Board index Avangarda Intervju Naši gosti

Milos Topalovic

Milos Topalovic

Postby Kiki Musampa » 23 Jun 2020, 09:58

1. Poznat si kao veliki fan Borusije Menhengladbah, otkud tolika ljubav prema tom klubu ?

Kao dete sam 1973. godine pratio finale Kupa UEFA Liverpul-Borusija Menhengladbah 3:0 (prvi meč prekinut zbog kiše pa je igran novi) 0:2, a ime grada i kluba me toliko zainterigiralo da sam odmah počeo da se raspitujem i istražujem ko su, šta su...Onda je došlo SP godinu dana kasnije i u albumu sličice Fogtsa, Necera, Vimera, Hajnkesa pa sam se tada još više „primio“, a 1975 su osvojili Kup UEFA 0:0 i 5:1 u Holandiji protiv Tventea. I Tvente mi je tada bio zanimljiv Jering-Palplac-Zuidema je napadački trio koji je harao, ali je Borusija trijumfovala zato što je pobeđivala sa 5:0, 7:1, 12:0... Toliko su bili avangardni i rapuvcani u vreme „katenaća“ (Inter su pobedili sa 7:1!) da ih je svet nazvao „koltovi“ uz standardno u nemačkoj „ždrbci“. Trener-hedonista-povremeno alkoholičar i tvorac Gladbaha Henes Vajsvajler govorio je „više volim poraz 3:4 nego pobedu 1:0“ i tu je bila sva filozofija uraganske igre. Borusaja je bila bara bar sa Bajernom (čak i bolja) ali tada je iza Bajerna stajala najpre kompletna Bavarska (najrazvijenija nemačka pokrajina), a onda i država. Dodeilila mu je 1972. Olimpijski stadion čime mu je dupliran prihod (duplo veći kapacitet) pa se zahvaljujući tom novcu odlepio i postao projekat nacije. Menhengladbah je u Nemačkoj kao Lučani u Srbiji. Zadnja rupa na svirali i jedan od retkih gradova koji uopšte nema industriju. Ali je klub ponosan, tradicionalan (od 1900), ima neverovatnu armiju navijača (po celoj Nemačkoj i svetu) za tako malu sredinu pronalazi i lansira igrače poput Mateusa, Efenberga i stotine drugih. Nije podlegao i prodao ime stadiona (jedini uz Union) čak ni u vreme poslednje krize. Ima tu još milijardu detalja za ovih skoro 50 godina koliko navijam za Borusiju koju su mnogi upoznali (neki i zavoleli) upravo zahvaljujući meni. Pojedinim Srbima je najvažniji sudija Mikeloti i Simonsenov penal iz 1979. Niko ne spominje čist gol koji je Borusiji u Beogradu poništen za 2:1. Zvezdaši, koje sam testirao, imaju opravdanje rečima: „Jao vidi stvarno, ja se toga uopšte ne sećam“. Naravno da se ne sećaju ni imena sudije, ali za Mikelotija znaju iako taj gol Simonsena nije ništa bitno promenio. Zvezda je MORALA da u Diseldorfu postigne gol (a nije) i u tome je sudija nije sprečio. Da jeste imali bi razloga da jadikuju. A niko se iz Borsuije nije oglasio psole meča u Begradu u stili „oštećeni smo“, „pokradeni“ i slične floskule koje na ovim prostorima decenijama kruže.
Od prvog momenta skupljam sve (najpre isečke iz novina, pa video snimke, CD, specijalna izdanja, dresove, onda navijačku, opremu, počinjem da putujem na utakmice...) i bavim se novinarstvom jer sam sve i svašta beležio, ali sam pratio i domaći fudbal. I sada svakom mogu da izađem na crtu kada se o njemu povede reč iako mi uopšte nije primaran. Hobi sam pretvorio u posao i stekao brojne poznanike i prijatelje među fudbalskim svetom. Možda mi je najveći uspeh da gde god se zadesim u Srbiji, a treba mi bilo kakva pomoć, mogu nekom da se obratim i ne brinem. Nikada nisam navijao za Zvezdu ili Partizan. Kako? Zašto? Pa u okuruženju nije bio niko da me time zatruje. Navijač ta dva kluba niko nije postao po ličnom izboru. Od malih nogu neko (otac, ujak, stric, komšija, možda poštar ha ha ...) odrede ti za koga ćeš da navijaš. U novije doba kao beba dobiješ člansku kartu i umotaju te u crveno ili crno-bele boje. I gotov si. Nisam želeo da na taj način sina fudbalski obrazujem i vešim pritisak. Zna za koga mu otac navija, a on je simpatizer Barselone. Zbog moje navijačke opredeljenosti uvek sam plaćao poslovni ceh. Zna se kako se dele novinari još u Jugoslaviji. Kada sam u septembru 1997. došao da radim u JSL Sport na ulazu su me pitali da li navijam za Zvezdu ili Partizan da bi znali kako da me rasporede. To je bio moj početak i kraj. Na svu sreću imao sam neke druge kvalitete o kojim je ta generacija novinara mogla samo da sanja. Vodio sam statistiku, imao kartoteke... Prvi sm u Sportu uveo da se uz rezultate međunarodnih liga unose strelci i minuti, izveštaji i još bezbroj novina. A imao sam sjajne dopisnike (tada nije bilo mobilnih i interneta) iz inostranstva, poput poznatog menadžera Zorana Vekića iz Španije, sa kojima sam svaki dan komunicirao telefonima poznatim kao „alo Požega“. Prvi sam počeo na 3K da prenosim utakmice na neuobičajen način ne govoreći gde je lopta (jer to svi vide) već sa brojnim zanimljivostima iz karijera i života aktera što je mnogo kasnije postalo uobičajeno.

2. Na Sos kanalu bavio si se Prvom Ligom Srbije. Kako ocenjujes kvalitet te lige poslednjih godina ?

Svaku ligu sam pratio do određenih granica zbog poznanika, igrača, trenera, gradova ... koji su mi dragi ili sam za njih na neki način vezan. Prva liga je nekada bila kvalitetnija, ali kao i u svim rangovima sada je u pitanju donja granica. Osnovni razlog je konstantna promena sistema takmičenja, prevelik broj klubova, ali i nebriga medija. Lakše ćete naći strelce Prve lige Haitija nego Srbije?! Sistem se mora promeniti, smanjiti, a ne povećavati broj klubova, uz obavezne baraže kako bi svi bili pod tenzijim jer bi se tako smanjio broj nameštenih utakmica. Ove godine ceh su platili Kabel i Smederevo, ali zašto samo oni?! Brujalo se o bar još pet spornih mečeva. Uostalom, znate ono: „Ova sezona je bila regularnija od prošle“, što jasno govori da su obe neregularne!

3.Dugo si vodio emisiju Crna tacka i bavio se analizom spornih detalja. Kako ocenjujes sudjenje u Super Ligi obzirom da je sve vise povika na racun sudija i njihovih sumnjivih odluka ?

Malo ze zemalja poput Srbije u kojima se vrši toliki pritisak. Ovde Mažić (sada je žrtva Jovanović) može da bude najgori, a u Evropi najbolji! Gde je tu logika? Najveći krivci su večiti rivali koji su geneza svih problema srpskog fudbala. Kada se njima udovolji ostalima ostaju mrvice, pa i od sudija. Ostao je rivalitet koji je nestao u Hrvatskoj pošto je Hajduk puko, bugarske velikane pometlao je Ludogorec, u Grčkoj se malo probudio POAK... tako da je naša zemlja jedina sa tolikom polarizacijom da imate osećaj, a ne vara vas, da postoje samo dva kluba. I onda podela na ko je sa kojim dobar ima čemu da se nada. U toj papazjaniji sudije moraju da se priklone nekom carstvu, trpe velike pritiske od organizacije, FSS, klubova i navijača koji su posebna priča. Neispričana.

4. Tvoja ocena upravo zavrsene sezone, ko je po tebi razočarao a ko prijatno iznenadio ?

Najviše je razočarao Partizan na takozvanim „malim“ utakmicama pošto one kod nas još uvek postoje. Neuspeh (bez Evrope) su pretrpeli Radnički i Čukarički, ali to su ciklične pojave pošto je zbog odliva igrača teško biti konstantan. TSC je za svaku pohvalu pošto je ispoštovao igrače (Silađi, Lukić, Filipović...) koji su godinama bili kvalitet, ali na margini događaja ili u pogrešnim klubovima u još gore vreme. Ostali su ostvarili realan plasman. Koliko para (i uticaja) toliko i muzike. Zanimljivo je da su po meni možda dva najstandardnija igrača lige Silađi (TSC) i moj komšija sa Zlatibora Čumić (Radnički) iz unutrašnjosti.

5. Prognoza Finala Kupa ?

Presudiće detalj, „duža klupa“, kiks golmana, veći psihološki pritisak (veći ima Partizan), klizav teren... Možda veće iskustvo fudbalera crno-belih koji su igrali Evropu ali su u njoj dokazali da nemaju dovoljno zrelosti jer im ni igrač više (dva puta protiv AZ) nije predstavljao problem da sve prospu. Ulog je veliki jer pobednik u Evropi startuje sredinom septembra, a poraženi avgusta, a to je ogromna razlika naročito u novom sistemu sa jednim mečom. Lično me najviše interesuje da li će se pritisak koji će imati trener „lala“ Lalatović (nastavak sukoba sa „grobarima“) preneti i na igrače iz Novog Sada uz žal što neće biti i njihovih navijača.

6. Da li mozes da uporedis sadasnji period Zvezdine dominacije sa periodom kada je Partizan osvajao titule u nizu ?

U oba slučaja sve se svodi na pomoć države. Tada su apostrfirani jedni sada drugi političari (ili rukovodioci saveza) i svodi se na to da ne trijumfuju igrači i struka već državni vrh vuče konce. A poznato je da FIFA i UEFA ne dozvoljavaju mešanje politike i sporta ha ha... Kod nas za sve ima rupa u zakonu, pa čak i fantomski ugovori igrača, prodaje kiparksim klubovima koje fudbaler i ne vidi... do zabrane pojedincima da igraju za reprezentaciju („slučaj Grujić“) iz samo pojedincima znanih razloga. Ako bi neko mogao da pobroji sav glib koji može da se nađe u svetu fudbala Srbija je u stanju da „pokrije“ i prezentuje 95% anomalija i to da nikome ne fali dlaka s glave.

7. Kako komentarises cinjenicu da Zvezda cak 4 derbija nije postigla pogodak protiv Partizana ?

Psihologija u sportu je čudo. Svi su ranije govorili da Partizanovi igrači izgube na „Marakani“ čim se nađu u famoznom tunelu, spominjano je da Partizanu XXL godina nije sviran penal... Derbi mečevi mnogima okuju noge, ali mislim da je osnovni problem Zvezde u različitim stilovima igre, odnosno da crveno-beli neguju lepršav, a crno-beli borbeniji pristup u kome ovaj drugi, očigledno, ima prođu pošto je aktuelniji.

8. Zlatibor je izborio plasman u Super Ligu. Znamo da si emotivno vezan za taj kraj, interesuje nas gde ce oni igrati svoje utakmice kao domacini i sta ocekujes od njih u sledecoj sezoni ?

Pošto ispada šest ekipa ne očekujem ništa dobro. To i nije važno već da su ispisali istoriju kao svojevremeno Crvenka, Bor... Budućnost Banatski Dvor, Sevojno ili Donji Srem iz Pećinaca i njima slični. Zasluženo su išli zahvaljujući briljantnoj odbrani, samo četiri poraza od kojih dva sa 0:1 golovima iz penala, imali su odličnu seriju, dobro upakovan tim od anonimaca, bili su strpljivi... Nisam srećan što nemaju svoj stadion (a mogli su da naprave deset koliko se i šta sve gradi po Zlatiboru) jer ne verujem da će ih Užicu dobronamerno dočekati. Biće kao u slučaju Banat-Proleter u Zrenjaninu gde su svi bili protiv komšija iz sela, a to se Užicu već dogodilo kada je Sevojno beležilo sjajne rezultate, I to je generalno problem užičkog (srpskog u unutrašnjosti) fudbala. Više se bave drugima nego sobom uz želju da „komšiji crkne kraja“, a ne u se i u svoje kljuse.

9. Svojevremeno si na Sos kanalu radio sa plejadom sjajnih novinara. Da li si u kontaktu sa Nesom Petrovicem i cuvenim Loknerom ?

Mnogi su počekii da rade zahvlajujući komisijama u kojima sam bio sa par kolega. Basket ekspert Nenad Kostić je lep primer. Tegeltija je bio još u Sportovoj školi novinarstva. Sa Nešom da, Loknerom ne. Prirodom posla sa Petrovićem sam u stalnom kontaktu dok sa ostalima prozborim, ako se sretnemo, jer nismo porodični prijatleji, ali ni u svađi. Prvi sam napustio brod koji je u međuvrmenu potonuo. A morao je pošto za 20 godina, koliko sam tamo radio, nikada niko nije dobio dnevnicu za službeni put (bar javno), a sveukupno je uloženo oko 100 evra u opremu i ostalo. Parola je bila: kompenzacija je majka svih nauka. A o ruk sistem traje dok ljudi imaju snage i ambicija. Na kraju uopšte nisam otišao zbog novca, narušenih odnosa već što sebe više nisam mogao da gledam - kakos e ponižavam. I štas su uradili? Moju kultnu emisiju „Maratonac“, u kojoj se išlo od stadiona do stadiona kao svojevremeneo Vreme sporta i tazonode, odmah su preinmenovali u Srpski fudbalski maraton i naravno propali.

10. Da li jos uvek igras kladionicu ?

Da, ali bez posebnih ulaganja. Više je to određeni ritual, druženje, komentarisanje uz stalno objašnajvanje fudbalskih pravila (naročito ofsajd i penal) pošto se u kladionici ne gleda fudbal kao među običnim ljudima već onako kako pojedinac misili da treba ili mu baš treba-na tiketu. Uglavnom, najčešće mi se obraćaju sa pitanjem: „Šta će ovi tvoji danas uraditi“? Odgovor je uvek isti: „Izgubiti“, jer ako pobede radost je duplo veća.

11. Misljenje o prosirenju Lige na cak 20 klubova ?

Prvi apsurd je da niko ne ispadne. Kome i kakvu uslugu čine? Proširenej na 20 klubova je glupost i presedan kakav moderna Evropa ne pamti. I još nešto, tenderi za popunu liga su takva bljuvotina da sve koji smo na bilo koji način u fudbalu treba da je sramota-što smo to dozvolili.

12.Sa kojim Partizanovim trenerom si imao najbolju saradnju ?

Stanojevićem, ali sam najviše voleo flegmatičnog Jokanovića dok me Grant iz milošte zvao „Viki“(pedija) pošto smo van oficijelnih delova raspredali razne priče iz fudbalske istorije, a bogami i njegovog života. Pao je u nesvest kada je čuo da znam zanimljivost iz života njegove supruge. Naime, ona je TV voditeljka koja je, zbog pada rejtinga emisije, u programu uživo popila sopstvenu mokraću (?!) i ponovo se vinula u vrh. Avram je saznao da i to znam.

13. Da li si najveci pritisak pred emisiju imao kada nije po misljenju navijaca Zvezde sviran penal nad Kaduom ?

Nikada me u životu nije zvao neki navijač ili klub da vrši pritisak, sudije jesu da pojasne ili zamole da ublažim grešku. Direktno ili preko posrednika. Iz klubova su zvali samo da se raspitaju da li će u emisiji biti određeni detalj ili da neki signaliziraju i da ga ubacim ako već nisam i to je to.

14. Da li Tsc moze po tebi narednih godina da ugrozi vecite ?

Nema šanse u narednih hiljadu godina. To su ozbiljne mašinerije i van domena države. U Srbiji nikad niko neće ugoriziti večite na prvom mestu. Za drugo - nije bitno.

15. Za kraj voleli bi da cujemo misljenje o Savi Milosevicu i Dejanu Stankovicu. Kako su se dva proslavljena asa po tebi snasla u ulozi trenera ?

Stanković je početnik koji je došao na gotovo i još ništa nije uradio, tačnije na dva derbija nije položio ispit. Ukoliko usledi i eliminacija iz Lige šampiona (kasnije i Evrope) crno mu se piše. Ali, može da bude predsendik FSS ukoliko Kokeza postane direktor izgradnje Nacionalnog stadiona. Savo se i dalje uči na bolnim greškama. Lično mislim da Milošević ima veće predispozicije za trenerski posao pošto unosi manje emocija i sistematičniji je. Stanković baca karte na ortački odnos sa igračima, „bacanje koske“, a to nigde ne pije vodu. On je bio sjaja igrač, ali ne i lider u ekipama u kojima je ostvario najveće uspehe. Imao je ispred sebe vođe, a njrgovo je bilo da odradi posao što je sjajno sprovodio u delo. Sada je u potpuno drugoj ulozi i mislim da vreme ne radi za njega, mada mu želim svu sreću ovog sveta.
User avatar
Kiki Musampa
 
Posts: 6123
Joined: 01 Aug 2015, 00:29

Re: Milos Topalovic

Postby AirBall » 23 Jun 2020, 11:01

Hvala Maratoncu, sjajan intervju...
''A ko su oni tudjim slugama da sude''
User avatar
AirBall
 
Posts: 106301
Joined: 14 Mar 2011, 22:22

Re: Milos Topalovic

Postby enbidzi » 23 Jun 2020, 11:02

Čitam intervju njegovim glasom :biggrin:
User avatar
enbidzi
 
Posts: 6281
Joined: 25 Oct 2012, 14:32

Re: Milos Topalovic

Postby Pit Bull » 23 Jun 2020, 19:46

Svaka cast Kiki, odlican intervju. :okk:
▒▓█ P █ A █ R █ T █ I █ Z █ A █ N █▓▒
User avatar
Pit Bull
 
Posts: 58102
Joined: 08 Jan 2013, 04:32


Return to Naši gosti

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 11 guests