cole wrote:Kakva je budućnost srpske atletike ?
Sve zavisi iz kog ugla se šta posmatra. Mada, generalno situacija je jako loša.
Za mene je čaša polupuna sve dok imamo redovnog osvajača medalje na seniorskom EP na otvorenom (što od prošlog EP više nije slučaj), pa makar to u jednoj deceniji pet puta bila Ivana Španović i niko drugi. Prelepo je imati takvog predstavnika, jer uz sigurnu medalju, svaka nova medalja daje ozbiljnost srpskoj atletici. I na tom talasu već godinama plovi zvanična priča o visokom kvalitetu srpske kraljice. Međutim, realnost je skroz drugačija. Poraz od Islanda u beton ligi i nemanje nijedne juniorke u top50 na evropskim tablicama prošle sezone, pokazuju da su i sadašnjost i budućnost prilično sive. Proći će još mnogo godina dok ne stasa nova generacija, koja će po kvalitetu podsetiti na atletičare rođene između 1989. i 1991. godine...
Lepa stvar u celoj ovoj priči i što mene drži da pratim ovaj sport kod nas, jeste to što se uvek neko novi jako talentovan pojavi. Skoro uvek je to dete iz različitog kluba, različitog grada i različite discipline. To je pokazatelj potencijala, ali u isto vreme i nedostatka sistemskog rada da se konstantno produkuju talenti od strane istih trenera i klubova. Situacija se malo popravlja. Tri trenera se posebno ističu: Goran Radoja čija deca se jako dobra u tehničkim disciplinama, Ivan Đinić iz malenog mačvanskog sela koji izbacuje ergelu vrlo talentovanih muških višebojaca i dobro poznati Top, čija škola a sada klub sve više osvaja medalje u svim kategorijama i to u gotovo svim disciplinama. Od dobrih trenera sve polazi, a iz ass su obećali da će u narednom periodu povesti računa o edukaciji trenera. Ostaje da vidimo šta će to da donese...
Dvorana nam je donela dosta dobrog. To se najbolje oseti u sprintu, skoku uvis i skoku udalj. Bibić ima uslove preko zime o kakvima je Zdravković samo mogao da sanja, pa zato i ne čudi popravljanje NR-a za skoro 6 sekundi na 3000m... Teško je prognozirati bilo šta u vezi mlađih kategorija. Imaš osvajače svetskih i evropskih medalja poput Vučenović i Terzić, pa posle mućak. Ali srećom imaš pojedince kao što su Kolašinac i Sinančević, za koje se maltene nije čulo dok nisu postali seniori.
Pored Vilagoš, iz trenutne perspektive, po meni najveće nade su Bibić i Angelina Topić (pričam o evropskoj seniorskoj medalji). Da podvedem tu i Sinančevića jer ni on još uvek nema seniorsku medalju. Boško Kijanović je supertalentovan, ali baš je našao da se trka na 400m... U Bekrićevoj disciplini je bar normalno da belac osvoji medalju na EP, često i zlato. 400m flat je baš crnačka disciplina i mnogo su manje šanse, iako ima mnogo primera koji opovrgavaju ovu moju tvrdnju...Zato ako Đorđević bude lepo napredovao kao i prethodnih godina, eto i njega tu u eliti. Gardaševićka predugo već sazreva, ali njen napredak je skokovit. Godinama je na jednoj daljini i onda naglo napreduje i ostaje konstantna na tome. Trenutno je na nekih 6.40m, a 6.80m joj treba da bi mogla da razmišlja o vrebanju medalje. Problem danas za ove takmičare kojima malo nedostaje do vrhunskog nivoa su i prejake norme, pa često izvise na uštrb iskusnih poput Tomaševićke i Kolašinca, koji ispune normu jer imaju svetski kvalitet, ali nikad ne mogu do vrhunskih ostvrenja. I onda čamiš, ne ideš na najveća takmičenja, a možda bi upravo tamo eksplodirao. Ne moraš ni da osvojiš medalju, ali realno je da ćeš da pomeriš svoje granice i shvatiš da možeš protiv najboljih... Možda još iskoči neko od ovih nekoliko solidnih visaša, šteta što sad nema Topića kad je kriza u visu nikad veća... Ne mogu da se setim nikoga više. U stvari tu je i Jovančević, ni on nema medalju na otvorenom. Sve u svemu, tanko. Ali može i gore.