
harper lee wrote:Ne znam kako tacno da formlisem ovu misao koja mi se od jutros muva po glavi ali pokusacu.
Ovu vlast, njene prirepke i uopste clanove tog politicko-medijsko-analiticko-ekspertsko-tajkunskog establismenta, bez obzira na to s koje strane politickog spektra dolaze, vrlo je neprijatno iznenadila ovakva i ovolika ljudska solidarnost, cak i prekogranicna, a jos neprijatnije je iznenadilo potpuno odsustvo razumevanja na poslednjim medijima koje nisu zatakli za pojas, drustvenim mrezama i internetu uopste, za njihovo guslanje i prenemaganje koje oni muljaju po ustima i pokusavaju da prodaju kao politicku principijelnost, civilizacijski stav i politicki aktivizam. Trenutno su puni mediji sokiranih nazovi politicara, nazovi novinara, nazovi eksperata, nazovi analiticara i nazovi ljudi koji landaraju okolo, tapsu jedni druge po ledjima, opravdavaju iz cehovske lazne solidarnosti ovog ili onog, cepaju neku nepotrebnu i perifernu dlaku nacetvoro, apsolutno zgrozeni time sto su u ovoj drzavi iz senke iskocili na scenu neki obicni ljudi koji bez primisli o sopstvenoj koristi volontiraju, pomazu i bez ikakvog roptanja krpe socijalne provalije i bezdane koje su srpski politicari i njihovi udjiguzi ostavili za sobom raznoseci drustvenu supstancu na nacin na koji su raznosili pare iz korisnih stavki u budzetu, pesak sa nasipa, misterioznu robu iz robnih rezervi koja ce se aktivirati nekada, u nekoj dalekoj buducnosti, kada se za to steknu neki nemusti uslovi i sve drugo cega su mogli da se dokopaju.
Ja zaista ne znam, nisam primetio, proslo je to pored mene, kada se desio taj opsti raskol izmedju naroda s jedne i institucija koje bi tom istom narodu trebalo da olaksaju, obogate i u krajnjoj liniji sacuvaju zivot, s druge strane. Ono sto znam, jer vidim, je da je taj raskol takav i toliki da se komotno moze govoriti o novoj neverovatnoj podeli u Srbiji na gradjane i establisment, dve grupe koje se susrecu samo onde gde su prinudjene da se susretnu i u kojoj ova druga grupa radi ovoj prvoj o glavi iz nadinstitucionalnih, nadideoloskih, nadpolitickih, nadinteresnih i nadstranackih razloga. Neprijatna je cinjenica da nama nije problem nekakav Aleksandar Vucic ili tako neka druga parapoliticka protuva i diletant, nama su problem sve stranke, svi politicari, svi mediji sa nacionalnom frekvencijom, sve drzavne institucije, policija, vojska, Crkva, sva ministarstva, svi sekretarijati, sve lokalne, regionalne ili drzavne uprave, sve komisije, sve agencije, ceo jebeni drzavni aparat od najsitnijeg biroa koji zivi u nekoj smrdljivoj i zagusenoj kancelariji od par kvadratnih metara pa do premijera i predsednika. I sada se ceo taj sistem pokrenuo da se odbrani od poplavljenih gradjana, od volontera, od obicnih ljudi koji prebiraju po novcanicima da bi videli imaju li za jos jednu kesu pelena, jos jedan balon vode, jos jedan paket toaletnog papira da kupe i nekome posalju, od onih koji su skakali u bujicu za macetom i kucetom, kojima su ledja pucala danima na nasipima, klizistima, centrima za smestaj izbeglica i na drugim mestima gde se tuklo s nadirucom vodom da bi se sacuvali zivot i imovina onom do sebe. Placeni novinari, dotirani glumci, opozicioni politicari, vecite javne licnosti i heroji tabloida, samozvani eksperti i analiticari, cela ta bulumenta krvopija i interesdzija, upregla se u zastitu svoje infrastrukture neznanja, nesposobnosti, nepotizma, stranackih i drugih kombinacija, medijske ekskluzive i parazitizma. Pitam se za ovog ili onog zasto se nije javio da kaze ovo ili ono protiv ovoga ili onoga, a sad mi se cini da je za bilo koga od njih bolje da cuti, jer ko se nije uopste javljao taj je jedini dusu sacuvao.
Nikad nisam bio nekakav anarhista, neprijatelj establismenta, imam prilicno konzervativna shvatanja kad su metapoliticke stvari u pitanju, ali imam zelju da se u ovom trenutku zahvalim izvesnoj Jasmini Ivanovic, gradskom sekretaru za socijalnu zastitu zato sto mi je sinoc jednom recenicom zaokruzila svu trulez, sav jad i svu besmisao celog tog samozivog i samodovoljnog sistema zla, pokvarenosti i nitkovluka, taj zrvanj kojim se drobe ljudski karakteri i zivoti, tu gadost koja sebe naziva javnoscu Srbije. Mi nismo bolestan i zao narod, sto olako zakljucujemo kad god se dese neke krupne i zahvatne stvari, mi smo zdrav pacijent koji se u stanju indukovane bolesti drzi pogresnom terapijom. Mi nemamo veze sa ovim establismentom u Srbiji, on je sam sebe stvorio i sam sebe odrzava. I mi smo, na kraju, danas u otvorenom ratu protiv tog i takvog establismenta. Ratu koji moramo da dobijemo zbog naseg mentalnog zdravlja i buducnosti nase dece.
Fratelo wrote:Ko je predlozio Rihu i Sabica za clanove rema?
Je li nemamo nekog boljeg od Rihe pobogu.
Users browsing this forum: Semrush [Bot], Trendiction2 [Bot] and 19 guests