Mislim da nema tipa u istoriji srpske kinematografije koji se toliko sazivio i poistovijetio sa svojom ulogom da je evo zivi i u stvarnom zivotu vise od 20 god. (Serdji u
'Buretu Baruta'). Toliko ga je ta uloga odredila da od tada konstantno "igra sebe". Nije mu toliko ni zamjeriti, jerbo ni sama Srbija se gotovo ni u dlaku nije promjenila za cijelo ovo vrijeme, jedino sto u ovom momentu nema neposrednih ratova. Uzgred, Serdji time pokazuje da bas i nije veliki interpretator scenske umjetnosti, jerbo mu je moc glumscke transformacije minimalna, kad vec, eto nikako ne uspijeva da iskoci iz jedne uloge..

No, sve to spada u
"rok sluzbe" za prikaz srpskog drustvenog jada.
PS. Serdjo burazeru, odrssti napokon i ozeni se (pa makar i izvan nesretne Srbije).
