Dugo godina se Nadal šepurio s oreolom Federerovog nemezisa na skoro svim turnirima. Međutim nekako nečujno, ta vladavina je okončana još 2014. godine, no čini se da je trebalo da se desi ovo vimbldonsko polufinale pa i da sam Rafa to shvati - vladar crvene šljake ne može više da priprijeti Federeru na ostalim podlogama i vrijeme njegove dominacije u međusobnim okršajima stvar je prošlosti. Po sedmi put u isto toliko mečeva van šljake u zadnjih 5 godina (uz jednu predaju Nadala), ali po prvi put na travi, na mjestu onih epskih okršaja '06, '07 i '08, Federer je pobijedio svog vječitog rivala i plasirao se u svoje dvanaesto vimbldonsko finale - 7:6 (7:3), 1:6, 6:3, 6:4 nakon sjajnog okršaja koji je trajao 2 minuta duže od 3 sata igre. U duelu koji su svi s nestrpljenjem očekivali, 11 godina kasnije u odnosu na ono finale koje je potrajalo do sumraka, na crtu su stali dva igrača sa paklenim serijama iza sebe. Federer neporažen na travi ove sezone u nizu od 10 pobjeda, te Nadal u seriji od čak 17 pobjeda, nakon što je uz vezane titule u Rimu i Parizu nastavio da igra sjajno i na travi. Ono što međutim ne može da postigne ma kako dobro igrao na ovoj podlozi jeste da bude bolji napadač od Federera, a kad tim stilom pokušate pobijediti Maestra u njegovoj drugoj kući, rezultat po pravilu biva nepovoljan. Za ishod meča u dobroj mjeri je zaslužan prvi set. Ne samo zato što ga je Federer osvojio već i zbog načina na koji se to desilo - u tajbreku, nakon izuzetno kratkih gemova (samo jedna brejk lopta viđena u setu i to na servis Nadala), te nakon tempa koji je pogodovao Švajcarcu, bez dugih razmjena, a u tajbreku nakon razmjene minibrejkova na startu i još jednog minibrejka zaostatka, FedEkspres je pritisnuo dugme za turbo pogon i s vezanih 5 poena na krilima svog razornog forhenda uzeo set. Utisak mi je da je ovaj meč po odnosu snaga na terenu trebao da završi sa 3-0, ali Rodžer je bio taj koji je dao protivniku vještačko disanje u drugom setu nakon što je imao momentum nakon spašenih brejk lopti i stigao do svoje dvije vezane na servis Nadala u trećem gemu. Dva tragična riterna kasnije, Nadal je bio ponovo živ i napumpan da se bori, sa druge strane Rodžerov nivo je pao i u svom servis gemu bio je lagano brejknut, a to je značilo brzu predaju za najtrofejnijeg igrača na ovoj podlozi, i njegovu jasnu odluku da čuva snagu za odlučujuća dva seta koja predstoje. Kada je u trećem brzo i lako stigao do brejka (najprije uz neke sjajne forhende do brejk lopte, a izvrsnom egzekucijom na mreži i do brejka), Nadalu nije trebala reanimacija da uzvrati, već je osjetio da mu meč klizi iz domašaja, pa dao sve na brzi ribrejk, ipak i taj napad je odbio Federer i uz propuštenih par šansi za dupli brejk svejedno mirno priveo set kraju. A onda četvrti set kada su igrači još dodatno podigli svoj ionako već visok nivo tenisa. Federer je ponovo stigao do ranog brejka, imao priliku i da uz dupli brejk okonča meč (jedan tragičan čelindž nakon što je lopticu poslao Nadalu pod noge), potom se borio i s duhovima prošlosti (smeč poslat na tribine na 30-30 za brejk šansu protivniku u momentu kada je servirao za meč), ali Nadalov bekend nije izdržao intenzitet razmjena pa je konačno slomljen otpor Šapnca na petoj meč lopti uz neskrivenu radost kod velikog rivala. Ovo je meč koji je uprkos sjajnoj egzekuciji sa forhend strane, ipak dobijen u taktičkim nadmudrivanjima sa bekenda koji je nadjačao Nadala, ali ništa manje i riterna koji je nakon prvih 6 gemova bio smrtonosan po na ovom turniru skoro savršen Nadalov servis. Na kraju brojke su jasno bile na Rodžerovoj strani 51 viner i 27 neiznuđenih, 25/33 na mreži uz solidnih 73% osvojenih poena na prvi i fenomenalnih 62% na drugi servis, uz već tradicionalno loših 2/10 na brejk loptama, mada su brejkovi stizali u pravo vrijeme u trećem i četvrtom setu. Za finale još jednom dobro poznat rival, ono što je prethodno pošlo za rukom Rodiku i Nadalu, sada je uspio i Đoković, a to je da po treći put u karijeri izazove Rodžera u finalu Vimbldona.
“It's always very, very cool to play against Rafa here, especially [as we] haven't played [here] in so long,” said Federer. “It lived up to the hype, especially from coming out of the gates, we were both playing very well. Then, the climax at the end, with the crazy last game, some tough rallies there. It had everything at the end, which was great, I guess. I'm just relieved it's all over at this point.
“But it's definitely, definitely going to go down as one of my favourite matches to look back at, again, because it's Rafa, it's at Wimbledon, the crowds were into it, great weather. I felt like I played good also throughout the four sets. I can be very happy.”
“I thought it was a tough first set with not many chances,” said Federer. “[It] came down to I thought a really good tie-break. I think I served well there, but [I] also came up with some really good returns and rallies. He got off the gates faster with a great lob, I believe, to get the mini break first. As the first set was dominated by a lot of good serving, I thought that was probably a big problem for me. But I was able to get out of that one."
“I think [the] second set got tougher with the sun coming through on the Royal Box end,” said Federer. “So I got broken there. Also [there was] a little bit against the wind on the other side. Rafa was in the zone there. Maybe, also, I didn't serve as well. It was a close match and he was able to take charge after I had a couple chances early on in that second set, so that was tough. I was able to stick to my game plan, stay aggressive, stay offensive. I guess I also started to serve a bit better maybe after that second set."