by Milutinov Tata » 24 Dec 2020, 08:53
Dobih inspiraciju pa da se malo nadovezem na temu secanja.
Drazen, Kukoc, Paspalj, Radja, Divac, EP '89, najjaca petorka za mog zivota, tu su sve 3 evropske titule te godine, cisto da se pomene i forma. Izostao je mec sa Sovjetima (kojima je to bila labudova pesma), ali smo Grke dva puta dobila sa 20+. Na zalsot bez Djordjevica, ali sa Danilovicem koji je pokazao da njegovo vreme dolazi. Naredne godine bez Radje u Argentini do svetskog zlata, pa bez Drazena u Rimu ubedljivo do evropskog zlata '91. Imali smo u jednom trenutku tokom drugog poluvremena protiv domacina u finalu +25. Tada je Divac pravo sa finala NBA dosao da igra EP. Kombinacija igraca Jugoplastike i Partizana, mogli su igrati zavezanih ociju.
Djordjevic, Danilovic, Paspalj, Savic, Divac, nesudjene OI '92, dvojac koji je pokorio Evropu, Paspalj fenomelana sezona u Olimpijakosu, verovatno najbolja u njegovom zivotu, preko 30 poena u proseku, Savic tada sigurno najbolji na svojoj poziciji u Evropi (Volkov iz NBA je mogao samo da mu se "pokloni"), Divac nakon 3 sezone u NBA kao "vodja" novih Lejkersa. Na zalost cekali su do Atine '95 da ih vidimo na delu. Tada je Paspalj vec bio u padu, ali je uskocio Bodiroga. U Atlanti smo na suvi kvalitet dobili prvu protiv Grka, ali nakon toga je krenula "poezija" do polufinala, u kome smo za razliku od napadacke kosarke iz Atine, Litvnace slomili odbranom. Sabonis, Karnisovas, Marculjonis, Kurtinaitis ni 60 poena. O finalu su drugi pisali, dugo smo se drzali, ali smo u poslednjem delu utakmice potonuli, pa je ralika na kraju i previsoka bila.
Onda za EP Divac i Paspalj uzimaju "pauzu", na terenu su Djordjevic, Danilovic, Bodiroga, Savic i Rebraca. Nakon poraza od Italije u uvodnoj fazi sledi opet rutiniranje rivala, u finalu revans Italijanima, koji predvodjeni Majersom i Fuckom ostaju na 49 poena. Naredne godine na SP nema Savica i Danilovica, Djordjevic igrao povredjen, nasi "Grci" ne dobijaju dozvolu da igraju. Beric podbacio, ali Bodiroga i Rebraca u do tada najboljim izdanjima u reprezentaciji nas nose do titule uz odlicne role Obradovica, Tomasevica i Topica.
Nesrecna '99, pristizu Tarlac, Gurovic i Stojakovic, dolazi cak i Divac nakon skracene NBA sezone, ali nema Djordjevica i Rebrace. Na terenu Obradovic, Danilovic, Bodiroga, Tomasevic i Divac, Stojakovic nije ni igrao zbog cini mi se neke infekcije. Sve ide nekako dobro do nebitnog meca u drugoj fazi protiv Rusa, Obradovic se tada povredio, Lukovski nije mogao da ga zameni pa Bodiroga preuzima sav teret na sebe. Protv Italijana upadamo u crnu rupu u prvom poluvremenu, ali u drugom krecemo u neverovatan povratak i trojkom Scepanovica vodimo +2, ali nam u sledecem napadu Galanda vraca trojku nakon uhvacene lopte u napadu i ostajemo bez daha i finala, srecom ne i bez medalje.
Sidnej, na parketu Obradovic, Danilovic, Bodiroga, Tomasevic i Rebraca. Sa klupe Stojakovic (opet problemi sa povredom), Scepanovic, Drobnjak i Tarlac, uz njih Lukovski, Rakocevic i Jestratijevic. I danas kada u glavi premotam film, neverovatno je da ovakav tim ne ode u borbu za medalje. Sve je palo u vodu u drugom poluvremenu protiv Kanade, dobio nas jedan covek Stiv Nes, Danilovic se povredio i protiv Litvanije uzas, nakon toga jos jedan poraz od Italije (3. u nizu). Nije bilo Jarica, Gurovica, Topica, mozda bi jedan od njih promenio nesto...
U Turskoj secanje na stara vremena, bez poraza do titule uz dominaciju na terenu. Nema vise Danilovica i Rebrace, ali Jaric, Bodiroga, Stojakovic, Tomasevic i Tarlac, uz Obradovica, Gurovica, Drobnjaka i Scepanovica (Rakocevic, Milojevic i Petrovic mahali peskirima) donose jos jedno zlato. U 12 godina, 5 zlata za nasu reprezentaciju, 3 na 4 sampionata kao SRJ.
SP 2002, nema Obradovica i Tarlaca, Scepanovic zbog koncepcija ne igra, ali Divac je tu, ispostavice se odigra jednu, ali najvazniju utakmicu. Jaric, Bodiroga, Stojakovic, Tomasevic i Divac, uz Gurovica, Vujanica, Drobnjaka i Koturovica, uz zanemarljiv doprinos Rakocevica, Cabarkape i Radmanovica. Posle poraza od Portorika priterani smo uza zid, odlicni protiv Brazila i Turaka i onda mec za sva vremena protiv SAD i jedan od momenata u zivotu kada se svi secaju gde su bili kada seodigrao. Srecom da je na tom talasu stiglo i zlato (hvala Bodirogi sto nas je podigao iz mrtvih u finalnom mecu) jer bi sve izgledalo potpuno drugacije da se nismo popeli na sam vrh. Jos jedno svetsko zlato, 2 u nizu kao SRJ, trece na poslednja 4 sampionata za nasu zemlju. Na zalost i poslednje do danas.
U Svedskoj je vec krenuo raspad sistema, imamo vizu za OI pa redom otkazuju igraci. O Atini i EP ste vec pisali, ali tu je bila silazna putanja vec na vidiku. Bez Stojakovica i Jarica u Atini zbog problema sa selektorom, a u Novom Sadu skup skoro svih najboljih igraca, ali ne i najboljeg tima.
Za mene je najveca radost Atina '95, tesko je onima koji to nisu doziveli opisati tu atmosferu nakon 3 godine egzila sa svih takmicenja i provalu emocija, kako su se iscekivale utakmice, samo finale i atmosferu u dvorani, zakucavanje Danilovica, 41 poen i 9/12 trojke Djordjevica...
Od utakmica iz drugog plana mec sa Hrvatskom u Barseloni, ko se sada seca faula Obradovica nad Rimcem... Zatrpavanje nesrecnih Letonaca '01, frizideri su ulazili u kos u prvom poluvremenu.
Potezi zakucavanje Danilovica, faul Savica nad Fuckom, rampa Rebrace Mihajlovu, treca trojka Gurovica...
#10 Gracias Dios, por el fútbol, por Maradona, por estas lágrimas.
#8 #24
OI 2016/2021
SP 2009/2015
EP 2006/2012/2014/2016/2018
SK 2010/2014
SL 2007/2008/2010/2011/2013/2014/2015/2016/2017/2019
MI 2009/2018
OSVOJILI SMO SVEEEEEE!!!