Evo i teme za nekadašnji nacionalni sport.
Za početak odličan blog o Viktoru Korčnoju sa sajta sportske.net
http://www.sportske.net/blog/nikola-rad ... 73691.htmlViktor Korčnoj – nezaboravni majstor zaboravljene igre
01. april 2012. | 15:04 | Autor: Nikola Radosavljević
Priča o Viktoru Korčnoju je fascinantna i teško ju je ukratko ispričati, ali i malo podataka će reći dosta o tom jedinstvenom čoveku, ne samo u svetu šaha.
Postovi autora:
Imaginarna srpska liga 2 – Povratak ničega
Imaginarna srpska liga
Prestonice neuspeha
Kad je Trst bio naš...
Gde smo bili – svugde, šta smo uradili - ništa
Jula 2011, u pitoresknom Lojkerbadu, na obroncima Alpa, održavao se, naizgled ni po čemu preterano zanimljiv i poseban, šampionat Švajcarske u šahu. Šah je, realno, davno prošao zenit, reforme FIDE u vreme predsedavanja Kirsana Iljumžinova načinile su cirkus od nekada spektakularnog takmičenja, a današnje preterano analiziranje i kompjuterska pomoć doveli su nekadašnju kombinaciju sporta i umetnosti na ivicu toga da postane obična matematička igrarija u kojoj su kompjuteri odavno prevazišli i najuspešnijeg čoveka. Samim tim, čak ni mečevi za titulu prvaka sveta više ne privlače ni približnu pažnju kao nekad, a o državnim prvenstvima ne treba trošiti reči. Ipak, švajcarski šampionat za 2011. bio je po nečemu poseban. Naime, trijumfom protiv Džozefa Galagera, prvak Švajcarske u šahu postao je Viktor Korčnoj. Ne bi tu bilo ničeg čudnog, da četiri meseca ranije Korčnoj nije napunio osamdeset godina. Neki mesec pre toga, Korčnoj je na turniru u Gibraltaru savladao Fabijana Karuanu, sedmog na svetskoj rang listi i šezdeset jednu godinu mlađeg od sebe, što je iskorišćeno kao jedan od argumenata u ozbiljnim člancima sa pitanjem „Da li šah sprečava nastajanje Alchajmerove bolesti?“. Priča o Viktoru Korčnoju je fascinantna i teško ju je ukratko ispričati, ali i malo podataka će reći dosta o tom jedinstvenom čoveku, ne samo u svetu šaha.
Viktor Korčnoj je rođen 23. marta 1931. u tadašnjem Lenjingradu. Iako je šah sport u kome biste upadali u oči ako ste imali neki običan životni put, Korčnojeva biografija čak i u takvoj konkurenciji čudaka i nesvakidašnjih pojava odskače. A bilo je nekoliko stvari koje su uslovile da Korčnojev život bude tako čudan i nepredvidljiv, a osnovna je bila ta da je Korčnoj prekasno postao zaista veliki šahista. Sve posle toga je bilo samo niz posledica.
Korčnoj je naučio da igra šah sa pet godina, sa šesnaest je bio juniorski prvak SSSR-a, a sa dvadeset pet velemajstor. Ipak, Korčnoj je imao veće planove. Hteo je da bude prvak sveta. U to vreme, svetskim šampionatima su neprikosnoveno vladali sovjetski velemajstori i izbor igrača koji će doći do titule nije se zbivao samo za šahovskom tablom, nego i u visokim krugovima sovjetskih šahovskih vlasti. Korčnoj nije bio miljenik partije, a još uvek nije bio dovoljno kvalitetan da nadmoćno nadmaši one koji to jesu bili. Četiri puta tokom šezdesetih bio je pobednik šampionata SSSR-a, ali je sporo sazrevao, često je zbog agresivnog stila igre srljao u neočekivane poraze i delovalo je da nikad neće doseći najveće visine. Šahovski velikodostojnici SSSR-a digli su ruke od njega kad je napunio četrdeset godina i okrenuli se mlađim snagama. Od posebnog značaja bilo je to što je 1972. u „meču stoleća“ Fišer savladao Spaskog i time, posredno, celokupnu sovjetsku školu šaha. Amerikanci su pobeđivali Sovjete tamo gde je bolelo, tamo gde je „sovjetski um“ morao da nadjača američki – u trci za sletanje na Mesec, u nuklearnim probama, a sada i u šahu i Sovjeti su pod hitno morali da proizvedu novog prvaka sveta, a četrdesetogodišnji Korčnoj to svakako nije bio. Šahovski sovjetski čelnici su ga otpisali i okrenuli se dvadeset godina mlađem Anatoliju Karpovu. Kada su njih dvojica 1974. igrali meč za izazivača prvaka sveta, Korčnoj se suočio sa strahovitim pretnjama i preprekama. Njegovom sekundantu Bronštajnu je prećeno i on je odustao od pomaganja Korčnoju. Korčnoj je bio toliko sluđen da je, na primer, u jednoj partiji pitao sudiju da li može da napravi rokadu dok mu je napadnut top. Vlasti su već sumnjičile Korčnoja za antisovjetsko delovanje i nisu hteli da mu dopuste da pobedom nad Karpovim nanese novi udarac sovjetskom šahu. Na kraju, Karpov je savladao Korčnoja 12 ½ - 11 ½ . Nakon toga, zbog odbijanja Bobija Fišera da igra meč za prvaka sveta, Karpov je automatski postao prvak. Sovjeti su bili zadovoljni.
Korčnoj, međutim, nije želeo da odustane. Vlasti mu nisu dozvoljavale da učestvuje na turnirima, velemajstor Petrosjan ga je javno kritikovao u štampi i pritisak na njega je bio nepodnošljiv. Kad mu je konačno 1976. dozvoljeno da učestvuje na turniru u Amsterdamu, Korčnoj je načinio nezamisliv potez – po okončanju turnira, koji je osvojio, zatražio je politički azil. Samo da bi postao prvak sveta, Korčnoj se odrekao domovine, ostavivši za sobom ženu Izabelu i sina Igora, koji su, zbog njegovog prebega, živeli praktično u kućnom pritvoru, a vesti o njihovom teškom stanju i zatočeništvu su poturane kako bi se na Korčnoja izvršio dodatni pritisak.
Ipak, Korčnoj je ostao dosledan i, nakon nekog vremena provedenog u Holandiji i Zapadnoj Nemačkoj, ostao je da živi u Švajcarskoj, gde je ogromnim trudom uspeo da ponovo dođe do mečeva za prvaka sveta, pobedivši najpre svog neprijatelja Petrosjana, a potom još dvojicu sovjetskih uzdanica, Polugajevskog i Spaskog, došavši tako do željno očekivanog revanša protiv Karpova.
Meč je počeo 18. jula 1978. i potrajaće puna tri meseca. 47-godišnji Korčnoj je došao u Bagio, na Filipine, uz podršku malog tima predvođenog velemajstorima Rejmondom Kinom i Jakovom Marejem i misterioznom pomoćnicom Petrom Leverik, koju je upoznao u Švajcarskoj, bivšom zatočenicom gulaga i žestokom protivnicom Sovjeta. Njena podrška i ljubav prema Korčnoju bila je ogromna, ali njena mržnja prema Sovjetima koja se prenosila i na Korčnoja, dovela je do niza bizarnih i tragikomičnih događaja, nezabeleženih u istoriji mečeva za prvaka sveta.
Meč je počeo sovjetskim insistiranjem da je Korčnoj apatrid i da kraj njega za stolom ne može stajati švajcarska zastava. Korčnoj je najavio da će na to odgovoriti sedenjem prilikom intoniranja sovjetske himne. Lukavi predsednik FIDE Florensio Kampomanes izbegao je skandal time što je naredio da se, umesto sovjetske himne, „greškom“, pusti Internacionala. Ali bio je to tek početak. Usledio je incident kada je Korčnojev tim uputio zvaničnu notu zato što je Karpov tokom meča dobio čašu jogurta koju nije tražio. Tvrdnja Korčnoja, odnosno ogorčene gospođe Leverik, bila je da je tim jogurtom Karpovu mogla biti prenesena nekakva poruka. Ovakva tvrdnja bila je ismejana sa svih strana. Kako se bitka zahuktavala, situacija je postajala sve bizarnija. Karpov je, nakon što je Korčnoj u jednoj partiji odbio remi i odlučio da protivnika navede na pat, što je Karpov smatrao uvredljivim, odbio da se rukuje s njim. Rejmond Kin je na to rekao da je to divno, jer oslobađa Korčnoja obaveze da nakon svake partije pere ruke.
Pritisak na Korčnoja povećan je dovođenjem sovjetskog ekstrasensa, tajanstvenog doktora Zuhara, koji je, sedeći u četvrtom redu publike, netremice posmatrao Korčnoja. Korčnoj je tvrdio da ga Zuhar hipnotiše i zahtevao je da se on udalji iz sale. U narednim partijama, Zuhara su organizatori čas izbacivali iz sale, čas ga slali u poslednji red, a čas, na proteste sovjetske delegacije, vraćali u četvrti. Korčnoja je to izluđivalo. Konsultovao je Odeljenje za psihologiju Univerziteta u Kembridžu kako bi ustanovio metode kojima bi se borio protiv tajnovitog parapsihologa. Nije vredelo, Karpov je poveo sa 4:2 u pobedama, a meč se igrao u šest pobeda. Na kraju je Korčnoj pribegao obrnutoj taktici. Počeo je da nosi naočare sa jednosmernim ogledalom, a na kraju je dobio i pomoć sa neočekivane strane. Dvoje mladih Amerikanaca, Viktorija Šeperd i Stiven Majkl Dvajer, inače pripadnici indijske sekte Ananda Marga, ponudili su mu da neutrališu parapsihološke moći doktora Zuhara. Korčnoj im je poverovao. Scena koja se zbivala tih dana u Bagiju bila je sve samo ne očekivana za jedan meč za titulu prvaka sveta. U publici su sedeli doktor Zuhar, koji se fokusirao na Korčnoja i Viktorija i Stiven, koji su se, sedeći nepomično u meditativnoj lotos pozi, fokusirali na doktora Zuhara. Korčnoj je bio zadovoljan, a Karpov se unervozio. Ipak, tad su Sovjeti izdejstvovali izbacivanje iz sale pripadnika sekte, tvrdeći da su bili uključeni u teroristički napad na indijskog diplomatu u Manili. Karpov je dobio sledeći meč i poveo sa 5:2. Delovalo je da je sve gotovo, ali tada je Korčnoj krenuo u veliki preokret. Kao da je jednostavno rešio da igra na sve ili ništa, kao da je Karpova sva priča sa vidovnjacima, sektama, teroristima, politikom i drugim čudima izmorila, a možda uljuljkala, Korčnoj je od naredne četiri partije, dobio tri. U pauzama između mečeva, sretao se sa Viktorijom i Stivenom i meditirao. Izjednačio je na 5:5. Sad je samo jedna partija odlučivala. Tad su Sovjeti pribegli konačnom triku: izdejstvovali su izbacivanje pripadnika sekte iz grada Bagija, što je predstavljalo jedinstven događaj u istoriji sporta. Korčnoj je, poljuljan, krenuo na sve ili ništa. Napao je, sa crnim figurama, i nasuprot savetu svog sekundanta Mareja. Izgubio je 32. partiju i time ceo meč. Disident i apatrid je na kraju poklekao, ali su simpatije celog sveta bile na strani jednog usamljenog čoveka koji se suprotstavio celokupnoj državi, najvećoj i najjačoj na svetu, ne samo u šahu.
Korčnoj je i 1981. došao do meča za titulu prvaka sveta. Imao je već pedeset godina i nije više mogao da se suprotstavi Karpovu na nivou kao tri godine ranije. Izgubio je 6:2 i time je okončan njegov san da postane prvak sveta. 1983. je na turniru kandidata trebalo da u Pasadeni, Kalifornija, odigra meč protiv mladog Garija Kasparova. Kasparovu, koji nije bio miljenik sovjetske vrhuške, čelnici šahovske federacije nisu dozvolili da igra u SAD, sa kojim su odnosi, zbog bojkota Olimpijskih igara 1980, bili zategnuti. Korčnoj je praktično već dobio meč, ali tad je, da bi sprečio da se Kasparovu dogodi ono što se prethodno dogodilo njemu, pristao da se meč odigra u Londonu. Korčnoj za svoj fer plej nije nagrađen. Izgubio je od Kasparova i nikad više nije bio blizu meča za titulu, iako je još nekoliko puta igrao turnire kandidata, poslednji od njih 1992.
Ipak, Korčnoj nije prestajao da čini nesvakidašnje stvari. Očigledno i dalje zadivljen onostranim i neobjašnjivim pojavama, 1985. je prihvatio poziv Volfganga Ajzenbajsa da odigra veoma čudan meč. Protivnik u tom meču bio mu je Geza Maroci, čuveni mađarski velemajstor. Jedini problem bio je taj što je Maroci preminuo 1951. godine. Korčnoj je prihvatio da igra meč protiv Marocijevog duha, s kojim je komunicirao preko medijuma Roberta Rolansa, koji je, iako nije znao ništa o šahu, automatski zapisivao Marocijeve poteze. Meč je trajao skoro osam godina, pošto je Korčnoj slao svoje poteze Ajzenbajsu, a ovaj ih zatim prosleđivao Rolansu, koji je na spiritističkim seansama davao Marocijeve odgovore. Na potez se u proseku čekalo po tri nedelje. Korčnoj je na kraju pobedio, ali su mnogi eksperti govorili da je Marocijev duh odigrao na nivou velemajstora, i to primenjujući način igre karakterističan za igrače iz prve polovine 20. veka. Korčnoj je tvrdio da je uveren da je zaista igrao sa Marocijevim duhom i da je ponosan na kvalitet partije.
Ni kasnije, sve do danas, Korčnoj nije posustajao. Pojavljivao se u šaljivim reklamama za mleko, gde ga je pobeđivala krava, ali i na ozbiljnim turnirima, na kojima i dan-danas briljira. Pre pet godina, bio je na fascinantnom 85. mestu na svetskoj rang listi, danas je tek 478, ali među najstarijim sportistima sveta, jednostavno mu nema ravnog. Samo je jedanput nastupio na Svetskom prvenstvu za veterane, to jest šahiste starije od šezdeset godina. Bilo je to 2006, kad je njemu bilo već sedamdeset pet. Ubedljivo je trijumfovao, postigavši 7,5 poena u prvih osam partija, da bi zatim opušteno remizirao u preostale tri. Očito je Viktor Korčnoj jedinstvena pojava, čak i u mnoštvu jedinstvenih pojava koje vladaju svetom šaha.
Pre neki dan, Viktor Korčnoj je napunio osamdeset jednu godinu. Na leto brani titulu šampiona Švajcarske. Ne znam za vas, ali ja sam uveren da je može odbraniti. Makar i uz malu pomoć duhova i natprirodnih sila, čiji je, očito, miljenik.