Zlaja wrote:Nebitan je period od hapšenja do izručenja, da nije bilo te međunarodne optužnice ne bi bio dan u zatvoru.
Bitanga u domaćem zatvoru > bitanga bilo gde u zatvoru > bitanga na slobodi
To je u Titovom maniru da se ne treba drzati zakona kao pijan plota...
Milosevic se ne bi ni predao da nije dobio pisanu garanciju da nece biti izrucen Hagu...
Ovako je njegovu isporuku obralozio tadasnji upravnik CZ-a Dragan Blanusa
-Na Vidovdan 2001. godine izašao sam na ručak sa prijateljem. Samo što je stigla hrana, zvoni mi mobilni: Zoran Mijatović (načelnik DB). Rekao mi je da se hitno vratim u zatvor, i ja sam odmah znao čemu se radi. Samo sam spustio pribor i izašao.
"Vlada je odlučila o izručenju Miloševića": Zoran Mijatović je odluku saopštio Blanuši
Vlada srbije je odlučila da se izruči, rekao mi je Mijatović. Dobro, kažem mu, očekujem da će sudija doći sa rešenjem, ali on samo ponavlja “Ne, ne, Vlada je odlučila, poslaću ti dopis”. A dopis, dva lista sa po tri reda teksta: odluka, zaključak, kraj. Presekao sam se. Zove me potom Batić, objašnjava mi sve isto. Pozvao me i Dragan Vulić, moj direktni nadređeni iz ministarstva, , ali meni hladno oko srca.
Onda sam pozvao Vidu Petrović Škero (predsednicu Okružnog suda). Imali smo dobar odnos, ali ona mi je samo kratko rekla da sud tu nema nadležnosti. Čavlina mi je odgovorio nešto slično. Svi su bili uplašeni, ma tresli su se! Telefon nastavlja da zvoni, pritiskaju me, to sad već traje sat vremena. U trenutku sam prelomio i rekao svojim ljudima: hoćemo li da radimo? Ipak, znao sam da moram sam to da izvedem. Poslao sam četvoricu ljudi samnom u ćeliju.
Ulazim u sobu, Sloba se tek vratio iz šetnje. Bio je samo u gaćicama i ogrtaču, svilenom, srebrnaste boje. Pogledao me, a čelo mu se naboralo kao na Koraksovim karikaturama. “Pa, šta je ovo upravniče?”, pita. “Ništa, idete u Hag”, odgovorio sam, kratko. “Molim?”, opet me upitao. “Kažem, idete u Hag, spakujte stvari odmah”, podviknuo sam i počeo da se dernjam na stražare, “Ajde, pakujte ovo”, kažem im. Nisam ga gledao u oči.
Ponavljao je da mu dam telefon da se javi Miri, ali sam ga odbio. Polako je navlačio čarape, jednu po jednu. Gledam na sat i vidim da već kasnimo. Već smo morali da krenemo ka Institutu (sedištu DB). Samo sam se nadao da neće da legne na pod i počne da pruža pasivan otpor – ne bih znao šta da uradim u tom slučaju. Krećemo, niz stepenice, ja korak ispred njega. U dvorištu stoji jedna „marica“, dežurna tog dana. Kada je vozač video Miloševića sledio se. Rekao sam mu da sam izabere put, da vozi normalno, da ne koči naglo i ne prolazi kroz crveno. Pratio sam ga u svom “mercedes 190”. Lagano smo napustili dvorište: iako je bilo okupljenih ljudi ispred kapije, niko nije obratio pažnju na tu staru “maricu”.
https://www.blic.rs/vesti/hronika/on-je-izrucio-milosevica-hagu-ispovest-dragise-blanuse-2-pio-sam-viski-sa-milosevicem/cqqnsld