by jabukamen » 22 Oct 2019, 05:22
Da zavrsimo sezonu i sa mladim narastajima. Neke sam pomenuo, Bibic i Milica su vec seniori, uzeli medalje na u23, na juniorskom prvenstvu se momci istakli, uvek brojnije devojke sada ne. Treba istaci skakavce iz Zemuna, a od jos mladjih na sebe paznju privukli kod decaka Kostic na 300 i 400m, visasice Rokavec i Topic, srednjoprugasica Sikima.
Kao i kod starijih primetan je pad i kvaliteta i kvantiteta, najveci miting u Mitrovici ne moze privuci onoliko dece kao pre dve godine, a recimo na 300m kod mladjih pionira se lane sa 41.50 ostajalo bez medalje, 46 je trcao deseti, ove godine je 42.5 bilo dovoljno za zlato 46 za bronzu. Kod starijih pionira se u finale kupa ulazilo sa ispod 40s, ove godine debelo preko 42. Nije u svim disciplinama ovako drasticno, ali je vise onih koji padaju nego koji rastu.
Sto se tice klubova (a oni i jesu vise skole atletike nego seniorske druzine pa je primerenije za ovu temu), posle sedam godina Patizan je preuzeo prvo mesto od Vojvodine. Dobitnici su i tradicionalno BAK i Top jump, a ove godine je i Krusevac napravio veliki pomak napred, ipak je posedovanje stadiona uticalo na skok na listi klubova.
Gubitnici su uz pomenutu Vojvodinu (koju tek ceka pad kad je proteraju sa Karadjordja i kad se oseti odlazak Kamasija vise u organizacionom nego strucnom smislu - Vojvodina je ove godine organizovala nula takmicenja), Novi Pazar kojim stadion izgleda bas i ne pomaze, nekadasnji centri Senta, Uzice, Sabac pa i Mitrovica takodje u padu.
Sve je ovo u senci Vilagos koja je ove godine nastavila svoj razvoj, a za koji mesec zapocinje svoj juniorski staz. Jos je daleko od ozbilje konkurencije, ali obzirom na stanje kako u juniorskoj, tako i u seniorskoj atletici definitivno ce se i dalje najvise u nju gledati.
U subotu odrzan kros RTS u Zajecaru i trke povodom dana oslobodjenja Beograda. Ajde sto je bilo nekih seniora i starijih juniora koji su punoletni, trce za novcane nagrade i odgovaraju za svoje postupke, ali je bilo nekih mladjih pionira od 30-ak kg koji su ucestvovali na obe dugoprugaske trke. Probudis se u Novom Pazaru, odes do Zajecara, istrcis trku po neravnom, odes do BG, istrcis po betonu (ne 60m nego mnogo vise) i vratis se u ko zna koje doba kuci. Zasto? Svaka cast trenerima kojim to pada na pamet i roditeljima koji ih ne posalju u materinu.
"Da imamo život, sport bi nam bio zabava a ne patologija." Sloba Milošević twitter.