Lavileni, kog su svojevremeno smatrali čudom prirode, nije bio ni blizu ovome.
Od večeras i svetski dvoranski rekord i onaj na otvorenom, posle Bubkine dominacije imaju istog vlasnika. Ono što je zajedničko je i to što ovo i dalje ostaje jedina (ja volim da kažem gimnastička) disciplina u atletici u kojoj je dvoranski rekord jači od rekorda na stadionu.
P.S. Umalo se ne šlognuh kad videh naslov svetski rekord, pomislih na Krauzera i beogradske merače daljine.