čovek. Koga god angažuje Marej (a bogato plaća britanska teniska federacija), ni jedan karakter (ili što bi rekli neki – personaliti), nije uspeo da dopre i razreši enigmu u komplikovanom Endijevom mozgu...
Dok su se Novak i Endi muštrali, Rafa je mirno sedeo i navijao za što duži meč. Doduše, poznajući njegov običaj da rano leže, verovatno će tek ujutru saznati ime protivnika u finalu, ali da će biti znatno svežiji od Đokovića koji je dobio posle skoro pet sati, to je činjenica. Ali ne i presudna stvar. Novak ima nešto manje od dva dana da spremi telo. Miljane i ekipo, sad vi nastupate.
Džejmi Li Kertis je posle uloge u legendarnom hororu „Noć veštica“ iz 1978. godine dobila ultimativni nadimak – Kraljica vriska. Tada Šarapova i Azarenka još nisu bile ni rođene, a kamoli igrale tenis, pa američka glumica nije imala konkurenciju. Sutra će biti pomereni standardi buke u sportu. Već godinama se priča, na početku u šali ali sve češće ozbiljno, kako stati na put tim ženskim decibelima. Sve što remeti tišinu preko potrebe – u ovom sportu nije dobrodošlo.
Marija i Viktorija, jedva čekam da gledam vaš duel. Samo da – gledam