Ne znam više šta da kažem a da se ne ponovim. Ovo se ponavlja iz godine u godinu. Okupi se reprezentacija za neko takmičnje, nema najboljih iz kojekavih raznih razloga, zbog sujeta, dijete, odmora... Onda kiksnemo tamo (blago rečeno), par dana se diže halabuka i onda ćao doviđenja, vidimo se sledeće godine u isto vreme.
Ovakvi izgovori kao Veskovićev su smešni i ponižavajući. Koji đavo su onda oni radili na pripremama kada mi u trećoj utakmici nemamo snage
Mi godinama tapkamo u mestu. Niko ništa ne čini da se pomerimo s mrtve tačke... Ako se ne promeni nešto ovaj sport može slobodno da se izbriše iz registra. Neće biti ni onih 50 mučenika po utakmici
Imam još nade u Marinu i Jokovićku da će nešto promeniti, ali iskreno svakim danom sve imam manje vere u ovaj sport.
A što je najgore od svega juče nam se sve lepo otvorilo. Nemačka je dobila Italiju prethodni dan, mi igrali lepo 3/4, bili u utakmici i onda kada je trebalo da prelomimo..